O poreznom opterećenju dohotka od rada često se raspravlja. Posljednjih dvadesetak godina sindikati, poslodavci i brojni ekonomisti isticali su problem visokog poreznog opterećenja dohotka od rada, odnosno kako je udio doprinosa i poreza na dohodak u ukupnom trošku rada previsok.
Od 2015. država je pokrenula sustavno smanjenje relativnog poreznog opterećenja na dohodak od nesamostalnog rada na način da su mijenjani različiti elementi i parametri sustava obveznih doprinosa i poreza na dohodak – osnovice, stope, olakšice, iznosi neoporezivih primitaka. Dok su se promjene u stopama doprinosa i poreznim stopama u pravilu odnosile na sve zaposlene obveznike, neke su bile usmjerene na posebne skupine.
Među potonjima se ističu dvije olakšice namijenjene mladim zaposlenim osobama: olakšica za doprinose na plaću (uvedena 2015.) i porezna olakšica za mlade zaposlenike (uvedena 2020.). Zahvaljujući tim dvjema olakšicama, mlade zaposlene osobe u Hrvatskoj imaju znatno niže prosječno porezno opterećenje od zaposlenih iz ostalih dobnih skupina, zaključuje Ivica Urban u analizi prosječnog poreznog klina prema dobnim skupinama u razdoblju od 2014. do 2021. objavljenoj u posljednjem izdanju Osvrta Instituta za javne financije.
„Porezni klin“ predstavlja najpopularniju mjeru poreznog opterećenja dohotka od rada. Isplata plaće zaposleniku podrazumijeva plaćanje niza obveznih davanja koja istovremeno smanjuju neto plaću zaposlenika i povećavaju ukupni trošak za poslodavca. Izračunava se kao omjer ukupnog poreznog opterećenja i ukupnog troška plaće, a izražava u postotku. Ukupan trošak plaće jednak je zbroju oporezive plaće (tzv. bruto plaće), neoporezivih primitaka od plaće i doprinosa na plaću. Ukupno porezno opterećenje zbroj je iznosa doprinosa na plaću, doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza.
Prosječan porezni klin u razdoblju od 2014. do 2021.
Prosječni porezni klin za cijelu populaciju zaposlenih osoba pao je s 34,0% u 2014. na 29,8% u 2021., odnosno za 4,2 postotna boda. Najveći pad poreznog klina ostvaren je u skupinama od 18 do 25 godina (7,0 postotnih bodova) i između 26 i 30 godina (7,7 postotnih bodova). Te dvije skupine tijekom cijelog promatranog razdoblja bilježe najniži prosječni porezni klin, a razlika u odnosu na ostale dobne skupine značajno se povećala.
Za početnu 2014. i završnu 2021. godinu zaposleni su podijeljeni u pet skupina prema visini poreznog klina. Promotrimo prvo razdiobu za sve zaposlene. U 2014. vrlo visok klin (iznad 42,5%) ima 9% zaposlenih, a vrlo nizak klin (ispod 22,5%) samo 2,8%. Za većinu zaposlenih, odnosno 82% njih, porezni klin kreće se između 27,5 i 42,5%. Slika je bitno drukčija u 2021., kada vrlo visok klin (iznad 42,5%) ima tek 1,7% zaposlenih, a postotak onih s vrlo niskim klinom (ispod 22,5%) raste na 12,2%. U 2021. gotovo polovica zaposlenih od 18 do 25 godina ima vrlo nizak porezni klin (ispod 22,5%), a takvih je i više od jedne trećine u dobi od 26 do 30 godina.
Postavlja se pitanje što uzrokuje razlike u poreznom klinu prema dobnim skupinama. Na to ćemo pitanje odgovor dobiti ako analiziramo
strukturu prosječnog poreznog klina prema tri vrste obveznih davanja (doprinosi na plaću, doprinosi iz plaće te porez na dohodak i prirez) te za tri dobne skupine (41 do 50 godina, 26 do 30 godina i 18 do 25 godina).
Najveći udio u poreznom opterećenju u cijelom analiziranom razdoblju imaju doprinosi iz plaće, odnosno doprinosi za mirovinsko osiguranje. Također se može uočiti kako je udio doprinosa iz plaće otprilike konstantan tijekom cijeloga razdoblja, oko 16%. Ta stabilnost nije neočekivana, s obzirom da se zakonske stope mirovinskih doprinosa nisu mijenjale u analiziranom razdoblju niti su uvođene olakšice i izuzeća za pojedine skupine obveznika.
Nasuprot tome, udio doprinosa na plaću postupno se smanjuje tijekom analiziranog razdoblja te ukupno pada za dva postotna boda. Razlozi
pada su:
- smanjenje ukupne stope doprinosa na plaću sa 17,2% na 16,5%
- uvođenje olakšice za mlade osobe.
Pri tome je prva mjera imala učinak na sve zaposlenike, a druga mjera na osobe mlađe od 35 godina.
U usporedbi s doprinosima, udio poreza na dohodak i prirez djeluje skromno, a u razdoblju od 2014. do 2021. taj se udio smanjio s 4,0 na 2,6 postotnih bodova. Pri tome skupina zaposlenika od 18 do 25 godina ima vrlo nizak udio poreza na dohodak, a razlog su relativno niski dohoci koje primaju najmlađi zaposlenici. No, zahvaljujući poreznoj olakšici za mlade u 2020. i 2021. udio poreza na dohodak pada na nulu. Za skupinu 26 do 30 godina udio poreza na dohodak u prosječnom poreznom klinu iznosi 3,3 postotna boda prije uvođenja olakšice, a pada na 1,5 postotnih bodova.
Ponuda rada i prosječna plaća
- Iako se analiza bavi poreznim opterećenjem dohotka od rada, korisno je osvrnuti se na nekoliko pokazatelja koji se u ekonomskoj literaturi povezuju s poreznim klinom, a tiču se broja zaposlenih, prosječne plaće, broja sati rada i prosječne satnice. Tako se, primjerice,
iz analize u razdoblju od 2014. do 2021. mogu donijeti ovi zaključci:• Ukupan broj zaposlenih porastao je za oko 150.000 (10,9%), a glavnina tog porasta ostvarena je u dobnim skupinama iznad 40 godina. Broj zaposlenih u skupini od 18 do 25 godina porastao je za 24.000 (18,7%), ali se smanjio u skupinama od 26 do 30 godina, za 7.000, odnosno za 5.000 u skupini od 31 do 40 godina. - Prosječna godišnja plaća rasla je u svim skupinama, ali najviše za najmlađe radnike: 65,8% u skupini od 18 do 25 godina i 43,1% u skupini od 26 do 30 godina.
- Povećanje prosječne godišnje plaće može se objasniti promjenama broja sati rada tijekom godine i visinom satnice. U skupini od 18 do 25 godina prprosječni broj sati rada povećao se za 11,5%, a prosječna plaća po satu za 48,7%. U skupini od 26 do 30 godina broj sati je rastao za 2,3%, a satnica za 39,8%.
Zaključak
Olakšica za mlade u sustavu doprinosa imala je za glavne ciljeve „smanjiti stopu nezaposlenosti mladih i u što većoj mjeri osigurati njihovo zapošljavanje na neodređeno vrijeme“, a primarni cilj olakšice u sustavu poreza na dohodak bio je „stvoriti poticajno okruženje za mlade osobe kako bi se smanjio njihov odljev iz Republike Hrvatske“.
Podaci Državnog zavoda za statistiku govore kako se stopa nezaposlenosti mladih osoba (15 do 29 godina) smanjila s 32% u 2014. na 17% u 2021., a stopa zaposlenosti u istom razdoblju porasla je s 35 na 42%.9 Migracijski pokazatelji za ovu dobnu skupinu također su se poboljšali. Na vrhuncu trenda iseljavanja, u 2017., broj mladih osoba (15 do 29 godina) koje su odselile u inozemstvo bio je za oko 8.700 veći od broja doseljenih iz inozemstva. Nasuprot tome, u 2021. je broj doseljenih za oko 300 nadmašio broj odseljenih. No, bilo bi ishitreno donositi zaključke samo temeljem tih podataka.
Kako bi se dobio odgovor na pitanje koliko su olakšice doista uspješne i učinkovite, potrebno je, između ostaloga:
- (a) vrednovati utjecaj ostalih čimbenika koji su mogli imati učinak na nezaposlenost i migracije;
- (b) usporediti učinke za mlade dobne skupine s učincima za ostale dobne
skupine, - (c) procijeniti troškove olakšica u obliku izgubljenih proračunskih prihoda,
- (d) evaluirati učinke alternativnih scenarija porezne reforme na zaposlenost, plaće i proračun, itd.
Analiza predstavljena u ovom osvrtu, i podaci na kojima je zasnovana, može poslužiti kao temelj za opsežniju studiju.
Ono što se može sa sigurnošću utvrditi jest da su olakšice za mlade zaposlenike u sustavima obveznih doprinosa i poreza na dohodak bile učinkovite u smanjenju prosječnog poreznog opterećenja. Naime, u razdoblju od 2014. do 2021. prosječni porezni klin se za dobnu skupinu od 18 do 25 godina smanjio za 7,0 postotnih bodova, odnosno 7,7
postotnih bodova za skupinu od 26 do 30 godina. Ova smanjenja gotovo su dvostruko veća od smanjenja za cijelu populaciju zaposlenih, koje je iznosilo 4,2 postotna boda.
Nažalost, slična istraživanja poreznog klina nisu dostupna za druge europske zemlje pa ne možemo reći gdje se nalazi Hrvatska na ljestvici poreznog klina. Međutim, kada je riječ o mladima, možemo postaviti hipotezu za neku buduću analizu da je Hrvatska među zemljama s najnižim poreznim klinom za mlade osobe u Europskoj uniji
