Opća bolnica Zadar dobit će na zgradi Poliklinike fotonaponsku solarnu elektranu. Projekt sufinanciraju Island, Lihtenštajn i Norveška kroz Financijski mehanizam Europskog gospodarskog prostora 2014. – 2021., uz nacionalno sufinanciranje Republike Hrvatske u okviru programa “Energija i klimatske promjene”. Programski partner je Energetski institut Hrvoje Požar. Bila je to prilika, da za časopis Tehnoeko, razgovaramo s Matijom Vajdićem, voditeljem Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša te ustanove, a dio intervjua prenosimo i za naš portal.
- Hrvatska ima velike potencijale za iskorištavanje solarne i energije vjetra. Zašto ih ne koristimo?
Hrvatska definitivno ima velike potencijale za korištenje energije Sunca, i kroz fotonaponske elektrane, i kroz solarne kolektore za grijanje potrošne tople vode. Vjetropotencijal u Hrvatskoj je veoma značajan, pogotovo u Dalmaciji. Ograničenje potpunog iskorištenja tih potencijala čine nedovoljni kapaciteti visokonaponskih prijenosnih vodova. Ali postoji potencijal s najnovijim vjetroagregatima u Slavoniji, gdje ima smisla graditi vjetroelektrane iako je brzina vjetra manja. Perspektiva su i pučinske vjetroelektrane, tamo gdje to dozvoljava prostor. Postaviti ih ispred plaže, primjerice, bilo bi nedopustivo, ali mislim da nema nikakvih prepreka da ih koristimo na nekim udaljenim lokacijama, tamo gdje su danas izvori prirodnog plina, dok se ne usavrši tehnologija plutajućih platformi za vjetroagregate. Tada će se vjetroelektrane moći koristiti i u ovim dubljim dijelovima Jadrana.
- Često se ističe kako Hrvatska oko 60 posto električne energije dobiva iz obnovljivih izvora, ali to je uglavnom energija iz hidroelektrana. Koliki je udio solarne energije i energije vjetra u ukupnoj proizvodnji električne energije u Hrvatskoj?
Hidroelektrane su nešto što je ugrađeno u našu povijest i tome smo vjerojatno bili jedni od najvećih majstora, s impresivnim postrojenjima kao što su, na primjer, HE Zakučac ili hidroenergetski sustav Vinodol. To su veličanstveni projekti kakve danas teško možemo i zamisliti da ćemo raditi, ali zato postoji potencijal s novim tehnologijama koje koriste energiju vjetra, mora, Sunca ili geoterme.
A ta brojka od 60-ak posto udjela varira s obzirom na hidrologiju. U 2021. godini je u Hrvatskoj primjerice proizvedeno čak 70 posto električne energije iz rijeka, vjetra, Sunca, geotermalne energije te biomase i bioplina, a ostatak čine prirodni plin, ugljen i derivati nafte. Prošla godina je bila izrazito sušna u Europi što je stvorilo dodatni problem na tržištu električne energije. To je jedan od razloga zašto je porasla veleprodajna cijena električne energije.
- Što je glavni problem u realizaciji projekata obnovljivih izvora energije: je li to izdavanje lokacijskih dozvola, pronalazak terena, regulatorni uvjeti…?
Mreža koja je izgrađena prije 40 ili 50 godina nije građena za potrebe današnjih tehnologija u smislu distribuiranih izvora energije, nego nekadašnjih točkastih velikih izvora. To su bile akumulacijske, protočne i crpne hidroelektrane, termoelektrane u Plominu, Sisku, Rijeci, Osijeku i Zagrebu. Danas govorimo o distribuiranim izvorima, kojih imamo nekoliko stotina, a uskoro će to biti nekoliko tisuća malih izvora energije. To znači da se cijeli elektroenergetski sustav mora prilagoditi tom načinu proizvodnje električne energije. Operator prijenosnog sustava mora puno investirati kako bi osuvremenio postojeću mrežu, ali potrebno je unaprijediti i distribucijski sustav.
- Kako Energetski institut Hrvoje Požar podupire projekte razvoja obnovljivih izvora energije?
Energetski institut Hrvoje Požar, otkako je osnovan 1994. godine, ima odjel koji se bavi obnovljivim izvorima energije i energetskom učinkovitošću. Danas je taj segment još naglašeniji. Većina naših projekta, pa i misija i vizija samog Instituta, vezana je uz održivost i zelene tehnologije, tako da svojim multidisciplinarnim znanjem dajemo značajan doprinos energetskoj tranziciji. Nama je to izuzetno važna tema i provodimo dvjestotinjak projekata godišnje upravo u tom području. Većina znanja se izvozi, odnosno više od 50 posto tih projekata je izvoznog karaktera. U manjem dijelu projekata naručitelji su ministarstva ili jedinice lokalne uprave i samouprave, dok značajan dio radimo za privatne kompanije.
Orijentirani smo na europska i sredstva Europskog gospodarskog prostora (EGP) te sredstva raznih donorskih agencija kao što su Program Ujedinjenih naroda za razvoj, GIZ iz Njemačke, američki USAID itd. Većinu projekata financiranih tim sredstvima obavljamo van Hrvatske, u nekim slabije razvijenim ekonomijama. No, projekte vezane uz održivost izvodimo i van europskog kontinenta. Trenutačno imamo veliki projekt u Bangladešu gdje dekarboniziramo njihovu industriju, a puno smo radili i po afričkim zemljama.
U okviru EU-a imamo neka već tradicionalna partnerstva. S prvim programima smo krenuli 2005. godine i bio je to FP6 program, a danas govorimo o više od 100 europskih projekata koje smo proveli na Institutu. Orijentirani su na obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, a pokrivaju sve vezane teme: obnovu zgrada, tržište, uštede, gotovo nulte energetske kvartove, dekarbonizaciju općenito… Što se tiče obnovljivih izvora, govorimo o projektima vezanim uz energiju Sunca, mora, vjetra te geotermalnu energiju. Važan nam je i okoliš te imamo nekoliko projekata i na tu temu; bioekonomija, energetika u sektoru agronomije i slično.
- Kako gledate na inicijativu osnivanja građanskih zadruga koje promiču obnovljive izvore energije?
Osnivanje građanskih zadruga je top tema. Tu kaskamo za zemljama u okruženju kao što su Slovenija ili Austrija, ali mislim da ćemo ih vrlo brzo dostići. Naši djelatnici su aktivni po tom pitanju. Postoji nekoliko kompanija i udruga u Hrvatskoj koje to aktivno provode, a to itekako pozdravljamo. Mislim da je ulaganje novca kroz građansku zadrugu u obnovljive izvore energije puno pametnije nego držati novac u banci.
Nažalost, postoji i jedan povijesno negativan kontekst, a to je krivo razumijevanje novog načina udruživanja u zajednicu koja investira u obnovljive izvore energije. Radi se o modernom trendu koji se događa u Danskoj, Njemačkoj, Austriji. Nadam se da će se negativna percepcija o tom udruženom investiranju u obnovljive izvore vrlo brzo promijeniti. Značajna europska sredstva plasirana su upravo u takve projekte pa se nadam da će i to promovirati ideju zajedničkog ulaganja.
Nedavno smo prijavili projekt vrijedan nešto više od dva milijuna eura u kojem smo vodeći partner. Napravit ćemo metodologiju kako energetski obnavljati čitave kvartove, a ne samo zgradu po zgradu. Piloti se provode u tri renesansna grada zvjezdastog oblika, nekadašnjim simbolima idealnog grada – Palmanova u Italiji, Karlovac u Hrvatskoj i Zamošć u Poljskoj – te u još jednom gradu u Njemačkoj pod zaštitom UNESCO-a s velikim iskustvom primjene niskougljičnih tehnologija – Quedlinburgu.
- Je li veća perspektiva u malim kućnim elektranama ili velikim solarnim elektranama?
Perspektiva je i u jednom i u drugom. Kod obnovljivih izvora ne smijemo biti isključivi. Geotermalna energija će preobratiti Slavoniju, vjetar i energija mora bit će dominantni u Dalmaciji, ali to ne isključuje energiju rijeka i jezera koja se može koristiti diljem Hrvatske. To vrijedi i za fotonapone. Uvijek bih stavio prioritet na gradnju fotonaponskih elektrana na mjestu potrošnje, ali to ne smije isključiti gradnju velikih sustava, uz upozorenje da ti veliki sustavi ne bi trebali biti građeni na poljoprivrednom zemljištu. Tu treba jako paziti. Na poljoprivrednom zemljištu se mogu graditi posebni sustavi, takozvani agrovoltaici. Ključno je da oni budu visoko postavljeni, tako da mehanizacija može proći ispod njih kako bi se mogla zemlja obrađivati. Takvi solari mogu pomoći jer zadržavaju vlagu, štite od tuče i imaju brojne prednosti.
No, prioritet mora biti izgradnja na mjestu potrošnje kako bi se izbjegli gubici u mreži. A postavljene ciljeve nikad nećemo dostići ako neće biti velikih fotonaponskih sustava, većih od 10 MW. Ne bismo trebali sanjariti da ćemo stvari promijeniti samo s malim kućnim elektranama.
- Kakva je situacija s pučinskim vjetroelektranama?
Na sjevernom Jadranu, na starim plinskim postrojenjima, provjerava se potencijal vjetra i rezultati će se mapirati. Fakultet strojarstva i brodogradnje imao je jedan veliki projekt u kojem su istraživali potencijal južnog djela Jadrana – na lokacijama oko Korčule, Brača i okolnih otoka Splitsko-dalmatinske županije. Za sada je sve na istraživačkoj razini. Da to postane tržišno zanimljivo, trebat će još neko vrijeme. No, to vrijeme dolazi brzo.
Mislim da će prve investicije biti usmjerene na sjeverni Jadran koji je plići i na kojem postoji određena infrastruktura koja je razvijena za eksploataciju ugljikovodika. Južni dio će malo pričekati, ali vjerujem da će i on uskoro biti zanimljiv investitorima. Koliko će se to brzo događati, ovisi i o cijenama električne energije, kao i o zakonskoj regulativi da se takva infrastruktura uopće gradi. Neminovno je da je to budućnost. Vrlo teško ćemo dosegnuti željenu razinu elektrifikacije bez takvih elektrana. Mi smo radili planove i strategiju razvoja prema kojima će se taj dio realizirati nakon 2030. godine.
- Spominjali ste geotermalnu energiju. Kakva je situacija s njenim korištenjem?
Za geotermalnu energiju smo u okviru financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora (EGP) objavili dva velika poziva. Kroz EGP smo u suradnji s Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) sufinancirali razvoj projektne dokumentacije u Panonskom bazenu kao i vrlo konkretne infrastrukturne investicije. Paralelno je Agencija za ugljikovodike objavila poziv kojim kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) financira slične projekte u devet drugih gradova. Svi ti projekti će biti spremni da kasnije velikim infrastrukturnim investicijama istraže i eksploatiraju te podzemne „bazene“ geotermalne energije. Opet govorimo o nečem što će se početi koristiti za pet ili deset godina, ali ovo je bio prvi korak.
U fazi provedbe su i tri projekta kroz koje financiramo razvoj infrastrukture. Grad Karlovac će pripremiti bušotinski prostor, u Križevcima će se izvesti istražni naftno-rudarski radovi u postojećoj bušotini, a u Bjelovaru će se jugozapadni dio grada, buduća poduzetnička zona Veliko Korenovo, grijati pomoću geotermalne energije. Kroz geotermu smo financirali i dvije male grant sheme mapiranja geotermalnih potencijala. Agencija za ugljikovodike mapira Panonski bazen za duboku geotermu, a Fakultet strojarstva i brodogradnje će mapirati cijelu Hrvatsku za plitku geotermu. Tu govorimo o slojevima na dubini od 10 do par stotina metara, za potrebe dizalica topline.
Cijeli intervju objavljen je u časopisu Tehnoeko br. 104 (02/2023), razgovarao: Tihomir Dokonal; / Sva prava pridržana @Tehnoeko
