INA je Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja podnijela zahtjev za ocjenu potrebe procjene utjecaja na okoliš postojenja za proizvodnju bioplina i biometana koje bi se gradilo u Sisku, na lokaciji na kojoj je do 2020. obrađivana i skladištena sirova nafta, piše Poslovni dnevnik.
“INA u Sisku trenutačno razvija projekt proizvodnje bioplina/biometana uglavnom iz poljoprivrednih ostataka. Riječ je o održivom projektu koji je iznimno važan za Inu, ali i za nastavak transformacije industrijske lokacije u Sisku u centar za obnovljive izvore energije”, ističu u INA-i. Vrijednost tog ulaganja procijenjena je na 40 milijuna eura.
Nakon završetka postupka ocjene utjecaja na okoliš, idući korak bio bi dovršetak postupka odabira partnera za projektiranje i izgradnju postrojenja, ishođenje nužnih suglasnosti te početak radova na lokaciji u Sisku. U INA-i procjenjuju da će do kraj godine prikupiti sve potrebne dokumente i pokrenuti gradnju postrojenja, za čiji dovršetak će biti potrebne dvije do tri godine.
Prema dokumentaciji koja je dostavljena Ministarstvu gospodarstva, detaljno je utvrđen plan suradnje s lokalnim poljoprivrednicima u krugu 50 kilometara od sisačke rafinerije od kojih će se otkupljivati ostatke iz njihove proizvodnje, od gnoja, slame i kukuruzovine, te razne vrste biorazgradivog otpada. Planirana je i obrada biorazgradivog industrijskog otpada.
U INA-i kažu da su potpisani i memorandumi o razumijevanju s potencijalnim dobavljačima za količine koje premašuju potrebne te da će nakon što gradnja postrojenja bude odobrena dobavljačima sirovina biti ponuđeni komercijalni ugovori.
Postupkom anaerobne digestije proizvodit će se bioplin i digestat. Postrojenje bi moglo obraditi oko 165 tona poljoprivrednog otpada dnevno. Proizvedeni biometan sastojat će se od 97 do 98 posto metana, a digestat iz proizvodnje moći će se reciklirati ili koristiti kao ekološki prihvatljivo gnojivo u poljoprivredi. U dokumentaciji projekta navodi se da će se stlačeni biometan isporučivati isključivo u plinski sustav Plinacroa.
U INA-i računaju da će se projekt sufinancirati europskim sredstvima. Većinski dio troškova bi osigurala sama kompanija, no ističu i da “za sve svoje ‘zelene’ projekte, uključujući i one za lokaciju u Sisku, Ina uvijek ispituje mogućnosti vanjskog sufinanciranja”. Tako ne isključuju ni mogućnost sufinanciranja iz NPOO-a, piše Marija Brnić.
