Posljednjih dana zaredali su brojni tekstovi o tome da su privatni iznajmljivači na meti novih poreza. U medijskim napisima spominje se uvođenje poreza na kuće za odmor za iznajmljivače te o obvezi plaćanja PDV-a na usluge turističkih agencija i posrednika poput Booking.coma, piše Tportal.
Porez na kuće za odmor uveden je s namjerom oporezivanja nekretnina koje se ne koriste za stanovanje. Plaćaju ga vlasnici nekretnina koje se povremeno koriste i to samo u jedinicama lokalne uprave koje su donijele odluku o uvođenju ovog poreza. Zakonom je utvrđen raspon oporezivanja od 0,66 do 1,99 eura po četvornom metru korisne površine. To znači da za prosječnu vikendicu ili apartman od 70 kvadrata vlasnik plaća minimalno 46,2 eura, a maksimalno 140 eura poreza godišnje.
Navedeni porezni raspon utvrđen je početkom devedesetih godina i od tada se nije mijenjao. Aktualnim zakonskim izmjenama predlaže se povećanje gornje granice raspona na pet eura po kvadratu. Time se lokalnim jedinicama otvara mogućnost da povećanjem tog poreza smanje ovisnost o transferima iz središnje države.
Obveznici poreza na kuće za odmor
Obveznici poreza na kuće za odmor su i iznajmljivači koji svoje nekretnine iznajmljuju na bazi dnevnog najma. Prema tumačenju Porezne uprave, porez na kuće za odmor i porez na dohodak koji plaćaju iznajmljivači utvrđuju se neovisno jedan o drugom. Porez na kuće za odmor utvrđuje se po osnovi vlasništva i načina korištenja određene nekretnine, a porez na dohodak utvrđuje se po osnovi obavljanja djelatnosti prema ostvarenim prihodima ili po drugom kriteriju.
“Ako se djelatnost iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima pruža samo u dijelu kalendarske godine, razvidno je da se takva nekretnina koristi povremeno ili sezonski te bez obzira na obavljanje djelatnosti u predmetnoj nekretnini ista podliježe obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor”, tumači Porezna uprava.
Iznajmljivači paušalisti su također obvezni dostaviti Poreznoj upravi izvješće o plaćenom PDV-u na usluge posrednika (putničke agencije, platforme za oglašavanje i sl.). Ova obveza postoji od 2013. godine, kada je Hrvatska postala članicom Europske unije.
Ako iznajmljivač surađuje s posrednicima iz EU-a, dužan je zatražiti PDV identifikacijski broj i platiti hrvatski porez. Ako posluje isključivo s poreznim obveznicima iz trećih zemalja (izvan EU-a), tada nije obvezan zatražiti PDV identifikacijski broj, ali na obavljenu uslugu mora obračunati i platiti hrvatski PDV, piše Zoran Korda na Tportalu.
