Željka Jurković: Arhitekti se bave prostorom, a prostor je potrošiv resurs

Ljuti smo i frustrirani time tko i kako odlučuje o prostoru, kaže Željka Jurković, predsjednica Hrvatske komore arhitekata.: "Prostorno planiranje određuje raspored ljudi, djelatnosti i dobara u prostoru te zato to treba biti temeljni zakon, a prostorni planovi temeljni dokumenti"

u 5:42 Zadnja izmjena: 03.09.2018 u 10:27
628
Željka Jurković
Predsjednica Hrvatske komora Arhitekata Željka Jurković na otvorenju Dana Arhitekata 2017. godine u Rovinju (snimio: Ivica Bitunjac)

Diplomirana inženjerka arhitekture Željka Jurković izabrana je za predsjednicu Hrvatske komore arhitekata 2015. s četverogodišnjim mandatom. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1993. Osnovnu i srednju školu završila je u Županji, a više od 20 godina živi i radi u Osijeku.

Promijenila je nekoliko radnih mjesta, od projektantice i vlasnice projektnog biroa, stručne suradnice za arhitekturu i urbanizam u osječkoj gradskoj upravi, a osam godina bila je pomoćnica pročelnika Županijskog Zavoda za prostorno uređenje Osječko-baranjske županije. Trenutno radi na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu Osijek kao predavač na preddiplomskom stručnom studiju gdje izvodi nastavu iz predmeta Elementi visokogradnje, Prostorno planiranje te Zgradarstvo i završni radovi.

  • Kakva je danas percepcija arhitekture i arhitekata u društvu?

Nismo zadovoljni s percepcijom arhitekata danas u Hrvatskoj. Ona je odraz socijalnog i gospodarskog konteksta te društva u kome djelujemo, a ne istinske vrijednosti i značaja arhitektonske struke za prostor i kvalitetu života. Kreativna smo struka, struka koja je kulturi dala neprocjenjive vrijednosti i kroz povijest i danas. Na žalost, umjesto da projektiramo nove škole, bolnice, poslovne zgrade, stambena naselja, zone sporta i rekreacije, većinom se danas bavimo manjim zahvatima u prostoru, rekonstrukcijama, legalizacijama. Prosječni investitor naše projekte ponekad naziva “papirima”, za što je zaslužno naše komplicirano i birokratizirano zakonodavstvo koje je projekte opteretilo “papirologijom”. Često će naši investitori reći da su arhitekti “komplikatori”. Da, komplikatori smo jer neprestano upozoravamo na trajne vrijednosti i kvalitetu izgrađenog prostora, a ne podilazimo trenutnim interesima investitora. Arhitekti se bave prostorom, a prostor je potrošiv resurs.

  • Kakva je uloga arhitekata i njihovih strukovnih udruga kada govorimo o vizijama i strategijama razvoja? Jesu li urbanizam i urbanisti marginalizirani? Uvažava li se stav struke prilikom donošenja novih zakona?

Zakonodavstvo je u fokusu interesa i djelovanja Komore arhitekata. Na žalost, tijekom 2014. i 2015. donešeni su zakoni koji su nanijeli ne samo konkretne štete, nego su, pod izgovorom da će se brže izdavati dozvole, potpuno erodirali postupke i tehnologiju projektiranja te izdavanja dozvola. Ti zakoni ukinuli su i Povjerenstva za ocjenu arhitektonske uspješnosti. Naravno, to brže izdavanje nije se dogodilo, a od loših zakona oporavljamo se i danas. Komora arhitekata je na to upozoravala, no tada nismo bili uvažavani.

Zadnjih godinu-dvije, vratili smo u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornoga uređenja (MGIPU) dio odredbi – na primjer obavezu izvedbenog projekta, produljenje trajanja građevinske dozvole, jednostavniju kategorizaciju građevina, lokacijsku dozvolu. Naglašavam: to je Komora radila ne samo radi nas arhitekata, nego radi investitora i naših građana koji se u toj nepreglednoj šumi propisa ne snalaze. Tko može predložiti bolje zakonske odredbe od arhitekata kojima je ishođenje dozvola svakodnevni posao? Vjerujemo da ćemo u nastavku suradnje s resornim ministarstvom ispraviti i dosta drugih nelogičnosti. Nadamo se tako smanjenju broja javnopravnih tijela koji u postupku izdaju uvjete te da će oni te uvjete, kao što je bilo nekad, izdavati na zajedničkim konferencijama.

Urbanističko i prostorno planiranje u Hrvatskoj gotovo da ne postoji. Urbanisti i planeri svedeni su na “uplanjivače” želja investitora ili ”lokalnih šerifa”. Smatramo da Zakon o prostornom uređenju treba biti temeljni zakon. Prostorno planiranje određuje raspored ljudi, djelatnosti i dobara u prostoru te zato to treba biti temeljni zakon, a prostorni planovi temeljni dokumenti.

Netransparentni natječaji

  • Hrvatska komora arhitekata i Udruga hrvatskih arhitekata tražile su poništenje natječaja za savjetnika u projektu revitalizacije prostora tvornice Gredelj zbog netransparentnog odnosa Grada prema planiranju i uređenju javnog prostora, prema građanima te prema arhitektonsko-urbanističkoj struci. Prosvjedovali ste i zbog radova na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu te nekih prethodnih projekata. Imaju li takvi prosvjedi ikakovog učinka?

Nekih malih pomaka ima, ali to je apsolutno nedovoljno, prije svega u Zagrebu. Jasno je da je natječaj za Gredelj bio raspisan netransparentno i dio naših primjedbi na dokumentaciju je prihvaćen. Protestirali smo protiv radova na Britancu koji ne poštuju rezultate javnog arhitektonsko urbanističkog natječaja, protestirali smo općenito protiv uređenja javnih prostora grada Zagreba u kojem se izbjegava i ne provodi javna procedura javnih otvorenih i transparentnih natječaja. Zašto se to izbjegava? Grad Zagreb, kao najveći grad, trebao bi biti putokaz, postaviti visoko letvicu kvalitete uređenja javnih prostora, a ne obrnuto. Posljednji primjer je lociranje nacionalnog stadiona kojim se bavi politika, a ne struka.

>>Kako se gradi “pametna” Moskva: Veliki projekti u kratkom roku

  • Bili ste pomoćnica pročelnika u Županijskom zavodu za prostorno uređenje i stručna suradnica za arhitekturu i urbanizam u osječkom Gradskom poglavarstvu. Kakva su vaša iskustva, koliko ste uspijevali braniti struku i urbanizam?

To iskustvo u javnoj upravi pomoglo mi je savladati i taj djelokrug rada arhitekata. Mogu s ponosom reći da sam iznimno zadovoljna s tip periodom mog profesionalnog iskustva. Tada smo u Gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji za sve veće javne zgrade i zahvate provodili javne urbanističke ili arhitektonske natječaje, kao struka nametnuli smo se gradskoj i županijskoj upravi. U stručnom smislu, mogu reći da su tadašnje vlasti slušale i poštivale struku. Mogla sam i danas raditi u županijskoj upravi, no dala sam otkaz i otvorila svoj projektni biro. Prije nekoliko godina ukazala se mogućnost rada na Građevinskom fakultetu, javila sam se na natječaj i primljena sam na radno mjesto predavača i predajem arhitektonsku grupu predmeta.

  • Jeste li zadovoljni sustavom javnih natječaja u Hrvatskoj? Što bi trebalo mijenjati? Zašto se mnogi projekti izabrani na natječajima ne realiziraju?

Relativno smo zadovoljni, ali radi se o sustavu kojeg stalno treba unapređivati. Prije svega mislim na to da svaka jednica lokalne samouprave u svom prostornom ili urbanističkom planu jasno odredi koje su to lokacije ili namjene (a mislimo da je za sve javne namjene to nužno) za koje je obaveza provesti javi arhitektonski ili urbanistički natječaj. Zašto se dio natječaja ne realizira? Najčešće zbog proteka vremena ili zbog izmijenjenog projektnog programa. Mogu s ponosom reći da smo u Osijeku u periodu zadnjih 20-25 godina realizirali veliku većinu provedenih natječaja.

Uloga arhitekta

  • Kako vidite ulogu arhitekta u nekom projektu? Je li arhitekt umjetnik, inženjer, menadžer?

Arhitekt je primarno kreativac s inženjerskom komponetnom budući da je arhitektura spoj umjetnosti i tehnike, odnosno sinteza namjene oblika i konstrukcije. Kako su arhitekti vlasnici u svojim projektnim biroima, oni su i menadžeri, nabavljaju poslove, pregovaraju s investitorima, upravljaju svojim projektnim biroima u poslovnom i financijskom smislu. Uz to, živimo u energetsko i digitalno doba, pa arhitekt mora imati osnovna znanja i o tim djelatnostima.

>>Idis Turato: Arhitekti ne mogu preživjeti na tržištu ako nisu menadžeri

  • Predajete na Građevinskom fakultetu u Osijeku. Jeste li zadovoljni sustavom iz kojeg Vam dolaze nove kolege? Jesu li oni nakon diplome spremni za tržište?

Od ove akademske godine naš osječki fakultet se zove Građevinski i arhitektonski fakultet. Ove smo godine naime upisali treću generaciju studenata (njih 40) na preddiplomski studij arhitekture i urbanizma. Izuzetno smo ponosni što se u hrvatskom obrazovnom prostoru, uz najstariji zagrebački, a potom i splitski, formirao studij arhitekture u Slavoniji, u Osijeku.

Nakon diplome mladi arhitekti djelomično su spremni za tržište, što je potvrdila i anketa koju je Hrvatska komora arhitekata provela među poslodavcima. Spremni su u smislu da imaju dostatna znanja o projekiranju, sposobni su za timski rad, no nespremni su na zakonsko i poslovno okruženje u koje nakon fakulteta budu “bačeni”. Naravno da nisu spremni niti na gospodarsku situacija koja ne omogućava gradnju i projektiranje novih poslovnih zgrada vrtića škola…

Resetiranje struke

  • U svom programu prilikom kandidatura za predsjednicu Komore spominjali ste potrebu “resetiranja struke“. Možete li pojasniti o čemu je riječ i koliko ste do danas u tome uspjeli?

Prethodne tri godine intenzivno smo radili. Dio zacrtanih ciljeva smo postigli, dio ne. Kad govorim o resetiranju struke prvenstveno mislim da se struka treba prilagoditi gospodarskom, ekonomskom, pravnom (EU) okruženju u kome djeluje. Ako je malo novog projektiranja idemo se baviti drugim djelatnostima arhitektonskog posla za koje smo školovani. Budimo voditelji projekata, bavimo se energetskim certificiranjem, bavimo se digitalnim dobom i educirajmo se za njega.

Energetsko i digitalno doba otvara niz novih zanimanja koja nisu možda primarno projektantska, ali su arhitekti educirani baviti se održivom gradnjom, biti BIM koordinatori, biti energetski certifikatori, biti procjenitelji, vještaci. Upravo na prilagodbi struke odnosno educiranju struke za energetsko i digitalno doba ubuduće ćemo raditi još više. Arhitektonska zajednica je u Hrvatskoj mala, na žalost previse je atomizirana, pa ako je tome već tako idemo surađivati i idemo svi raditi za dobrobit struke.

  • Imamo li previše arhitekata-umjetnika? Koliko su arhitekti prisutni na samom gradilištu i u kojoj ulozi?

Prema službenim podacima arhitektonska struka ne spade u one struke koje su dugo nezaposlene, čak ni u Slavoniji gotovo da nema nezaposlenih arhitekata. Arhitekti mogu na gradilištu obavljati stručni nadzor, biti voditelji građenja ili voditelji radova. Rekla bih da se na žalost malo kolega odlučuje na taj gradilišni dio arhitektonskog posla. Smatram da i navedeno potpada pod “resetiranje struke”.

  • Mnogi mladi odlaze u inozemstvo. Kakva je situacija u arhitekturi?

Dio kolega, uglavnom mlađih, ide u inozemstvo, možda najviše u Austriju. Današnji mladi arhitekti građani su Europe, svijeta … Mislim da nije loše da se okušaju u inozemstvu, da svoja znanja I iskustva kompariraju u internacionalnom arhitektonskom okruženju… Odljev ovlaštenih arhitekata, članova HKA nije čest, izdali smo svega nekoliko potvrda. Ono za što se mi zalažemo u Komori je izvoz arhitekture, a ne izvoz arhitekata. Naše projektantske tvrtke mogu biti konkuretne na europskom i svjetskom trištu, a raditi ovdje u Hrvatskoj.

Podcijenjen rad struke

  • Je li rad arhitekata danas odgovarajuće vrednovan? Treba li regulirati cijene usluga?

Snažno se zalažemo za cjenovno reguliranje arhitektonskih usluga, danas je rad arhitekata podcijenjen. Sve što arhitekti rade je javno, gradi se u prostoru, zgrade traju stoljećima. Ne može takvo javno djelovanje biti prepušteno samo i jedino tržištu. Smatramo da država treba više u gospodarskom i poslovnom smislu štititi svoje arhitekte i ostale inženjerske profesije u graditeljstvu, recimo onako kako to radi Njemačka.

  • Treba li Hrvatskoj strategija razvoja graditeljskog sektora?

Da. Graditeljstvo je pokretač cjelokupnog razvoja, a graditeljski sektor je već 9 godina u krizi. Teško se oporavlja jer ovisi o razvoju cjelokupnog gospodarstva. Zašto je samo turizam privilegirana gospodarska djelatnost koja ima manji pdv, a privatni iznajmljivači plaćaju manje poreze? Zašto se tako država ne odnosi prema građevinskom sektoru ako joj je bitan? Uvedimo manji PDV na građevinske usluge, materijale, opremu, projektiranje i tako pokrenimo graditeljski sektor.

>>Josip Purić: Preživjeli smo jer smo radili sve što se nudilo

>>Dragutin Kamenski: Novo preslagivanje svest će hrvatsku građevinsku operativu na nekoliko kompanija

  • Prate li hrvatski arhitekti tehnološke trendove?

Naravno, arhitekt se educira cijeli život, no pitanje koliko te tehnološke trendove, npr. nove materijale, novu tehnologiju građenja i slično mogu naši izvođači izvesti. Npr. nekada smo imali razvijenu industriju prefabrikata, danas ona gotovo ne postoji.

>>Danica Jelenić, Beton Lučko: Guše nas stare investicije

  • Kako Komora pomaže arhitektima u svakodnevnoj praksi?

Upućujemo ih kako rješavati stručne i pravne probleme i uglavnom se članovi zbog toga obraćaju Komori. Preko Komore osigurali smo i druge uvjete za rad arhitekata u Hrvatskoj, npr. kolektivni pristup normama, kolektivno osiguranje od profesionalne odgovornosti, stručno usavršavanje, sufinanciranje projekata članova Komore i sl. Na web stranici objavljujemo sva naša stručna mišljenja, odgovore na upite članova, novosti iz zakonodavstva…

Komora traži da nam država osigura pravni i poslovni okvir unutar kojeg možemo profesionalno, kvalitetno djelovati. Zbog toga što to sada nije tako, ne samo da smo ljuti kao struka nego smo i frustrirani. Opet ću navesti primjer Grada Zagreba u smislu tko i kako donosi odluke o prostoru.

  • Jeste li zadovoljni s onim što ste napravili otkako ste na čelu Hrvatske komore arhitekata?

Dijelom jesam, napravili smo značajne pomake u poboljšanju zakonodavstva, ali još uvijek to nije dovoljno da bismo rekli da arhitekti u ovoj državi imaju kvalitetan zakonodavni okvir. Iznimno sam ponosna što smo pokrenuli Dane arhitekata – godišnje okupljanje, koje je središnje profesionalno okupljanje arhitekata u Hrvatskoj. U 2017. godini tema nam je bila BUDUĆNOST, a tema ovogodišnjih 2. Dana arhitekata bila je OBLIKOVANJE OBRAZOVANJA: arhitektura_edukacija_komunikacija. No, ono što mislim da je srž Komore i nazivnik svih njezinih aktivnosti je njezina otvorenost članstvu, komunikacija sa članstvom, rješavanje svakodnevnih poslovnih problema i odgovaranje na upite članova. Sve to komuniciramo sa članstvom putem newslettera, putem weba, Facebooka, Instagrama.

HKA i UHA

  • Bilo je određenih nesuglasica između dvije glavne strukovne udruge. Kakav je danas odnos HKA i UHA?

Rekla bih da se prije svega radilo o nerazumijevanju. Upravni odbor Komore i Predsjedništvo UHA održalo su dva zajednička sastanka gdje smo raspravili sve otvorene teme. Mogu reći da je suradnja nakon tih sastanaka jako dobra, zajedno smo surađivali na promicanju Arhitektonskih politika RH, na tribinama o strukovnom organiziranju arhitekata u Hrvatskoj. UHA ove godine slavi 140 godina od osnivanja, rado ćemo pomoći u obilježavanju tog značajnog jubileja. Na terenu suradnja lokalnih društava i područnih odbora Komore je dobra. Isti ljudi su članovi i Komore i lokalnih društava arhitekata. Ja sam 8 godina bila članica Predsjedništva UHA, a sad sam članica Skupštine UHA.

  • Kako individualizacija društava utječe na rad strukovnih udruga? Jesu li mladi zainteresirani za rad udruga?

Situacija je različita, u nekim lokalnim društvima arhitekata i područnim odborima Komore imamo angažirane mlade, u nekima ne. Mislim da je krajnji trenutak da se mlađe generacije arhitekata više uključe u rad lokalnih društava i u rad Komore. Često kažem mlađim kolegama: ne budite salonski kritičari, ne budite gnjevni Facebook ratnici, uključite se fizički, ne samo virtualno, u konkretan rad Komore, Odbora za zakonodavsto, Odbora za urbanizam. Naučite iz prve ruke kako izgledaju pregovori sa zakonodavcima, borba s različitim agencijama, “lokalnim šerifima”, lobiranje za provođenje natječaja.

Nitko se neće boriti za arhitektonsku struku ako se mi sami ne budemo borili. I važno je reći: ne radimo mi to radi sebe, nego radi društva u kojem živimo i radimo. Nama je to društvo dalo zadatak da se bavimo javnim poslom: planiranjem, projektiranjem, oblikovanjem prostora, mi tu imamo javnu odgovornost. Zato se stalno borimo za kvalitetu izgrađenog prostora, za stvarne arhitektonske vrijednosti. Arhitekti su uvijek bili i jesu pozitivna snaga našeg društva. Ponosni smo što smo arhitekti, ponosni smo što smo hrvatski arhitekti.