Čakovečka tvrtka Tegra posluje u sastavu slovenske Pomgrad grupe, a bavi se isključivo niskogradnjom i hidrogradnjom. Ima 140 stalno zaposlenih, sa sezonskim radnicima zaposlenih je oko 160. Ima i vlastitu asfaltnu bazu te koncesije za dvije šljunčare, Ivanovec i Cirkovljan. Sadašnja tvrtka Tegra je nastala kao tvrtka kćer Međimurje Tegre koja baštini tradiciju lokalnog komunalnog poduzeća osnovanog krajem 40-tih godina prošlog stoljeća.

Do privatizacije poslovala je u sastavu GK Međimurje. Nakon privatizacije tvrtka je bila u vlasništvu malih dioničara, a 2007. mali dioničari svoje dionice prodaju francuskoj građevinskoj tvrtki Eurovia. Deset godina kasnije Eurovia se zbog promjene poslovne politike povlači iz Hrvatske, a Tegru preuzima tvrtka H-grad Zagreb koja je u stopostotnom vlasništvu slovenske građevinske tvrtke Pomgrad iz Murske Sobote. Tegru vodi Ivan Kolarić, diplomirani inženjer geodezije, koji u tvrtki radi 26 godina, a direktor odnosno predsjednik Uprave je od 1999. godine.

• Kako vidite trenutnu situaciju u hrvatskom građevinskom sektoru? Makroekonomski pokazatelji su dobri, osjeti li se to na tržištu?

U segmentu visokogradnje svi osjećamo rast tržišta. Mada, kada bismo usporedili situaciju s 2008. godinom, mislim da smo još uvijek 20-30 posto ispod tadašnjih rezultata. Neke tvrtke nestale su s tržišta, etabliralo se nekoliko novih lidera u visokogradnji, ali osjeća se višak poslova.

U niskogradnji pomaka još uvijek nema jer nema projekata koji bi zamijenili obime poslova kakvi su bili u vrijeme izgradnje autocesta. Projekti vodoopskrbe i odvodnje ne idu onim tempom kakvim smo planirali 2014. – 2015. U niskogradnji i hidrogradnji  nema kontinuiteta, nema stabilnog tržišta. Odlaskom ljudi iz graditeljske struke – prirodnim odljevom, odlaskom u inozemstvu, prelaskom u druge djelatnosti ili odlaskom u male poduzetnike – nastao je manjak radne snage. Stvara se privid da posla ima, iako razina investicija nije značajno porasla. Struktura i kontinuitet posla te stabilnost tržišta nisu na razini na kakvoj su bili prije krize.

Rekordna 2016. godine

• Kakva je bila poslovna 2017. za Tegru?

Godišnji promet u posljednjih pet godina se kretao oko 110 milijuna kuna Rekordna godina bila nam je 2016. kad smo imali promet od 142 milijuna kuna, ali to je bilo u doba kada smo radili aglomeraciju Čakovec koja nam je “u dvorištu“ pa su se neke stvari poklopile. A i udio partnera i podizvođača je bio značajan. Smatramo da je to vrhunac naših mogućnosti sa sadašnjim kapacitetom.

U prošloj godini, u kojoj smo se više oslonili na vlastite snage, promet je iznosio 77,5 milijuna kuna i to je drastičan pad u odnosu na prethodnu. Ali zadržali smo višu razinu profitabilnosti u odnosu na promet u usporedbi s prosječnom razinom ovog pokazatelja u hrvatskom graditeljstvu.

Nikad nismo kasnili s isplatom plaća, nemamo dugova prema državi ni prema dobavljačima. Nismo kreditno zaduženi. Uvijek smo se nastojali prilagoditi tržištu tako da možemo samoodrživo funkcionirati.

S novim vlasnikom poslovna politika se nije puno promijenila. Uprava se nije promijenila. Inženjeri i srednji menadžment na okupu su već petnaestak godina.

• Pomaže li vam ili odmaže to što ste u stranom vlasništvu?

Politika nam je da vlasnik može biti od bilo kuda, ali filozofija posla nam je domaća – hrvatska i regionalna. U slovenskom smo vlasništvu, ali nismo slovenska tvrtka. Mi smo hrvatska tvrtka, radimo s domaćim ljudima domaćim kapacitetima, za domaće tržište, osim što isporučujemo nešto malo asfalta za slovensko tržište. I odradimo neke sitne poslove za našu sestrinsku firmu, ali uglavnom radimo na hrvatskom tržištu. No, dešava se zbog toga što smo u stranom vlasništvu gubimo poslove u segmentu radova do 500 tisuća kuna koji ne podliježu javnoj nabavi.

Vrijednost ugovorenih poslova oko 80 mil. kuna

• Koji su glavni projekti na kojima radite?

Najveći projekt trenutno je aglomeracija Varaždin gdje radimo u partnerstvu s tvrtkom Vodogradnja Varaždin. Imamo redovne ugovore o održavanju cesta i županijskih cesta na području grada Čakovca a za Hrvatske ceste radimo rekonstrukciju nekih raskršća i rotora oko Čakovca. Radimo i neke projekte za lokalne gradove i općine. Nema među njima niti jednog pretjerano velikog projekta, ali za sada imamo zaposlene kapacitete u naredna 3-4 mjeseca. Nadamo se da ćemo u tom razdoblju ugovarati nove projekte i nadopunjavati listu poslova. U knjizi narudžbi imamo 70 posto želja za ovu godinu. Ukupna vrijednost ugovorenih poslova je oko 80 milijuna kuna – šezdesetak milijuna kuna vlastitih poslova i dvadesetak milijuna u partnerstvu.

• Zašto se ograničavate na lokalne poslove, unutar100 kilometara od sjedišta tvrtke?

Vodimo konzervativnu politiku. Svoju aktivnost temeljimo na vlastitim resursima. U cestogradnji i hidrogradnji vezan si uz resurse. Odlazak na teren, tamo gdje nemaš vlastitog šljunka ni asfaltnu bazu, ne može biti konkurentan. Nismo htjeli uskakati na tržišta i uništavati domaće izvođače s nekim nenormalnim cijenama i time dugoročno uništavati sebe. Koncentrirali smo se na manji obim poslova koju su našu tvrtku činili zdravom i profitabilnom. Stvar je u tome koju ćeš filozofiju odabrati.

Kad smo bili u vlasništvu Eurovije, imali smo strategiju da na zanimljivim tržištima kupujemo manje tvrtke slične našima i da onda napravimo sinergijski učinak. Nismo u tome uspjeli. Kada smo 2008., prije krize, krenuli u pregovore, svi su tražili nenormalne iznose za svoje tvrtke. A onda je došla kriza i spašavali smo vlastitu tvrtku. Bilo bi nenormalno ulagati u tržište koje je godišnje padalo 20 posto. Onda je Eurovia odlučila da je Hrvatska premala i da će se povući s tržišta.

>>Dragutin Kamenski: Novo preslagivanje svest će hrvatsku građevinsku operativu na nekoliko kompanija

>>Zlatko Sirovec, Tehnika: Investitori još uvijek diktiraju uvjete

Sada imamo kapacitete jedva za odraditi poslove lokalno. Koncentriramo se na tržište koje smatramo najprofitabilnijim i najmanje rizičnim za nas. Hoće li se situacija mijenjati, to ćemo tek vidjeti. Dok se tržište ne stabilizira, naša politika ostaje konzervativna.

• Odlučili ste se na ulaganje u mehanizaciju, obnovu voznog i strojnog parka?

Ako ne ulažeš u strojeve i opremu, to će ti se dugoročno obiti o glavu. Svake godine u opremu i dugotrajnu imovinu ulažemo oko 4 milijuna kuna. Lani smo zbog preuzimanja uložili manje, oko sto tisuća eura. Htjeli smo vidjeti s kakvom opremom raspolaže novi vlasnik i kakav sinergijski učinak možemo ostvariti s obzirom da smo udaljeni samo pedesetak kilometara.

Dio opreme star je desetak godina, ali zbog slabije aktivnosti tijekom krize nema mnogo odrađenih sati i kvalitetno je održavana U doba krize produžavali smo životni vijek oprema tako što smo izdvajali manje za amortizaciju. Sad nam predstoje pojačana ulaganja – u idućih pet godina moat ćemo ulagati najmanje sedam milijuna kuna godišnje.

Javna nabava nigdje nije idealna

• Većinu poslova dobivate kroz sustav javne nabave. Jeste li zadovoljni  s njime?

Sustav javne nabave nikad neće biti idealan. Dok smo bili u sastavu Eurovije vidjeli smo da svaka država ima svoje izazove u sustavu javne nabave. Ali nije problem u sustavu, nego u primjeni. S dobrim pravnikom mogli biste srušiti 90 posto natječaja zahvaljujući tome kako su napisani.

Ima nelogičnih stvari. U nekim natječajima za vodoopskrbu i odvodnju od nas se traži da navedemo unaprijed dobavljače materijala i vrste materijala. Mi jamčimo za kvalitetu materijala, da ispunjava norme, a od koga ćemo taj materijal nabaviti za investitora je nevažno. Ovisno o stanju na tržištu mogu promijeniti deset dobavljača u toku izvođenja. Zašto traže da navedemo dobavljača? Za neke proizvode i usluge možeš nominirati samo jednog ili dva dobavljača, koji te nakon što potpišeš ugovor mogu ucjenjivati s cijenom i uvjetima jer znaju da je postupak promjene dobavljača mukotrpan i praktično neisplativ. Dobra je volja investitora hoće li odobriti promjenu ili ne. Neki izvođači i zbog toga bježe od javne nabave.

U visokogradnji javna nabava nije dominantna. S privatnim investitorom do posla se dolazi izravnim dogovorom. Privatni investitor lako izračuna koliko mu vrijedi da objekt bude izgrađen na vrijeme. U niskogradnji je malo drugačije jer rijetko gdje privatni sektor u infrastrukturi pokriva više od 30-40 posto investicija Tako da smo osuđeni na javnu nabavu. Cestogradnja, kanalizacija, odvodnja su u pravilu javne investicije. Ali i mi se sve više okrećemo privatnim investitorima. Sjeverozapadna Hrvatska ima dosta veliki rast industrijskih objekata. Mi smo nekada imali 5-10 posto privatnih investicija, a sada je njihov udjel već 30 psoto u ukupnom prometu.

• Hoće li to nedostatak ponuđača i izvođača utjecati na rast cijena?

Mi moramo podići cijene jer smo zadnjih godina nudili barem 15 do 20 posto niže cijene od onih realnih za održivi razvoj tvrtke, dugoročno planiranje tvrtke i dizanje plaća. Ne dignemo li plaće barem za 30 posto u naredne tri godine, mi nećemo moći zadržati ljude.

Problem naše javne nabave je što investitori rade procjene troškova na bazi onoga što je bilo prije dvije-tri godine. U pravilu su troškovi podcijenjeni. Nitko više nije spreman raditi po cijenama koje donose gubitak. Više cijene su neminovne, ali od toga će i država imati koristi. Porast će potrošnja, doprinosi, porezni prihodi… Budući da se infrastrukturni projekti financiraju većim dijelom iz europskih fondova, rast cijena ne bi nas trebao brinuti.

Zašto zapinju infrastrukturni projekti

• Za projekte vodokomunalne infrastrukture alocirano je 1,05 milijardi eura iz EU fondova. U Hrvatskim vodama najavili su da će do kraja prvog tromjesečja biti odobrena 33 projekta koja pokrivaju više od 90 posto alokacije. No, vi upozoravate da u Međimurju od 2014. nije ugovoren niti jedan veliki projekt poput Čakovečke aglomeracije. Gdje zapinje, zašto projekti nisu spremni?

Mi nemamo uvid u pravu sliku dok ne bude objavljen natječaj. No, očito je da u fazi pripreme natječaja nešto ne štima. Zbog političkih promjena, pada Vlade i promjena u nadležnosti – projekti vodoopskrbe i odvodnje prešli su iz nadležnosti Ministarstva poljoprivrede u nadležnost Ministarstva zaštite okoliša – došlo je do kašnjenja. Osim toga, one ranije projekte odobravale su Hrvatske vode, a sada se pojavio SAFU – Središnja agencija za financiranje projekata ulaganja Europske unije – kao zadnja instanca koja provjerava projekte. Time je uveden još jedan među korak i tu navodno zapinje.

Lokalne komunalne tvrtke koje su dobile ovlasti za provedbu projekata kažu da su pripremile tehnički dio i da Agencija to sada provjerava. A SAFU odgovara da komunalci ne znaju pripremiti projekte. A to su iste tvrtke koje su pripremale završene projekte koje EU nije odbila. Što se to drastično promijenilo, gdje danas zapinje, mi ne znamo. To se mora zapitati netko u državnoj administraciji.

>>Josip Purić: Preživjeli smo jer smo radili sve što se nudilo

>>Danijel Kuzman, Mešić Com: Posla ima, novca ima, ali nedostaje operative

I tako mi sa strane, bez posla, gledamo taj ping-pong i čekamo štio će se dogoditi. Nemamo stabilnosti planiranja ni tržišta. Dok mi čekamo, ljudi nam svakog dana odlaze. Kada se ti projekti pokrenu – a vjerujem da će se većina pokrenuti – najveći problem će biti tko će ih i kada odraditi. I s kojim kapacitetima.

Mi tih milijardu eura poslova moramo odraditi od 2019. do 2023. Ako pogledamo samo sjeverozapadnu Hrvatsku, ništa još nije napravljano u Koprivničko-križevačkoj županiji, gotovo ništa u Krapinsko-zagorskoj ni u Zagebačkoj, jako malo u Bjelovarsko-bilogorskoj. Za projekte koji su u Međimurju bili najavljivani za kraj 2016. i početak 2017., na primjer aglomeracije Donja Dubrava i Mursko Središće, još uvijek nisu objavljeni natječaji. Posljednja informacija je da će biti objavljeni do kraja drugog tromjesečja, a to znači da radovi mogu početi u ožujku ili travnju iduće godine.

Konzervativna politika omogućila samofinanciranje

• Kako financirate projekte? Imate li problema s likvidnošću ili naplatom?

Mi se održavamo samostalno. Imali smo podršku vlasnika, osobito u vrijeme krize, koji su rekli da mogu uskočiti ako Tegra neće moći sama osigurati financiranje ili jamstva. Ali mi smo na temelju vlastitih financijskih sposobnosti dobivali sve okvire za jamstva i vlastitu likvidnost. Restrukturiranje smo počeli još krajem 2007. i nakon 2010. nismo otpuštali ljude, ali tržište je palo pa smo tri godine poslovali negativno. No, imali smo financijske kapacitete da sve to sami prebrodimo i očuvamo  likvidnost. Vodili smo konzervativnu politiku koja nam je to omogućila da sami sebe financiramo. I tako radimo i danas.

U bankama koristimo dozvoljene minuse i pokušavamo premostiti likvidnosne probleme. U posljednje tri godine stanje se značajno poboljšalo baš zato što smo radili na projektima vezanim uz europske fondove gdje cijene nisu bile sjajne ali su plaćanja redovita.

Imamo problema s pojedinim jedinicama lokalne samouprave, ali sve skupa držimo pod kontrolom tako da zakašnjenja u plaćanju možemo premostiti vlastitim kapacitetima.

• Gdje trenutno vidite najveći potencijal za Tegru?

Potencijal je to što smo sačuvali strukturu menadžmenta, upravljanja te operativnu sposobnost. Smatramo da ne možemo ovisiti samo o kooperantima. Imamo know-how u niskogradnji i hidrogradnji, kao i u cestogradnji te u sferi asfalta. Kad razbijete asfalt zbog vodovoda i odvodnje, morate poslije obnoviti prometnice  A mi imamo u svom poslovanju cijeli segment – od iskopa i izrade kanalizacije do polaganja završnog sloja asfalta. Tu je naša perspektiva: investitoru možemo ponuditi praktično cijeli spektar, gotovi proizvod. Imamo i neke specijalizirane proizvode lijevanog asfalta, mikroasfalte,  specijalne vrste poroznih asfalta… Njih možemo raditi na području cijele Hrvatske, nema  puno izvođača koji to nude.

Nužno je stabilizirati investicije

• Kakve trendove očekujete, kako će se razvijati tržište građevinarstva u regiji?

Realno je očekivati, čak i ako ne apsorbiramo iz europskih fondova puni planirani iznos, da će ti projekti donijeti nekakav rast i da će pomoći tvrtkama koje su opstale da osiguraju posao u narednih pet godina. A što će biti nakon tih pet godina, kako će izgledati tržište, teško je reći. Ne znamo što država planira. Nema više projekata poput izgradnje autocesta koji bi pokrili razdoblje od nekoliko godina. Vjerojatno ćemo se vratiti na tržište graditeljstva s udjelom u BDP od 6-7 posto. Osim toga, uz sadašnji odljev ljudi i prosjek godina radnika u građevinarstvu iznad 40, o čemu možemo razgovarati? U takvom okruženju besmisleno je na razini tvrtke raditi strategije za razdoblje duže od pet godina.

Bojim se da ćemo teško funkcionirati ako ne stabiliziramo investicije. Država bi trebala omogućiti da se ravnomjerno počne raditi u svim regijama kako bi se sve lokalne tvrtke zaposlile, umjesto da jedni drugima skačemo u dvorište jer nemamo posla i da si rušimo cijene.

Trebamo sigurne trogodišnje infrastrukturne projekte i onda će biti mnogo lakše planirati ostale projekte. Dobro bi bilo kada bismo imali dostupan katalog planiranih radova na ključnim strateškim projektima.

Nestanak kooperanata

Mi smo jedna od rijetkih tvrtki koja je uspjela zadržati  svoju operativnu sposobnost zadržati. Ali i mi smo funkcionirali na osnovu mreže podizvođača kojima smo transferirali dio posla kad se pojavio veći projekt. Oko 80 posto je bilo vlastitih prihoda, a 20 posto su donosili su partnerski poslovi. No zbog nestabilnosti tržišta naše osnovne proizvodnje nismo se mogli na to koncentrirati i planirati da ćemo to raditi u idućih deset godina – od 2013. do 2024. Mi živimo od dnevnih poslova koje naručuju jedinice lokalne samouprave. To je mnogo malih poslova koje mi ne možemo napustiti radi većih projekata, a nismo sigurni ni kada će biti raspisani natječaji za te veće projekte. Kad bi se natječaj sad pokrenuo, znamo da ih ove godine ne možemo raditi. Za te projekte 2018. smo izgubili.

Kooperanti su bili male tvrtke s 10, 15, 20 zaposlenih Tih je tvrtki 80 posto nestalo s tržišta u posljednje dvije godine. Ili se bave nečim profitabilnijim, poput manjih privatnih investicija.

Tekst je objavljen u Privrednom vjesniku od 30. travnja 2018. (br. 4027) u Tlocrtu, posebnom prilogu o nekretninama, uređenju i graditeljstvu koji za Privredni vjesnik priprema tvrtka Točka Na I Media d.o.o.