Bill Gates je, nema sumnje, genij. Suosnivač Microsofta napustio je fakultet s 19 godina jer je vjerovao da računalo treba biti na svakom stolu i u svakom domu.
Puno novca i vremena ulažete u nešto samo ako imate neograničenu vjeru u sebe.
Ali Gates ima i drugo lice, sasvim suprotno svom nepokolebljivom samopouzdanju. Od prvog dana otkako je pokrenuo Microsoft inzistirao je na tome da na računu uvijek ima dovoljno gotovine da održi tvrtku u životu 12 mjeseci bez prihoda.
Rezultat toga bio je ponekad pretjerani oprez.
“Uvijek sam pazio da ne zaposlimo previše ljudi”, rekao je Gates 2017. u intervjuu za “Ellen DeGeneres Show”. “Bio sam zabrinut jer ljudi koji su radili za mene bili su stariji od mene i imali su djecu. Pitao sam se što će biti s njima ako ih ne budem mogao platiti. Hoćemo li imati novca za njihove plaće?”
Optimizam i pesimizam mogu koegzistirati
Ako malo bolje pogledate, vidjet ćete da su optimizam i pesimizam prisutni jedan pored drugog u gotovo svakoj uspješnoj tvrtki i uspješnoj karijeri. Možda se čine kao suprotnosti, ali zapravo oni održavaju sve u ravnoteži, piše Morgan Hausel, stručnjak za bihevioralne financije, bivši kolumnist Wall Street Journala i autor knjige “Psihologija novca: Bezvremenske lekcije o bogatstvu, pohlepi i sreći”.
Ono što Gates razumije, tumači Hausel, jest da dugoročno možete biti optimist samo ako ste dovoljno pesimistični da preživite kratkoročno.
Najbolji način da većina ljudi to shvati je objašnjenje da morate štedjeti poput pesimista i ulagati poput optimista.
Štedite kao pesimist
Britanski matematičar John Littlewood postavio je Zakon o čudima, koji kaže da se tijekom života neke osobe čuda dešavaju otprilike jednom mjesečno.
Littlewood je čudo definirao kao nešto za što je vjerojatnost da će se dogoditi jednaka jedan prema milijun.
“Dok smo budni i koncentrirani na svoj život, a to je otprilike osam sati dnevno, zapažamo stvari koje se dešavaju svake sekunde. Dnevno nam se, dakle, dogodi oko 30 tisuća događaja, odnosno milijun događaja mjesečno”, tumači fizičar Freeman Dyson. “Uz rijetke iznimke, ti događaji nisu čudo jer su beznačajni. No, šansa da se desi čudo je oko jedan na milijun događaja. Stoga bismo trebali očekivati da nam se u prosjeku svakog mjeseca dogodi jedno čudo.”
Ideja da nam se nevjerojatne stvari dešavaju zbog dosadnih, očiglednih statistika je važna zato što vrijedi i za loše stvari koje nam se dešavaju. Razmislite o stogodišnjim događajima: poplavama, uraganima, potresima, financijskim krizama, recesijama, prijevarama, pandemijama, političkim krahovima…
Sva ta događanja možemo opisati kao događanja koja se dese “svakih sto godina”. Ali to ne znači da će se takvi događaji doista dogoditi svakih sto godina. To znači da postoji oko 1 posto šanse da se takvi događaji dogode u bilo kojoj godini. To se čini niskom vjerojatnošću. Ali ako postoje stotine neovisnih “stogodišnjih događaja”, kakva je vjerojatnost da će se neki od njih dogoditi u određenoj godini? Zapravo, prilično velika.
Ako postoji 1 posto šanse za novu katastrofalnu pandemiju, 1 posto šanse za depresiju, 1 posto šanse za katastrofalan potres i 1 posto za politički slom, onda su šanse da se nešto loše dogodi ove godine – ili bilo koje godine – neugodno velike.
Littlewoodov zakon nam govori da svakog mjeseca očekujemo čudo, ali i da jednako često očekujemo katastrofu. A povijest nam to potvrđuje, zar ne?
Svijet zapada u krizu otprilike svakih desetak godina. Ako to svedemo na razinu države, grada ili tvrtke, takva je vjerojatnost češća: to bi vas moglo zadesiti svake tri godine.
Ponekad se čini da je to loša sreća, ili da su jednostavno loše vijesti prevladale. No, češće je riječ samo i Littlewoodovu zakonu. Po zlu može krenuti milijardu stvari, a često je dovoljna samo jedna da u nekom trenutku izazove pustoš.
Štedjeti poput pesimista znači da prihvaćate hladne statistike o lošim događajima. Oni su uobičajeni na globalnoj, nacionalnoj, lokalnoj, poslovnoj i osobnoj razini.
Dakle, štedite novac, jer će vam idući put kad se poskliznete sigurno trebati jastuk da ublažite pad. Budite malo paranoični, svjesni da pretpostavke na koje se danas oslanjate već sutra mogu urušiti i da će vam trebati prostora da dođete do daha i uhvatiti sljedeću rundu uspjeha.
Ulažite kao optimist
Više ljudi i tvrtki pokušava prvenstveno riješiti probleme, a ne postići neki veliki uspjeh ili upasti u nevolje. No, šanse za dugoročni napredak su sve manje zbog stalnih prepreka.
Tako to ide već tisućama godina. Riješimo jedan problem i prelazimo na sljedeći. Korak po korak. Eksperiment po eksperiment.
Budući da je napredak kumulativan (ne zaboravljamo prethodne inovacije), ali zastoji su stalni (mi ih prevladavamo), dugoročno ipak napredujemo. I to je ono što nam treba.
U kockarnicama kuća obično ima 0,5 posto prednosti pred igračima, što je dovoljno da joj dugoročno jamči pobjedu, odnosno da će biti uspješnija od igrača. Najbolji kartaši daju sebi oko 2 posto prednosti pred kućom, što je dovoljno da im osigura dugoročne dobitke.
Jednako je s ekonomijom.
Sve dok više ljudi teži uspjehu nego krahu, dugoročni izgledi idu u korist rasta gospodarstva. I to je gotovo uvijek slučaj, jer razni slomovi – padovi, recesije, ratovi… – potiču rješavanje problema.
Kada vam događaji idu u prilog, sve se fino posloži. A onda – krah.
Reinvestiranje dobit kako bi se ostvarila dodatna dobit je lako podcijeniti jer nije intuitivno, čak ni za inteligentne ljude.
Ako vas zatraže da u glavi izračunate 8+8+8+8+8+8+8+8+8, to možete učiniti za nekoliko sekundi (rezultat je 72). Ako vas zatraže da izračunate 8x8x8x8x8x8x8x8x8, mozak će vam eksplodirati (rezultat je 134.217.728).
Ako vam događanja idu u prilog i ako to možete dugoročno koristiti, ne biste trebali biti samo optimist. Trebali biste se smijati, veseliti, skakati, biti neumjereno optimistični. Što nam također potvrđuje povijest, zar ne?
Ukratko, sva dobra ulaganja svode se na preživljavanje neizbježnog lanca kratkoročnih neuspjeha i razočaranja kako bi se uživalo u dugoročnom napretku (i zaradi).
