Tvrtka Građevinarstvo i proizvodnja Krk – poznatija kao GP Krk – posluje od 1956. godine. Danas je među najznačajnijim domaćim građevinskim tvrtkama prema ukupnom prihodu i po broju zaposlenih, dok u niskogradnji drži prvo mjesto. Razvoj je temeljila na disperziji poslova prvo u Rijeci, potom unutar Primorsko-goranske županije, da bi vrlo brzo postala najpropulzivnijom građevinskom tvrtkom i u Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji. Grupu GP Krk danas čine GP Krk, GP Krk trgovina, GP Rijeka i Kamenolom Fužinski Benkovac. Vlasništvo je raspoređeno na oko 260 malih dioničara.
“Preživjeli smo jer smo radili sve što se moglo, odnosno nudilo. Od svih djelatnosti u jednom smo razdoblju prigušili samo pomorske radove iako smo imali i brodove i opremu i ronioce. Ali, procijenili smo kako je to specifično područje koje je najbolje razvijati u zasebnoj tvrtki. Razmišljao sam i o gašenju visokogradnje, pa niskogradnje, pa zatim nečeg drugog… No ispravnim se pokazao put u kojem nikad nisam imao hrabrosti da to provedem. To je bio modus preživljavanja”, kaže dugogodišnji čelnik tvrtke Josip Purić. U GP Krk je došao 1975., a direktor, kasnije predsjednik Uprave, postao je 1981.
- Je li i koliko GP Krk osjetio krizu koja u hrvatskom građevinarstvu traje već gotovo devet godina? Kakve ste rezultate ostvarili u prošloj godini?
– Kriza hrvatskog gospodarstva i sektora građevinarstva za većinu je tvrtki započela već 2008. ili 2009. godine. Za GP Krk i društva u našem vlasništvu prva krizna godina bila je 2010. Nakon parlamentarnih izbora 2015. očekivao sam bolju 2016., odnosno konačan početak kraja dugotrajne i iscrpljujuće krize. Nažalost, dogodilo se suprotno. Cijela 2016. je gospodarski “preskočena”, potrošena u političkom lutanju, neformiranju uprava javnih poduzeća… Slijedio je i pad vlade, a s njime i izostanak ulaganja. Za GP Krk je 2016. bila najteža u dugoj sedmogodišnjoj krizi: zabilježili smo pad ukupnih prihoda od 17 posto na 527 milijuna kuna, ali i ostalih rezultata poslovanja. Radovi izvedeni u inozemstvu su djelomično popravili ove rezultate i učinili ih koliko-toliko podnošljivima.
Ugovoreni poslovi vrijedni više od pola milijarde kuna
- Kakvo je bilo prvo polugodište ove godine i koji su glavni projekti na kojima tvrtka sada radi?
– U prvih šest mjeseci bilježimo rast ukupnog prihoda od 46 posto i poboljšanje rezultata u odnosu na prošlu godinu čime smo jako zadovoljni. Rast prihoda djelomice možemo zahvaliti i odličnim vremenskim prilikama u prvom kvartalu. U Hrvatskoj trenutačno gradimo tvornicu Cedar u Vrbovskom, pozadinska skladišta Škrljevo za Luku Rijeka, pivovaru Kaltenberg na Kukuljanovu, novi proizvodni pogon Montcommercea, Kimi commercea, tvrtke Signalinea, dograđujemo stadion Rujevica. Radimo i na nizu infrastrukturnih objekata, a najznačajniji je posao izgradnja sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u Rovinju. Također gradimo novi objekt za Interspar u Rijeci, Plodine u Puli… Do početka glavne turističke sezone izgradili smo brojne objekte za hotelske i trgovačke kuće, završili novu tvornicu Euromodul, skladišni prostor Ralu logistike i niz objekata u Industrijskoj zoni Kukuljanovo u kojoj smo inače sagradili, a dijelom i projektirali većinu objekata. U Sloveniji nam je najveći posao obnova kolnika autoceste Postojna-Ljubljana, ali radimo i neke manje poslove.
- Kolika je vrijednost ugovorenih poslova na tržištu i kakva je njihova struktura?
– Trenutačno imamo ugovorenih poslova u vrijednosti većoj od 500 milijuna kuna, a očekujemo i nove. Dominira izgradnja industrijskih i trgovačkih objekata, infrastruktura u dijelu zbrinjavanja otpada i otpadnih voda. Nažalost, naš core biznis – cestogradnja – i dalje tone. Gradimo nakon duge pauze i stanove za tržište – urbane vile.
- Kako ocjenjujete situaciju u hrvatskom građevinskom sektoru?
– Bez obzira na trenutačni rast poslova gradnje i adaptacije objekata u turizmu i visokogradnje općenito, situacija u ostalim dijelovima građevinske industrije, na poslovima gradnje pa i održavanja prometnica i infrastrukture, je kritično niska. Nitko ne očekuje godine cvjetanja tih poslova, ali teškoće koje pogađaju posljednje, nekadašnje gigante, dodatno razaraju taj dio sektora. Najtužnija je sudbina zadesila Viadukt. Poseban problem je nedostatak radne snage koja seli prema Zapadu tražeći, ali sve češće ne nalazeći obećane bolje plaćene poslove.
Promašena prilika
- Je li hrvatski građevinski sektor prije krize bio predimenzioniran, odnosno jesu li hrvatske građevinske tvrtke pogriješile jer se nisu ranije okrenule inozemnim tržištima kako bi raspršile rizik? Je li povratak na razine iz 2007./2008., kada je udjel građevinarstva u bruto dodanoj vrijednosti bio oko 8,5 posto, moguć?
– Sada možemo polemizirati je li odluku o gradnji autoceste do Splita u tri godine trebalo donijeti ili ne. U tada postavljenim zadacima leži odgovor o predimenzioniranju, možda megalomaniji tog trenutka. Činjenica jest da su gotovo svi glavni izvođači tih poslova i tog vremena bivši, propali i može se opravdano postaviti pitanje gdje su rezultati i stečene dobiti u tom za graditelje izuzetno dobrom razdoblju.
>>Zlatko Sirovec, Tehnika: Investitori još uvijek diktiraju uvjete
>>Ivan Paladina, Institut IGH: Slijedi bolje poslovanje
Osobno mislim da se takav udio graditeljstva u BDV-u više ne može ponoviti. Nažalost, tako brz i snažan razvoj građevinarstva u Hrvatskoj nije rezultirao probojem na strana tržišta i svakako je jedan od razloga dodatnog urušavanja cijele grane građevinarstva u državi. Očito je nedostajalo ili hrabrosti ili sposobnosti nastupiti izvan sigurnosti matične države.
- Koliko GP Krk gradi u inozemstvu? Koji su planovi za dalje?
– Naša odluka da odmah po ulasku u Europsku uniju počnemo nuditi i izvoditi poslove u Sloveniji bila je izuzetno dobra. U godinama iza nas uspješno smo odradili niz zahtjevnih poslova, stekli reference i poziciju. Naš cilj je bio ostvarivati 25 do 30 posto godišnje realizacije u Sloveniji čemu se približavamo. Upravo nam je to pomoglo da uspješno preživimo krizu naše tvrtke. U zadnje vrijeme sudjelovali smo i uspjeli u pretkvalifikaciji za izgradnju cesta u Armeniji, konstantno nastavljamo nuditi svoje usluge i u Sloveniji, a ponudili smo i prve poslove u Švedskoj i čini mi se da ćemo uspjeti. Ne znam znate li, ali Švedska samo ove godine gradi 700.000 stanova.
- Što nudite u Švedskoj?
– Dali smo ponudu za studentski dom u Stockholmu i, prema mojim informacijama, blizu smo dobivanja posla. Za naše pogone je to novi tehnički i tehnološki izazov jer ćemo dijelove doma proizvesti u našim pogonima ovdje, a tamo ćemo ga sastaviti. Zadnjih smo godina, naime, bez obzira na krizu, puno ulagali u proširenje proizvodnje i nove tehnološke iskorake. A Švedska je područje bez opasnosti od potresa pa se gradi neusporedivo jeftinije i jednostavnije nego kod nas.
- Kakav bi odnos radova u Hrvatskoj u odnosu na inozemstvo bio najpoželjniji?
– Prva saznanja govore o tome da bismo se radovima u inozemstvu trebali najintenzivnije baviti. Povoljan omjer mogao bi biti oko polovine sada objektivno moguće dostignute i potrebne godišnje realizacije od oko 100 milijuna eura. Tim odnosom uspijevali bismo osigurati i značajan rast dobiti. I mi smo skoro zakasnili s izlaskom na inozemno tržište, no vodeći računa da smo sačuvali struku, da smo izuzetno tehnički opremljeni i ekipirani, možemo odgovoriti svakom izazovu. To potvrđuju izuzetno dobro odrađeni poslovi kao što je izgradnja sustava bazena Kolezija, rekonstrukcija Ljubljanske obvoznice prošle godine u ljeto, sanacija aerodroma Brnik…
Nestrpljivo čekamo razvoj poslova u Švedskoj, naš novi tehnički i tehnološki iskorak i novu fazu razvoja tvornice betonskih elemenata i konstrukcija.
Sačuvana kvalitetna jezgra proizvodnih radnika
- Gdje trenutačno vidite najveći potencijal GP Krk?
– Naš najveći potencijal je svakako sačuvana struka, sačuvana kvalitetna jezgra proizvodnih radnika, potencijal od gotovo 900 radnika u cijeloj grupi. Potencijali su i u rastućoj proizvodnji kamena, razvoju novih vrsta betona, izuzetno dobro zaoslenoj tvornici betonskih elemenata i konstrukcija. Sada razvijamo novi proizvod – gotove sanitarne kabine za stanogradnju i gradnju hotelskih objekata kako bi utjecali na rokove gradnje, ali i odgovorili na nedostatak stručnih radnika, zanatlija.
>>Danijel Kuzman, Mešić Com: Posla ima, novca ima, ali nedostaje operative
>>Ivan Kolarić, Tegra: Svoju aktivnost temeljimo na vlastitim resursima
- Djelatnost građevinarstva na prvom je mjestu među svim djelatnostima prema iznosu obveza u predstečajnim nagodbama. Kako ocjenjujete provedbu procesa predstečajne nagodbe, kako je on utjecao na građevinski sektor?
– Nitko ne spori dobru namjeru u uvođenju predstečajnih nagodbi, ali upravo se njihovim provođenjem “proizvodi” preveliki niz novih bolesnika, a u konačnici ozdravljenje najčešće nije postignuto. Teško je pobrojiti sve one koji su nestali u pokušajima da se pomogne kreatorima nevolja.
- Mnoge zemlje poduzele su mjere kojima su pokušale ublažiti krizu u građevinarstvu. Zbog fiskalnog pritiska Hrvatska za takvo što nije imala prostora. Može li se danas nešto učiniti?
– Vjerujem da je usprkos fiskalnom pritisku moguće i nužno poduzeti mjere koje bi trebale pomoći građevinskom sektoru u vremenu izlaska iz krize i pojačane potražnje za građevinskim uslugama koje ne moraju nužno biti naslonjene na fiskalni dio. Tu mislim na brži investicijski infrastrukturni zamah s mogućom implicitnom zaštitom domaćih građevinara, dosljednu provedbu postupaka javne nabave uz prilagodbu domaćim građevinarima, osiguranje liberalnijih jamstvenih i kreditnih linija preko HBOR-a, poticanje komercijalnih banaka na kreditna restrukturiranja, osiguranje dostatnih radnih dozvola, daljnje porezne olakšice u području poreza na dohodak i drugih neporeznih davanja, ubrzanje sudskih i arbitražnih postupaka… Sve mjere u okviru tržišno dozvoljenih trebale bi ići u smjeru izbjegavanja najgorih poslovnih scenarija poput predstečajnih nagodbi ili stečajnih postupaka.
- Treba li hrvatskom građevinarstvu strategija?
– Svakako je potrebna jedna potpuno nova strategija što ne znači da smo je do sada imali. Tko god bi se upustio u izradu, morao bi voditi računa o potpuno opustošenom sektoru bez prirodnog priljeva radne snage, potom o potpuno opustošenom sustavu školstva za školovanje novih radnika i zanimanja, nikakvom interesu za zapošljavanje u građevinarstvu u kojem se rade najteži poslovi u najtežim uvjetima, a radnici gotovo nikada ne odlaze u redovnu mirovinu nego gotovo uvijek u invalidsku, o radu po cijenama koje ne mogu osigurati bolje plaće, a one su nužne i to odmah. Povećanje plaća u građevinarstvu nam je nužno jer ćemo u protivnom ostati bez radne snage.
- Kako riješiti problem nedostatka radne snage? Jesu li naše strukovne škole dovoljno kvalitetne?
– Možda bi najbolji odgovor na ovo pitanje, barem u našem kraju, dobili da nazovete bilo koju strukovnu školu na ovom području i pitate ih kada su školovali zadnjeg učenika za zanimanja koja nama trebaju u građevinarstvu. Usprkos stipendijama koje smo nudili učenicima od prvog dana školovanja, nema gotovo nikakvog interesa.
Podrška banaka
- Podržavaju li banke građevinski sektor?
– Banke iz godine u godinu zaoštravaju svoje kreditne politike zbog povećanih rizika u gospodarstvu općenito, a posebice u građevinarstvu (niz predstečajnih nagodbi, stečaja, gubitaka…) pa je podrška ograničena rigoroznijim izračunima rejtinga pojedinih poduzeća. GP Krk se ne može požaliti na bankarsku podršku iako postoje značajne razlike među pojedinim bankama. Treba istaknuti da bez pomoći banaka, osobito u području izdavanja raznih činidbenih garancija, građevinarstvo kao djelatnost nema velike šanse u poslovnom nadmetanju. No svjedoci smo da dobri i ugledni investitori traže sve jače instrumente osiguranja, primjerice bankarska jamstva sa sve dužim rokovima, dok banke sve teže i rjeđe udovoljavaju takvim zahtjevima građevinara.
- Junckerov plan trebao bi potaknuti infrastrukturne investicije i zaposliti građevinsku operativu. Kakve rezultate možemo očekivati u Hrvatskoj?
– Želimo vjerovati da Junckerov plan, kako je inicijalno zamišljen, može pridonijeti ubrzanju infrastrukturnog investicijskog ciklusa i da građevinari mogu zaposliti svoju operativu. To je puno lakše i izglednije uz veću pomoć države i bankarskog sektora, posebice HBOR-a, s obzirom na to da prema našim sznanjima, osim zabilježenih interesa, nije bilo i više projekata s konkretnom realizacijom (dobar je primjer Zračna luka Dubrovnik).
- Očekuje se novo preslagivanje domaćeg tržišta i ulazak stranih tvrtki. Mogu li hrvatski građevinari odgovoriti ili će postati samo podizvođači za velike projekte?
– Nakon raspada i propadanja građevinara u Sloveniji najviše su porasle tzv. inženjering tvrtke s minimalnim brojem zaposlenih i tendencijom rasta, ali s minimalnim ili nikakvim zapošljavanjem proizvodnih radnika.
Raspad velikih građevinskih tvrtki u Hrvatskoj otvara nova pitanja kako dalje, koji su novi pravci kretanja tih proizvodnih radnika. Već će, recimo, očekivani veliki projekt izgradnje Pelješkog mosta dati odgovor na drugi dio pitanja. Ni jedan domaći građevinar ne može ni ponuditi taj posao, a tko će uz strance biti izvođač poslova, vrlo je interesantno pitanje.
- Kakve trendove očekujete, kako će se razvijati tržište građevinarstva u regiji?
– Činjenica je da je prostor sve do Crnog mora ‘slobodan’ od svake vrste građevinskih radnika. Nekadašnji izvori radne snage iz BiH uglavnom imaju mali broj ishodljivih dozvola, a i bez značajnije su ponude. Srbija isto tako, s obzirom da nije još u EU zanimljiva, nije značajniji izvor radnika. Sve češće se spominje Ukrajina, zatim zemlje dalje na Istok, ali to sigurno otvara niz pitanja o navikama, znanju, jeziku, dodatnim troškovima…
Tekst je objavljen u Privrednom vjesniku od 28. kolovoza 2017. (br. 3993) u Tlocrtu, posebnom prilogu o nekretninama, uređenju i graditeljstvu koji za Privredni vjesnik priprema tvrtka Točka Na I Media d.o.o.
