Od 1. srpnja u Zagrebu na snagu stupa novi model prikupljanja mješovitog komunalnog otpada, usklađen s novim zakonom o gospodarenju otpadom. Novi model uključuje i novi sustav naplate, koji, u skladu s novim Zakonom, obuhvaća fiksni i varijabilni dio troška. Kao i svaka promjena, i ova je dočekana s osporavanjima i negodovanjem. Jedna od primjedbi je da će novi sustav biti skuplji. I to je vjerojatno točno. Jer najjeftiniji model bio je onaj kad smo sve trpali u istu kantu ili vreću, a smeće se odvozilo na odlagališta. No, ako želimo spasiti svoj planet, ako želimo usporiti klimatske promjene i smanjiti emisije stakleničkih plinova, moramo početi i reciklirati otpad. A to počinje odvajanjem otpada na kućnom pragu.
O novom modelu naplate i prikupljanja mješovitog komunalnog otpada govorio je Davor Vić, voditelj podružnice Čistoća Zagrebačkog holdinga, na konferenciji o zaštiti okoliša pod nazivom „Prostorni planovi i kružno gospodarenje otpadom” održanoj od 16. do 18. svibnja u Poreču, u organizaciji časopisa Tehnoeko.
„Pozitivne promjene i dobre prakse kao dokaz da se nešto može napraviti u gospodarenju otpadom moraju doći od velikih gradova, velikih središta koja imaju određenu ekonomsku, stručnu i političku moć da te promjene provedu. Oni moraju dati poticaj i biti primjer skromnijim sredinama, koje takvu moć nemaju, da ne budu toliko kolebljive i da krenu istim putem”, istaknuo je Vić. „Sve počinje od zakonodavng okvira koji postavlja jasno određene granice, a jedinice lokalne samouprave imaju zadatak uspostaviti ekonomski održiv sustav gospodarenja otpadom uz poštivanje zakonskih načela i propisa te ostvariti određene zadane ciljeve.”
A kao što bi veliki hrvatski gradovi trebali biti primjer manjim sredinama, tako se oni mogu ugedati na primjere dobre prakse i učinkovitih rješenja drugih, osobito onih inozemnih. Pri tome treba uvažavati posebnosti svake jedinice lokalne samouprave.
Primjena načela onečišćivač plaća
„U gradu Zagrebu, a vjerojatno to vrijedi i za sve druge sredine, cilj nam je potaknuti korisnike na odvajanje otpada na mjestu nastanka, uz primjenu načela onečišćivač plaća, te uređenje javnih površina uvođenjem komunalnog reda zbog zaštite ljudskog zdravlja”, razlaže Vić.
Osnovno je uvesti korisnike u zajednički pothvat kroz uspostavu individualne odgovornosti, odnosno individualni trošak gospodarenja otpadom primjenom načela onečišćivač plaća.
„To je vrlo ambiciozan plan”, priznaje Vić, s obzirom na to da se tijekom godina u gradu stvorila negativna percepcija oko gospodarenja otpadom. „Zbog toga su korisnici izgubili interes za sudjelovanjem. Iskazivanjem individualnog troška i individualiziranom naplatom želimo ih uvući i poručiti im kako sada svaki korisnik ima priliku kroz obračunsko razdoblje kreirati svoj račun. To je u skladu sa zakonom koji regulira fiskni i varijabilni dio troška, koji omogućavaju ekonomsku održivost, ali i potiču korisnika da odvaja otpad. U konačnici je cilj postići željene stope odvajanja otpada.”
Staviti spremnike pod kontrolu
Druga strateška odrednica je staviti napokon spremnike na raspolaganje korisnicima koji ih uistinu duže, a ne svima. Kako bi se to postiglo, treba donijeti odluku o načinu pružanja usluge i izmjeniti odluku o komunalnom redu. Obje su u pripremi.
„U Zagrebu imamo spremnike koji su zamišljeni, projektirani, proizvedeni i isporučeni s namjerom da se koriste unutar obračunskih mjesta, odnosno unutar nekretnine, a uglavnom se nalaze na javnim površinama. Dostupni su svima, i onima koji ih duže i plaćaju, i slučajnim prolaznicima koji mogu biti dobronamjerni pa ubaciti u spremnik kakav papirić, ali i zlonamjerni pa napraviti isključivo štetu.
Odlučili smo staviti spremnike pod kontrolu korisnika na dva načina. Prvi, najbolji i najoptimalniji način je da se spremnici vrate na obračunska mjesta, tamo gdje postoje fizičke predispozicije, dakle da se vrate u haustore ili dvorišta, odnosno u smetlarnike u kolektivnom stanovanju. Iz nekih čudnih razloga, ne samo u Zagrebu nego i u brojnim drugim gradovima, spremnici su izbačeni na javne površine.
Druga je opcija, ako ih se već ne može smjestiti unutar nekretnine ili katastarske čestice, da se naprave boksovi koji će se zaključavati tako da spremnici koji moraju biti na javnim površinama budu dostupni samo korisnicima koji ih duže i plaćaju”, objasnio je voditelj zagrebačke Čistoće.
Objavljen je javni poziv za iskaz interesa predstavnika suvlasnika stanara za boksove, koji je potvrdio da je interes za ono što se događa po pitanju otpada u gradu Zagrebu doista velik, kaže Vić. „Od oko 5000 suvlasnika objekata, unutar mjesec dana javilo nam ih se 4000. Produžili smo poziv za desetak dana.”
Geomapiranje spremnika
Uspostavljeni su i mobilni timovi za geomapiranje spremnika i izdavanje mišljenja je li boks nužan, može li se napraviti te kako će ga se i gdje postaviti, uz uvažavanje činjenice da to ne bude na uštrb postojećih parkiranih i zelenih površina (osim ako to nije apsolutno nužno). Razvijen je i alat za geomapiranje, aplikacija koja omogućuje „inventarizaciju” spremnika i obradu podataka putem mobilnih uređaja. „Cilj nam je znati točno gdje se svi ti spremnici za miješani komunalni otpad nalaze. Vrlo ambiciozan plan s obzirom na to da su Zagrebu nalazi 122 tisuće spremnika.”
Aplikacija bi također trebala pokazati kakve su optimalne potrebe za spremnicima u povijesnoj jezgri grada. Tamo se neće postavljati boksovi, već podzemni spremnici koji će biti raspoređeni tako da svaki korisnik ima otprilke jednaku udaljenost do podzemnog spremnika.
„U suradnji s nadležnim gradskim službama i vlasnicima instalacija, uz pomoć geomapiranja, došli smo do potencijalnih lokacija za podzemne spremnike. No, dok se ne počne kopati, nećemo biti sigurni je li lokacija u redu. Držimo se dostupnih podataka”, pojasnio je Vić.
Za nadzemne boksove napravljeno je i projektantsko rješenje, tehnička specifikacija koja će biti dostupna svima. Svaka zgrada moći će naručiti izradu boksa kod koga želi. Bitno je da budu zadovoljeni određeni uvjeti o mehaničkoj i fizičkoj otpornosti te uvjeti koji su nužni kako bi pružatelj javne usluge mogao ispuniti svoj zadatak. Poželjno je da boks i izgledom zadovolji određene uvjete.
Individualizacija troška
Najveću raspravu i interes potaknula je uspostava individualne naplate predane količine miješanog komunalnog otpada. „Nastojimo utvrditi stvarnu količinu otpada za svakog pojedinačnog korisnika na svakom pojedinom obračunskom mjestu, umjesto da tu količinu procjenjujemo ili pretpostavljamo”, objašnjava Vić.
Novi sustav temelji se na vrećicama koje će se kupovati u trgovinama. Donesena je potrebna odluka i proveden natječaj za izradu, distribuciju i prodaju standardiziranih vrećice koje će biti široko dostupne.
Vrećica je, smatra Vić, jedini format kojim je u kratkom roku koji je zakon propisao moguće ostvariti zakonom propisano načelo „onečišćivač plaća“ kao obvezu naplate po količini predanog miješanog komunalnog otpada. Model je vrlo egzaktan i ostavlja mogućnost korisnicima u višestambenim objektima da imaju različitu potrošnju između obračunskih razdoblja, ovisno o svojim potrebama.
„U javnom savjetovanju smo predložili 20-litarske i 40-litarske vrećice, ali dosta korisnika tražilo je i manju, pa smo uvrstili i 10-litarske vrećice. Vrećice će koštati 2, 4 i 8 kuna i one će činiti varijabilni dio troška, odnosno mjeru za stvarnu količinu predanog miješanog komunalnog otpada”, tumači Vić.
„Zakonom je propisano da trošak javne usluge čini količina predanog miješanog komunalnog otpada puta broj pražnjenja i određeni fiksni udio. Zanimalo nas je kako doći do prave količine predanog miješanog komunalnog otpada. Nekad je mjera bila površina, ali to je zakonom ukinuto. Kao pomoćni kriterij u kolektivnom stanovanju ostao je broj osoba, koji pretpostavlja da količina otpada ovisi o broju članova pojedinog domaćinstva.
Zašto vrećice
U individualnom stanovanju praksa i zakonski propis je da se volumen spremnika množi s brojem pražnjenja u obračunskom razdoblju. No, i tu imamo problem. Korisnici bi spremnike trebali predavati kada su puni, kako bi maksimalno iskoristili svoj zaduženi volumen. Međutim, vrlo često, pogotovo u velikim gradovima i turističkim središtima, spremnici se predaju na dan odvoza bez obzira na to koliko su puni.
Kod kolektivnog stanovanja također nas je zanimao udio pojedinog korisnika u korištenju zajedničkog spremnika. U jednoj zgradi imamo različite tipove korisnika. Praksa je bila da procjenjujemo udjele po broju osoba. To znači da dva stanara koji žive sami imaju iste udjele No, to ne mora biti tako. Udio ovisi o njihovim individualnim navikama. Na primjer, jedan se možda priprema za masterchefa i cijeli dan kuha, navečer mu dođu gosti koji testiraju njegova jela. A drugi radi cijeli dan, jede vani, dođe u stan samo prespavati. Naš plan bio je da putem vrećica individualiziramo trošak”, objasnio je Vić.
Upozorava također da u Zagrebu i drugim gradovima određeni broj ljudi tijekom godine izbiva. Studenti preko ljeta odlaze kući, neki su odsutni zbog posla, neki zbog odmora, neki umirovljenici odlaze preko ljeta u kuće za odmor pa otpad proizvode tamo.
„Dosadašnja praksa je da im se naplaćuje varijabilni dio cijene iako ne borave u svojoj nekretnini i ne proizvode niti gram miješanog komunalnog otpada. Zbog individualizacije smo uveli vrećice tako da će u Zagrebu od 1. srpnja cijena usluge iznositi 45 kuna kao cijena minimalne javne usluge i onoliko vrećica koliko je svakom potrebno, ni litru više ni litru manje”, zaključio je Vić.
Objasnio je i zašto će vrećice morati kupovati i oni korisnici koji sami koriste svoju kantu.
Pražnjenje polupraznih spremnika
„To se može anulirati samo ako pretpostavimo da su ljudi spremni na smanjenu učestalost odvoza miješanog komunalnog otpada. Ljudi su navikli da se otpad odvozi određenog dana, bez obzira na to je li kanta puna ili nije. Vrećica je korektiv da im ne naplaćujemo polupraznu posudu.”
Vić je svjestan da bi sustav standardiziranih vrećica mogao povećati količinu vrećica u optjecaju, ali vjeruje da će te vrećice završiti u nekoj vrsti tehnički prihvatljive obrade miješanog komunalnog otpada.
„Odabrali smo vrećice uvažavajući činjenicu da ljudi i sada otpad uglavnom stavljaju u nekakve vrećice, pogotovo kada je riječ o kolektivnom stanovanju. Nismo baš primijetili učestalu praksu da se otpad iz kante istrese u kontejner, tako da vjerujem da će udio vrećica ostati otprilke isti, samo će broj vrećica koje na sebi imaju oznaku porasti.”
Sprega infrastrukture i sustava naplate
Davor Vić istaknuo je kako je za učinkovit sustav nužno istodobno osigurati primjenu infrastrukture i uvesti sustav naplate: „Sada se to napokon događa. Educirali smo ljude kako je potrebno odvajati otpad, ali spremnike i infrastrukturu smo dobili nekoliko godina kasnije. Imali smo veliki projekt Fonda za energetsku učinkovitost i zaštitu okoliša za nabavu spremnika pa možemo pretpostaviti da sada gotovo sve općine imaju razvijenu infrastrukturu za prikupljanje otpada od vrata do vrata. Ali sa sustavom naplate krećemo tek sada, jer je zakon donesen prije nešto manje od godinu dana”.
Vić vjeruje kako će se koncept pokazati dovoljno uspješnim da ga nadležno ministarstvo, koje predlaže zakonske propise i ima sve više sluha za primjere dobre prakse, u budućim izmjenama predvidi kao mogućnost.
Na kraju izlaganja istaknuo je važnost edukacije i komunikacije kako bi se otklonio negativan predznak u velikim gradovima poput Zagreba. „Komunikacija je alat. Ako nešto loše napravite percepcija je da ste napravili nešto loše. Ako napravite nešto dobro, uz vrlo dobro komunikaciju imate šanse da to bude prercipirano kao nešto dobro.”
