Izvješće o globalnoj konkuretnosti 2017-2018: Srbija pretekla Hrvatsku

Ove godine Svjetski gospodarski forum bitno je promijenio metodologiju izvješća o globalnoj konkuretnosti, a prema novoj metodologiji Hrvatska je znatno bolje rangirana: na 68. je poziciji od 140 zemalja dok je prema staroj metodologiji 2017. bila 74. među 137 zemalja

267
Izvješće o globalnoj konkuretnosti

Hrvatska se u ovogodišnjem Izvješću o globalnoj konkurentnosti nalazi na 68. mjestu među 140 gospodarstava svijeta. Izvješće je objavilo Nacionalno vijeće za konkurentnost, partner Svjetskog gospodarskog foruma u Programu globalne konkurentnosti.

Ove godine Svjetski gospodarski forum bitno je promijenio metodologiju. Smanjen je broj indikatora sa 114 na 98, a udjel “čvrstih” statističkih indikatora (pored indikatora dobivenih anketom gospodarstvenika) povećan je s 31-43 posto na 70 posto, tako da sada ukupni rang znatno manje ovisi o percepciji, a više o statističkim pokazateljima. Istraživanjem je obuhvaćeno 140 zemalja, odnosno 99 posto svjetskog BDP-a i 94 posto populacije.

Prema novoj metodologiji Hrvatska je bitno bolje rangirana – na 68. je poziciji, dok je prema staroj metodologiji u 2017. bila 74. među 137 zemalja. Međutim, izravna usporedba rezultata i ranga u 2018. s ranijim izdanjima Izvješća zbog promjene metodologije nije moguća.

Kako bi se rezultati rangiranja ipak mogli usporedit, izračunato je kakva bi bila pozicija svih zemalja da je i u posljednjem istraživanju primijenjena nova metodologija. U takvoj usporedbi u odnosu na prošlu godinu ocjena konkurentnosti Hrvatske ostala je nepromijenjena, a izgubili smo dvije pozicije uslijed napretka zabilježenog u Srbiji (65.) i Gruziji (66.).

Hrvatska je najlošije rangirana članica Europske unije. Uz nas najlošije su rangirane Bugarska (51.), Rumunjska (52.) i Grčka (57.). Od članica EU-a najbolje su rangirane Njemačka na 3. i Nizozemska na 6. mjestu, a od zemalja regije Češka na 29. i Slovenija na 35. mjestu.

Po novoj metodologiji najkonkurentnija zemlja su Sjedinjene Američke Države, a slijede Singapur, Njemačka, Švicarska, Japan, Nizozemska, Hong Kong, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska i Danska.

Naglasak na inovacijama i industrijskoj revoluciji

Novi Indeks globalne konkurentnosti 4.0 stavlja naglasak na 4. industrijsku revoluciju i inovacije koji promiču nove poslovne modele i ubrzavaju rast. Industrijska revolucija 4.0 obuhvaća i odražava promjene koje su nastale pod utjecajem naprednih računalnih i komunikacijskih tehnologija i stvorile skok u razvitku nove industrijske paradigme.

Da bi prosperirala, gospodarstva moraju biti otvorena novim idejama, efikasna u prihvaćanju promjena, odlučna graditi ekosistem u kojem su inovacije prisutne na svim razinama te ulagati u svoje zaposlenike kao ključni čimbenik njihovog uspjeha. Novi indeks identificira prednosti i nedostatke svake pojedine ekonomije te pomaže odrediti bitna područja poboljšanja i pratiti napredak.

Indeks također procjenjuje pokretače produktivnosti kao najvažniju odrednicu dugoročnog rasta i doprinosi podizanju svijesti opće javnosti o ekonomskim pitanjima koja utječu na njihov svakodnevni život.

Metodologija se temelji na analizi 12 stupova konkurentnosti: institucije, infrastruktura, primjena ICT-a, makroekonomska stabilnost, zdravlje, obrazovanje i vještine, tržište proizvoda, tržište rada, financijski sustav, veličina tržišta, poslovna dinamika i kapacitet za inovacije. Stupovi konkurentnosti grupirani su u četiri skupine: poslovno okruženje, ljudski kapital, tržišta i inovacijski ekosistem.

“Najnovije istraživanje ponovo ukazuje i potvrđuje nužnost provođenja reformi, nužno donošenje dugoročne vizije Hrvatske kao opis željenog stanja u budućnosti te jasne sektorske strategije koje omogućuju takvu viziju. Takav pristup upravljanja javnim politikama vratio bi nadu u bolju budućnost. To bi, vjerojatno, pozitivno utjecalo na zadržavanje mladih u Hrvatskoj i potaknule mnoge naše sugrađane na poduzetništvo i uključivanje u gospodarski razvitak, a time i u realizaciju željene zajedničke budućnost. Vrijeme naglih tehnoloških promjena predstavlja za naše društvo veliki izazov, ali i veliku priliku za skokovit i ubrzan razvitak. Na svim čimbenicima u društvu je odgovornost za aktivno uključivanje u omogućavanju takvog razvitka.“, istaknuo je Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

Sporo provođenje reformi u ključnim područjima uzrokovalo je i daljnje stagniranje konkurentnosti Hrvatske na globalnoj razini.

Udaljenost od idealnog stanja

Novom metodologijom mjeri se i udaljenost zemlje od “idealnog stanja” ocjenom od 0 do 100 (100 je idealno) te se ukida shema pondera “stupnja razvoja” baziranog na visini BDP-a zemlje.

Na ljestvici globalne konkurentnosti najlošije smo rangirani u stupu makroekonomske stabilnosti (106.), tržišta rada (96.), veličine tržišta (78.) te institucija (76.), Kada gledamo koliko smo udaljeni od idealnog stanja, najlošiji smo po kapacitetu inovacija (38 od 100), poslovnoj dinamici (56 od 100) te veličini tržišta (50 od 100).

Hrvatska je najbolje pozicionirana po infrastrukturi (36.), zdravlju (51.) te kapacitetu inovacija (63.). Idealnom stanju najbliži smo u području zdravstva (86 od 100), infrastrukturi (77 od 100) i makroekonomskoj stabilnosti (69. od 100.).

Izvješće pokazuje da kroz bitan napredak u ukidanju administrativnih procedura, stvaranju ozračja pravne sigurnosti te smanjenju davanja poduzetnika vlada može unaprijediti poslovnu i ulagačku klimu.

Za osnaživanje inovacijskog ekosistema politike države moraju poticati transfer tehnologija i znanja kako bi se zajedno s razvojem znanstvenog i obrazovnog sustava mogla osnažiti tehnološku spremnost gospodarstva za primjenu novih znanja u kreiranju inovativnih proizvoda i usluga.

Kao i prošlih godina, najlošiji smo u efikasnosti pravnog sustava u rješavanju sporova (139.), lakoći zapošljavanja strane radne snage (139.), opterećenosti vladinim propisima (138.), zapošljavanju i otpuštanju radnika (135.) te efikasnosti pravnog sustava u osporavanju propisa (135.).

Kao konkurentske prednosti izdvajaju se visoki stupanj elektrifikacije (1.), trgovinske barijere (6.), kvaliteta cesta (17.), prava radnika (32.), prosjek godina koje učenici provedu u sustavu obrazovanja (37.) te uključenost ženske radne snage (40.).