Dragutin Kamenski: Novo preslagivanje svest će hrvatsku građevinsku operativu na nekoliko kompanija

Kamgrad bi trebao disperzirati rizike i pozicionirati se kao regionalna kompanija te pokriti dio zapadnog tržišta, što podrazumijeva traženje rješenja za nedostatak radne snage kako bismo mogli realizirati projekte

5823
Dragutin Kamenski Kamgrad
Dragutin Kamenski: Projektima treba upravljati odgovorno i koncentrirano jer greška na vlastitom može biti dovoljna za nepovratno narušavanje stabilnosti kompanije

Dragutin Kamenski pokrenuo je 1979. građevinski obrt s jednim radnikom, a 1993. osnovao je tvrtku Kamgrad kao pravnog sljednika obrta. Kamgrad je rastao organski, danas zapošljava 600 radnika i veže uz sebe dodatnih 1200 ljudi zaposlenih kod podizvođača. Kroz cijelu svoju povijest Kamgrad posluje stabilno i pozitivno, a Kamenski u razgovoru za Privredni vjesnik ističe da su poslovali na isti način i tijekom kriznih godina, “što pokazuje da je kriza mnogima poslužila kao alibi za propuste u poslovanju”.

  •  Građevinski sektor, po statistici, se oporavlja. Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju?

– Lagani oporavak je počeo što se, za sada, više uočava u statističkim podacima nego u stvarnom poslovanju. Naime, u segmentu visokogradnje postoji problem kontunuiteta pune zaposlenosti jer su u zadnje vrijeme glavni projekti i ulaganja prisutni uglavnom
u turizmu, a takvi projekti traju između šest i osam mjeseci, dok tijekom ljeta, ako projekt traje dulje, postoji zabrana radova. Stoga je bitno potaknuti razvoj projekata na kopnu, što industrijskih, što stambenih…

  •  Kakva je bila 2016. godina za Kamgrad?

– Poslovna 2016. godina je završila u skladu s našim očekivanjima i planovima. Realizirano je nešto više od 800 milijuna kuna, a na terenu to znači da smo završili i predali Zračnu luku Zagreb i Zračnu luku Dubrovnik, stambene zgrade sa 519 stanova u Zagrebu, četiri
industrijska objekta u Čepinu te za prošlogodišnju turističku sezonu predali rovinjski Hotel Amarin, te niz manjih projekata. U ovoj nam je godini ključni projekt u turizmu bio investicija Valamar Riviere u Rapcu te bazenski kompleks Turisthotela u Zadru. Sada su nam ključni projekti prva faza radova na Hotelu Park u Rovinju i radovi na Zračnoj luci Split.

Kamgrad je primarno izvođač radova u visokogradnji. Na primjer, u zagrebačkoj zračnoj luci Viadukt je bio angažiran za niskogradnju, a mi za visokogradnju. Kod infrastrukture Kamgrad može nastupati kao partner jer sami nemamo značajne reference u niskogradnji.
Radimo na kontaktima s potencijalnim partnerima pri čemu bismo u sinergiji naših potencijala i partnera mogli ponuditi najbolju opciju investitoru.

  • Ponovno je aktualizirana gradnja Pelješkog mosta. Koliko u tom projektu ima prostora za Kamgrad i za hrvatske tvrtke općenito?

– Na tom projektu hrvatske tvrtke moći će se pojaviti kao podizvođači u određenim segmentima odnosno specijalističkim dijelovima radova. Za natječaj su zainteresirane mnoge ozbiljne svjetske korporacije i za očekivati je da će netko od njih biti nositelj posla.

Mi nastupamo s francuskim Bouyguesom, kompanijom s kojom smo surađivali i na zagrebačkoj zračnoj luci.

Projektima treba upravljati odgovorno i koncentrirano

  •  Kako i po kojim uvjetima financirate projekte?

– Kad investitori uredno plaćaju izvođenje radova, nemamo problema s likvidnošću ni potreba za dodatnim fi nanciranjem. Ako je naplata neuredna ili investitor treba odgodu, tada se, kako bismo uredno podmirili svoje obveze, kratkoročno zadužujemo kod poslovnih
banaka po prihvatljivim uvjetima. Zahvaljujući bonitetu i načinu poslovanja nemamo problema s osiguranjem fi nanciranja. To vrijedi i za projekte u kojima bismo bili investitor.
Za njih bismo mogli osigurati financiranje, ali imamo vrlo konzervativan i oprezan pristup. U realizaciju idemo nakon što detaljno analiziramo rizike. Neplanski i rizični ulazak u projekte te prekomjerno zaduživanje slomilo je mnoge građevinske kompanije.

  •  Koliko je projekata u kojima se Kamgrad pojavljuje kao investitor?

– Prije krize takvi su projekti činili do 20 posto prihoda. Od 2010., dakle od vremena krize nismo uopće bili u ulozi investitora nego smo isključivo izvodili radove kao glavni izvođač za poznatog investitora. U ovom trenutku analiziramo projekte u kojima bismo se mogli
ponovno pojaviti kao investitor. Projektima treba upravljati odgovorno i koncentrirano jer greška na vlastitom može biti dovoljna za nepovratno narušavanje stabilnosti kompanije.

Graditeljstvo je, bez obzira na stereotipna razmišljanja o visokom profitu, izuzetno niskoprofitabilno i bilo kakav gubitak je teško nadoknadiv u budućnosti. Ako je gubitak značajan, štetu više nije moguće nadoknaditi i društvo propada. Nebrojeno puta smo bili svjedoci takvih situacija unatrag 10 godina.

Turizam, infrastruktura i javno-privatno partnerstvo

  • Gdje vidite potencijal za Kamgrad?

– Zahvaljujući našim referencama, trenutačno najveću realizaciju ostvarujemo na projektima u turizmu. Svjesni rizika, tražimo projekte i u drugim tržišnim segmentima s naglaskom na projekte koji se protežu kroz čitavu godinu ili duži ciklus. Pauza od najmanje četiri mjeseca u turističkoj sezoni je veliki problem u kontinuitetu zapošljavanja, prihoda i predstavlja rizik za poslovanje.

>>Ivan Paladina, Institut IGH: Slijedi bolje poslovanje

>>Ivan Kolarić, Tegra: Svoju aktivnost temeljimo na vlastitim resursima

>>Danijel Kuzman, Mešić Com: Posla ima, novca ima, ali nedostaje operative

Potencijalne projekte podijelio bih u tri grupe. Kompanije u turizmu su potentne i čine najaktivnije investitore. Na drugom su mjestu infrastrukturni projekti: željeznica, pročistači… koji će se financirati iz EU fondova jer država nema kapaciteta da ih sama
financira kao što je svojedobno bio slučaj s cestogradnjom. Treći su projekti javno-privatnih partnerstava koji kod nas još nisu zaživjeli na način da bi pridonijeli gospodarstvu.

  • Na tržištu je ostalo svega nekoliko hrvatskih kompanija koje imaju kapacitet za izvođenje velikih poslova?

– Nažalost, zaista je ostalo malo kompanija koje imaju kapacitete i know-how za realizaciju velikih i/ili složenijih projekata. A one koje su i opstale danas muku muče s problemom kvalitetne radne snage. Nedostatak radne snage uzrok je činjenici da više ne možete u
istoj sezoni raditi tri, četiri turistička objekta nego se se neke investicije moraju produžiti ili čak odgoditi za sljedeću sezonu.

Novo preslagivanje zbog Viadukta i Agrokora

  •  Očekujete li u takvoj situaciji ulazak stranih građevinskih tvrtki na hrvatsko tržište?

– Zbog situacije oko Viadukta i Agrokora očekujem još jedno preslagivanje građevinskog sektora. U tom preslagivanju sigurno se može očekivati dolazak stranih kompanija koje će se susreti s većinom problema s kojima se i mi susrećemo. Ne znam hoće li se tada mijenjati regulativa kako bi se omogućio dolazak stranih radnika, ali posljedica tog preslagivanja bit će rast cijena u odnosu na razinu cijena po kojima se danas rade projekti u Hrvatskoj. To će pak utjecati na odluke o opravdanosti investicija s obzirom na nisku stopu povrata na ulaganje.

  •  Što očekujete od novog Zakona o javnoj nabavi?

– U Hrvatskoj ima dosta zakona koji nisu loši, ali upitna je njihova provedba. Zakon o javnoj nabavi omogućio je opstrukciju projekata kroz niz žalbi i preduge rokove njihova rješavanja zbog kojih gubimo ogroman novac, osobito kod projekata koji se financiraju iz
fondova EU-a i imaju striktne rokove provedbe.

>>Zlatko Sirovec, Tehnika: Investitori još uvijek diktiraju uvjete

>>Josip Purić: Preživjeli smo jer smo radili sve što se nudilo

Osim toga, oni koji bi trebali provoditi zakon idu linijom manjeg otpora pa biraju ponudu s najnižom cijenom, ne gledajući može li se posao po toj cijeni izvesti u realnom roku. Bilo je sasvim jasno da je ponuda Viadukta za most Čiovo preniska i da se projekt po toj cijeni neće moći izvesti, ali lakše je bilo gurnuti glavu u pijesak. Ako ne odaberete najnižu cijenu, odmah se sumnja na korupciju i to stvara psihozu koja negativno utječe na provedbu zakona i u tome gubimo novac. Novi zakon to pokušava promijeniti, ali kriterij najniže cijene i dalje će biti tu. Od novog zakona očekujem efikasniju primjenu, da se stvore preduvjeti za odabir ekonomski najpovoljnijih ponuda, da odabir izvođača i svih ostalih nabava bude sukladan zakonu i da žalbe budu rješavane u razumnim rokovima.

Cilj – ujednačiti prihode na domaćem i stranim tržištima

  •  Kakvi su planovi Kamgrada na inozemnim tržištima?

– Često imamo upite za rad u inozemstvu. Imali bismo bolji EBIT da smo prisutniji na vanjskim tržištima gdje se mogu postići bolje cijene i veća je sigurnost poslovanja.

Nedavno smo u Nürnbergu završili hotel za Plazu i Goldman Sachs. Na žalost, nemamo kapaciteta da bismo na jednakoj razini paralelno radili kod kuće i vani. No zbog disperzije rizika pred nama je poslovna odluka o smanjenju angažmana na hrvatskom tržištu i prebacivanju dijela operative u inozemstvo. Trenutačno oko 10 posto prihoda ostvarujemo u inozemstvu.

Za početak bismo na vanjskim tržištima trebali dohvatiti od 25 do 30 posto prihoda, a u tri do pet godina trebali bismo ujednačiti prihode na domaćem i stranim tržištima.

  •  Nedavno ste sudjelovali u osnivanju udruge poslovnih ljudi s područja Hrvatskog zagorja. Koji je cilj udruge, čime ćete se baviti?

– Riječ je o klubu poslovnih ljudi čiji je cilj učiniti Zagorje boljom sredinom za život te popraviti gospodarsku, demografsku i opću situaciju. Zagorje je nadomak milijunskog grada, a nema nikakvih sinergijskih učinaka i ako nešto ne učinimo, kraj će početi zamirati,
neće iskoristiti potencijal koji ima. Ponukani time okupili smo ljude podrijetlom iz Zagorja i one koji vole taj kraj te smo osnovali poslovni klub Skup za Zagorje, koji će djelovati kroz nekoliko segmenata: turizam, zdravstveni turizam, poljoprivreda, industrija, infrastruktura, obrazovanje i kultura. Unutar tih segmenata osnovali smo sekcije koje će promišljati o razvoju Zagorja, sučelit će svoja promišljanja sa strateškim projektima Županije te raditi na realizaciji projekata. Preko svojih kontakata tražit ćemo investitore, dat ćemo know-how da Zagorje postane poželjna sredina za život i da se demografski oporavi.

Zanemarena baština

  •  Preuzeli ste prije nekoliko godina dvorac Miljana i stavili ga u društvenu funkciju.

– Imam osobni afi nitet prema kulturnoj baštini i proučavao sam dvorce i kurije. U Zagorju ih ima stotinjak i oni su potencijal za ekonomsko oživljavanje tog kraja. Na žalost, prema tim objektima se odnosimo maćehinski, devastirani su. Nije bilo sluha za njihovu revitalizaciju.

Država bi trebala ponuditi koncept koji bi potaknuo ljude da investiraju u kulturnu i povijesnu baštinu kako bi ona postala ekonomski održiva. Na primjer, da takva ulaganja budu porezna olakšica. Jednokratna ulaganja, bez dugoročne ekonomske održivosti, ne znače ništa.

  •  Kakva su očekivanja za ovu godinu?

– Vjerujem da ćemo ovu godinu završiti na razini prethodne. Doći će do preslagivanja građevinskog sektora i hrvatska operativa će se svesti na nekoliko kompanija. Kamgrad bi trebao disperzirati rizike i pozicionirati se kao regionalna kompanija te pokriti dio zapadnog
tržišta, što podrazumijeva traženje rješenja za nedostatak radne snage kako bismo mogli realizirati projekte. Kamgrad kao i ostali građevinari živi od projekta do projekta. Na tržištu možemo biti prisutni toliko koliko ima natječaja. U ovom trenutku imamo ugovoreno oko 70 posto planiranih radova te ne očekujemo veća odstupanja.

Greška koju je nemoguće isparaviti

  • Nedostatak radne snage je veliki problem građevinarima…

– Apsolutno. Realizacija brojnih projekata mogla bi produbiti problem nedostatka radne snage kod svih izvođača, ne samo u našoj kompaniji. Proveli smo istraživanje tržišta radne snage na prostoru bivše Jugoslavije, Mađarske, Slovačke, Češke, Rumunjske i Bugarske i, nažalost, na cijelom tom području nema radne snage koju bismo mogli angažirati. Hrvatska je napravila grešku koju više nije moguće ispraviti. Godinama nismo dopuštali uvoz radne snage, ponajprije iz Bosne i Hercegovine, koja je bila “izvor” za bivšu Jugoslaviju i šire, a po svim parametrima bila je idealna opcija za Hrvatsku. Riječ je o ljudima koji rade na udaljenosti od 200 ili 300 kilometara od kuće. Oni bi, primajući hrvatsku plaću, imali minimalno četverostruko viša primanja u odnosu na standarde matične države. To znači da vjerojatno nikada ne bi otišli dalje od Hrvatske da smo pravovremeno dopustili uvoz radne snage.

Sada je kasno, tih radnika više nema u BiH. Povećanje plaća ne rješava problem jer ih nemamo kome povećati. Ljudi su otišli.

Drugi problem je taj da u inozemstvo više ne odlazi samo otac, već cijele obitelji jer ne žele biti razdvojeni. U novim zemljama djeca kreću u školu i ti ljudi su nam nepovratno izgubljeni.

Hrvati nisu zainteresirani za strukovna i proizvodna zanimanja

  • Strukovnih zanimanja nam nedostaje i neatraktivna su. Što bismo trebali učiniti?

– Kroz reformu školstva trebalo bi mijenjati i javno mnijenje i stvoriti klimu u kojoj bi se probudio interes za proizvodna zanimanja. Djeci se govori kako će, ako neće učiti, biti zidari, tesari, konobari – pa su ta zanimanja postala krajnje nepopularna.

Kamgrad se predstavio u osnovnim školama u Krapinsko-zagorskoj županiji i Zagrebačkoj županiji uz prijedlog da se za strukovna zanimanja ponudi na početku školovanja stipendija od 1500 kuna mjesečno. U obje županije uspjeli smo sklopiti dva ugovora. Samo dva učenika su bila zainteresirana za strukovno obrazovanje. Po svemu sudeći Hrvati neće graditi Hrvatsku jer nisu zainteresirani za strukovna i proizvodna zanimanja.

Prateći program škola i fakulteta došli smo do poražavajućih saznanja. U školama/fakultetima nema predmeta koji bi obradio suhu montažnu gradnju koja je danas jedan od glavnih segmenata građevinarstva. Nužno je uskladiti programe sa suvremenim trendovima i tehnologijom.

Tekst je objavljen u Privrednom vjesniku od 19. lipnja 2017. (br. 3983) u Tlocrtu, posebnom prilogu o nekretninama, uređenju i graditeljstvu koji za Privredni vjesnik priprema tvrtka Točka Na I Media d.o.o.