S obzirom na cjelokupno poslovno okruženje, s rastućim troškovima energije i pojačanim fokusom na smanjenje emisija stakleničkih plinova, povećanje razine automatizacije i nadzora u zgradama pored primjene mjera energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije bit će glavni prioritet u budućnosti. Naime, svaka tvrtka želi smanjiti dugoročne tekuće troškove i troškove održavanja koji proizlaze iz životnog vijeka zgrade.
No, dodatne prednosti pametnih zgrada su stvaranja ugodnijeg i zdravijeg okruženja koje dodatno povećava i produktivnost To sugerira da su uistinu ‘pametne’ zgrade one koje pružaju kvalitetnije okruženje te bolje društvene i ekonomske uvjete.
Što su zapravo pametne zgrade?, tema je iz novog izdanja časopisa Mineral&Gradnja. Vlasta Zanki, predsjednica Upravnog odbora Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju i docentica na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kaže da nigdje nije točno propisano što je pametna zgrada, pa tako nema ni statistika o tome koliko ih u Hrvatskoj ima. Na razini EU se radi na uvođenju indikatora „pametnosti“ zgrade („eng. Smart readines indikator – SRI) koji bi na pokazali na kojem su stupnju „pameti“ ili „inteligencije“ naše zgrade.
No, dodaje da ekosustav primjene pametnih tehnologija u gradnji čine četiri stupa: tehnologija proizvodnje materijala i način građenja, primjena digitalnih alata u projektiranju zgrada, pametni sustavi za upravljanje zgradama te „pametni“ i obučeni ljudi koji upravljaju ovim zgradama te korisnici zgrada koji znaju iskoristiti benefite ugrađenih pametnih sustava..
Općenito bismo mogli reći da su pametne zgrade one kod kojih se primjenom pametnih tehnologija (građenja, automatizacije i obrade podataka, umjetne inteligencije…) postiže učinkovitije i ekonomičnije korištenje resursa kako bi se korisnicima pružilo sigurnije i udobnije okruženje. Ovu definiciju primjenjuje i tvrtka Juniper Research čije je istraživanje korišteno za pripremi teksta.
Broj pametnih zgrada na globalnoj razini do 2026. dosegnut će 115 milijuna, previđaju analitičari Juniper Researcha. Danas ih je oko 45 milijuna. Ovako visok rast, veći od 150 posto, održava povećanje zahtjeva za energetskom učinkovitošću od strane poduzeća i stanara podjednako, a posljedica je rasta energetskih troškova.
Automatizacija i praćenje podataka
Povećanje energetske učinkovitosti može se postići automatizacijom zajedničkih funkcija i praćenjem parametara koji utiču na energetsku učinkovitost. Time se postižu i bolji uvjeti za radnike i stanare. Da bi se postigao maksimalni učinak pametnih sustava, dobavljači se moraju usredotočiti na analitička rješenja koja u realnom vremenu prate uvjete i reagiraju na promjene.
Investicije u nestambene pametne zgrade do 2026. činit će 90 posto ukupnih investicija u pametne zgrade, što je na sličnoj razini kao danas, navode analitičari Juniper Researcha. Taj nesrazmjer posljedica je većeg udjela poslovnih nekretnina koji sukladno ekonomiji razmjera potiče i veću potrošnju, kao i toga što su investitori u poslovne zgrade više fokusirani na pametne tehnologije.
Primjena digitalnih alata
„Primjena digitalnih alata poput BIM-a (Building Information Modelling) pri projektiranju, nadzoru i građenju je prvi korak primjene digitalnih alata u gradnji. Danas se u pojedinim natječajima ovaj uvjet stavlja kao obavezan, a daljnja primjena ovisi o svijesti investitora. Iako, naravno, ima svijetlih primjera opća razina primjene digitalnih alata u projektiranju je vrlo niska i uglavnom je diktiraju zahtjevi investitora”, ističe Vlasta Zanki za časopis Mineral&Gradnja.
„Kad govorimo o BIM-u, primjena se u Hrvatskoj uglavnom svodi na onaj dio koji olakšava projektantima posao, da računalo crta i računa umjesto njih, a to nema veze s pravim BIM-om. Pravi BIM bi trebao najviše koristiti investitoru i samom procesu građenja, kako bi proces na gradilištu bio što bezbolniji i učinkovitiji”, kaže arhitekt Gianmarco Ćurčić Baldini. „Glavni promotori BIM-a kod nas su prodavači BIM softvera. Nakon toga slijede arhitekti i građevinari – strojara je jako malo – koji shvaćaju da im to može pomoći. Vani je to krenulo od investitora i izvođača. Izvođač želi točno znati što u kojem trenutku treba napraviti, kada mu treba materijal i koliko; investitor želi znati koliko novaca banka plasira u određenom razdoblju. Građevinari su ti koji su insistirali na BIM-u kako bi imali projekt pod kontrolom.”
BIM je softver koji, između ostaloga, omogućava simulacije i optimiranje zgrade u budućim situacijama. „U BIM-u se može napraviti veliki broj simulacija kako će zgrada trošiti, koja je optimalna količina armature, je li armirano betonska konstrukcija optimalna ili treba ići na neku drugu, zidanu, čeličnu konstrukciju. Puno se sada govori i o drvenoj konstrukciji kao nosivoj”, razlaže Baldini.
“Tijekom projektiranja možemo uz pomoć BIM-a analizirati mnogo toga s pogledom u budućnost s obzirom na način korištenja zgrade. Cijena zemljišta, projektiranja i gradnje puno je manja od troška eksploatacije pa treba pametno optimirati korištenje zgrade bez obzira je li to vikendica ili poslovna zgrada za najam. A onda na taj BIM projekt treba ugraditi senzore i prikupljati podatke kako bismo mogli upravljati zgradom i procijeniti što trebamo napraviti kako bismo imali što manje troškove održavanja i kvalitetan prostor u kojem će ljudi htjeti boraviti, jer onda će najmoprimac biti spreman platiti veću cijenu najma. Mislim da u tom smislu treba promatrati pametne zgrade”, zaključio je arhitekt Baldini.
Cjeloviti tekst objavljen je u časopisu Mineral&Gradnja 145 (03/2022), autor: Tihomir Dokonal. Sva prava pridržana @Mineral&Gradnja
