Plaće muškaraca u EU veće su 15% od plaća žena, a mirovine su čak dvostruko veće

U većini zemalja prihod za muškarce i žene u ranoj karijeri vrlo je sličan. No, kasnije dolazi do jaza koji s godinama raste. Iskustvo i godine do izražaja kroz plaću dolaze uglavnom za muškarce. Jaz u prihodima doseže vrhunac u dobi između 50. i 64. godine

77
Razlika u plaćama i mirovinama žene i muškaraca u zemljama EU (u %)

Razlika u prosječnim plaćama muškaraca i žena u radnoj snazi u Europskoj uniji iznosi 15 posto. Jaz u mirovinama je više nego dvostruko veći, jer održava niže razine doprinosa (zbog manjih plaća) i kraći radni vijek, pokazalo je istraživanje Allianza o razlikama u primanjima između žena i muškaraca u Europskoj uniji.

Ključni čimbenici koji utječu na takav jaz su razlike u odabiru karijere odnosno prevelika zastupljenost žena na slabije plaćenim poslovima, niža stopa uključenosti žena u tržište rada u usporedbi s muškarcima (u EU-19 samo 66,2 posto žena naprema 77,2 posto muškaraca) te kraći radni vijek (žene u Europskoj uniji u prosjeku rade 33 godine, a muškarci 38 godina) zbog porodiljnih dopusta ili prekida karijere (radnog odnosa).

Struktura jaza u primanjima – objašnjivi i neobjašnjivi čimbenici

Osim toga, u Europskoj uniji postoji stalna i neujednačena koncentracija žena i muškaraca u različitim sektorima: tri od deset žena rade u obrazovanju, zdravstvu i socijalnom radu (naprema 8 posto muškaraca), sektorima koji su tradicionalno slabo plaćeni. S druge strane, gotovo trećina muškaraca zaposlena je u tradicionalno dobro plaćenim sektorima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), u usporedbi sa samo 7 posto žena.

Objašnjivi i neobjašnjivi čimbenici

Istraživanja koja financira Europska unija nastoje objasniti razloge i izmjeriti veličinu tog jaza, ali njima nije obuhvaćena cijela slika. Nedostaju takozvani “neobjašnjivi” čimbenici, a to su rodne razlike koje nisu obuhvaćeni statistikom: osobne sposobnosti, pregovaračke vještine i institucionalne postavke.

Cilj Allianzove analize bio je ilustrirati ekonomske posljedice takve razlike u prihodima između muškaraca i žena tijekom njihova života na jednostavan i razumljiv način. Analiza se nije bavila složenim uzorcima koje je teško razlučiti bez mikropodataka.

Prosječan prihod po dobi i spolu

Dakle, prema neprilagođenim podacima rodni jaz u plaćama u Europskoj uniji iznosi 15 posto. Razlika u mirovinama je više nego dvostruko veća jer održava niže razine doprinosa i kraći radni vijek. U analizi su korištene Eurostatove procjene prosječnog neto dohotka prema dobi i spolu. Na temelju tih procjena izrađen je profil prosječnog neto “životnog” dohotka. Pokazalo se da je u većini zemalja prihod za muškarce i žene u ranoj karijeri vrlo sličan. No, kasnije dolazi do jaza koji s godinama raste. Iskustvo i godine do izražaja kroz plaću dolaze uglavnom za muškarce. Kako njihova karijera napreduje, žene počinju uočavati sve veći jaz u prihodima, koji doseže vrhunac u godinama između 50 i 64. Bez obzira jesu li uzroci u izboru branše, majčinstvo ili pristranost, žene sustavno zarađuju manje od muškaraca. Životni troškovi su, međutim, za oboje isti.

Pomalo iznenađujuće, jaz u plaćama manji je od prosjeka Europske unije u Španjolskoj i Italiji. Razlog je relativno niska stope zaposlenosti žena u odnosu na ukupnu njihovu populaciju (Španjolska: 56,6; Italija: 49) – u obje zemlje žene prvenstveno brinu o djeci i starijima – te neplaćeni rad u kućanstvima. One žene koje su zaposlene rade uglavnom stručne poslove s visokom plaćom, što rezultira manjim jazom u plaćama u odnosu na muškarce. U Njemačkoj, s druge strane , postotak zaposlenih žena je veći, ali žene često rade samo pola radnog vremena.

Zašto su razlike u mirovinama veće

Osim toga, radni vijek žena je znatno kraći pa kada dosegnu dob za umirovljenje imaju manje uplaćenih doprinosa za mirovinu što dovodi do naglog pada neto prihoda (odnosno mirovina u ovoj fazi) u usporedbi s muškarcima slične dobi. Ti podaci obuhvaćaju i socijalne mirovine za one koji nisu nikad bile zaposleni, a to su mahom žene kućanice. Sve to rezultira većim jazom u mirovinama između žena i muškaraca u svim zemljama.

Akumulirana razlika u plaćama žena u odnosu na muškarce od 18 godine do umirovljenja

U Španjolskoj i Italiji, gdje je stopa zaposlenosti žena niska, razlika u mirovinama muškaraca i žena je znatno veća od razlike u plaćama: između razlika u plaćama i mirovinama posebno je velika: u Španjolskoj je razlika u mirovinama više od tri puta veća od razlike u plaćama, a u Italiji više od šest puta.

Kako bi ilustrirali razliku u primanjima muškaraca i žena tijekom radnog vijeka, analitičari su izveli simulaciju u kojoj su koristili prosječan nominalan neto jaz između  muškaraca  i žena prema dobi. Primijenili su jednostavan izračun složene kamate uz godišnju kamatnu stopu od jedan posto. To je vrlo skromna diskontna stopa za godišnji prihod, ali temelji se na prosječnom prinosu na obveznice u Europskoj uniji.

Simulacija ulaganja razlike

Pokazalo se da bi ulaganjem razlike u dohotku – koju većina ne primjećuje – u sigurnu imovinu koja donosi prinos od jedan posto godišnje žene od 18. godine dom umirovljenja prihodovale u prosjeku (E-19) 45.410 eura.

Uz isti investicijski plan i uzevši u obzir godine u kojima zarađuju neznatno više od muškaraca, žene u Njemačkoj ostvarile bi do dobi umirovljenja akumulirani doživotni prihod od 43.920 eura, U Španjolskoj, gdje su prihodi općenito niži bez obzira na rod, do dobi za umirovljenje u prosjeku bi uštedjele 29.544 eura.

Simulacija akumulacije razlike u plaćama u usporedbi s neto financijskim bogatstvom po glavi stanovnika u svakoj od spomenutih zemalja

Žene u Francuskoj započinju svoju karijeru zarađujući više od muškaraca, ali to se ubrzo mijenja u korist muškaraca i razlika u plaćama se s godinama raste. Razlika je toliko velika da bi žene, kada bi uložile ovaj “muški bonus” do umirovljenja akumulirale 60.714 eura.

Primanja u Italiji su, kao i u Španjolskoj, niža nego u Francuskoj i Njemačkoj, ali čak i kod takvog sniženog jaza, u gotovo 50 godina radnog vijeka, uz godišnji prinos od jedan posto, dodatni prihod bi iznosio 49.100 eura.

U Francuskoj i Italiji spomenuta razlika odgovara razdoblju od 2,3 godine najvećih prosječnih neto prihoda za žene; u Španjolskoj oko 1,7 godina, a u Njemačkoj 1,4 godine.

No, kada bi se razlika u prihodima investirala uz godišnji prinos od 3 posto, što predstavlja gornju granicu prinosa pri ulaganju u sigurnu imovinu, akumulirani iznosi bili bi znatno veći: u EU-19: 71 500 EUR; u Njemačkoj: 73.000 eura; u Španjolskoj: 51.300 eura; u Francuskoj: 94.300 eura; u Italiji; 81.300 eura.

Kako smanjiti jaz

Razlika u plaćama i mirovinama žene i muškaraca

Zakonodavci bi trebali izjednačiti uvjete i omogućiti ženama da budu financijski i ekonomski otporne kao i njihovi muški vršnjaci. Ove ogromne razlike u akumuliranom kapitalu ukazuju da unatoč ogromnim naporima da se premosti jaz u plaćama u EU-u, uključujući plaćene porodiljne dopuste i ulaganja u programe povlastica i nagrađivanja zaposlenika, žene su još  uvijek podcijenjene na tržištu rada. Žene su ranjivije na iznenadne promjene primanja, prilikom otkaza, umirovljenja, pandemija i ratova.

Kako bi se izbjeglo da žene budu žrtva svake recesije, zakonodavci moraju nastaviti s naporima da zatvore postojeći jaz u plaćama i mirovinama žena i muškaraca, što bi moglo dati vrlo potreban dodatni poticaj gospodarstvu.

Reforme bi se mogle usredotočiti na podizanje minimalne plaće budući da su žene često previše zastupljene u slabije plaćenim poslovima i industrijama, a to bi postavilo minimalni standard u usporedbi sa srednjom plaćom 6. Drugo, poticanje povratka žena na tržište rada nakon rodiljnog dopusta prokušanim i vjerodostojnim mjerama kao što su povećani kapaciteti za brigu o djeci, dulji zajednički roditeljski dopust i/ili porezni poticaji. I konačno, veća zastupljenost žena u politici i upravama poduzeća, odnosno njihov veći utjecaj u kreiranju političkih i gospodarskih odluka.

Zaposlene žene teško dospiju na rukovodeća mjesta: žene su, prema podacima Europske komisije, u četvrtom tromjesečju 2020. činile samo 7,8 posto predsjednika uprava i 8,2 posto izvršnih direktora. Veća zastupljenosti žena na vodećim pozicijama može smanjiti jaz u plaćama za 10 posto s obzirom na to da su plaće menadžera znatno veće od plaća ostalih zaposlenika.