Andrej Grubišić: Vlada privatnom sektoru treba samo vratiti ono što je stvorio

105
Andrej Grubišić
Andrej Grubišić, poslovni konzultant i predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta te Poslovnoj školi u Toulouseu

Za gospodarsku krizu proizašlu iz epidemije izazvane koronavirusom karakteristično je da pripada u kategoriju “crnog labuda”, događaja koji je bio nepredviđen u predikcijskim poslovnim modelima koji se koriste u svakodnevne praktične svrhe, rekao je gostujući u četvrtak na 4. programu HTV-a Andrej Grubišić, poslovni konzultant i predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta te Poslovnoj školi u Toulouseu.

“Karakteristika ‘crnog labuda’ je da, kada se desi, u pravilu ima razorne negativne posljedice. Razvidno je da je poslovni svijet, posebno bogati svijet, ovo dočekao nespreman. Znanstveni svijet je imao podatke, samo oni nisu bili dostupni poslovnim krugovima.”

“Poučeni iskustvom posljednjih deset godina, mislim da ne smijemo ponoviti iste greške koje smo napravili 2009. godine. Tada smo”, tumači Grubišić, “umjesto agresivnog poreznog rasterećenja napravili upravo suprotno. Vlada ne samo da nije zadržala postojeće porezno opterećenje, nego ga je povećala”.

Rezultati su bili devastirajući za gospodarstvo. Recesija je trajala šest godina, BDP je pao 13 posto, više od dvjesto tisuća ljudi u privatnom sektoru ostao je bez posla. Dobar dio tih ljudi je, dodaje Grubišić, u međuvremenu pod pritiskom ekonomskih okolnosti, odselio iz Hrvatske, a državna potrošnja dosegnula je gotovo 50 posto BDP-a.

To nas je, kaže Grubišić, zacementiralo na dno Europske unije te dodaje kako smo tek 2019. došli na razinu koja je nešto iznad one na kojoj smo bili 2008. godine.

“U razdoblju od 2009 do 2020 kada je veći dio poslovno bogatijeg svijeta imao jedan od najdužih razdoblja ekonomskog napretka, Hrvatska je stagnirala. To je naša početna točka, a sada nas čeka nova kriza. Toga svi moramo biti svjesni.”

Vladine mjere su nedostatne i diskriminatorne

Andrej Grubišić procjenjuje da će BDP ove godine pasti za 10 posto.a mjere koje će Vlada poduzeti  odredit će koliko će kriza i oporavak trajati. Prethodna je trajala šest godina.

“Više nema neizvjesnosti oko toga hoće li gospodarstvo ove godine pasti. Sada znamo da hoće. Neizvjesno je koliko će dugo trajati oporavak, a to izravno ovisi o Vladinoj poreznoj politici koja prema predloženom skupu mjera ne ide u dobrom smjeru.”

Kada govorimo o mjerama koje predlaže Vlada, Grubišić smatra da postoje dva problema: prvi je da te mjere nisu dostatne, a drugi da su one diskriminatorne.

>>Paket od 63 mjere za ublažavanje ekonomskih posljedica koronavirusa

>>HUP Vladi: Otpišite sva davanja za vrijeme neaktivnosti zbog koronavirusa

“Vlada je pripremila 63 mjere, ali osim mjera koje se odnose na HNB, odnosno na monetarni sustav koji bi to odradio bez obzira na ono što kaže Vlada, sve druge mjere angažiraju brojnu administraciju i postojeće programe u koje je država involvirana guraju lijevo, desno, gore ili dolje”, razlaže Grubišić.

Glavna svrha monetarna politike je osigurati dovoljnu količinu novca u sustavu, onoliko koliko je proizvoda, dobara i usluga koje se konzumiraju odnosno proizvode. Hrvatska u tom segmentu u posljednjih 30 godina nije imala velikih problema. Novca je i trenutno u sustavu više nego dovoljno da se pokrpaju likvidnosne rupe.

“Hrvatske banke imaju više od 40 milijardi kuna viška likvidnosti, tu su još obvezni mirovinski fondovi koji imaju više od 100 milijardi kuna imovine te redovni investicijski fondovi. Likvidnosti ima više nego dovoljno”, rekao je Grubišić.

Problematična porezna politika

“Drugi način na koji država utječe na gospodarstvo je porezna politika. Porezna politika bi trebala što manje opterećivati gospodarstvo i trebala bi otvoriti privatnoj inicijativi što više manevarskog prostora. I tu je suština problema. Trenutne mjere idu za tim da se skupinama koje je vlada odabrala temeljem svojih kriterija, koji su izrazito subjektivni, isplati takozvana minimalna neto plaća. To je diskriminatorno. Istraživanja već sada ukazuju da u Hrvatskoj neće biti biznisa koji neće osjetiti ovu krizu u većoj ili manjoj mjeri”, objašnjava Andrej Grubišić.

“Od ovih 30 milijardi koje se spominju kada se govori o Vladinom paketu mjera samo 5 milijardi ide iz državnog proračuna. Sve drugo su više-manje reprogrami kredita koji bi se ionako desili jer banke nemaju puno izbora. One moraju spašavati svoje klijente, a najgore je kad ‘ubijete’ klijenta. Pitanje je samo kakav bi bio mehanizam i zakonski okvir reprograma”, dodaje.

Grubišić predlaže da Vlada uvede dvomjesečni tax break kojim bi svima porezna stopa po bilo kojoj osnovi bila nula. Utjecaj na proračun iznosio bi, kaže, oko 20 milijardi kuna. “To obuhvaća PDV, trošarine, porez na dohodak porez na dobit, apsolutno svima po svim osnovama u privatnom sektoru. Privatni sektor znao bi da ne mora platiti državi tih 20 milijardi kuna, nego da mu one ostaju u novčanom toku.”

Tada bi vlasnik bio spreman dokapitalizirati svoj biznis kako bi ga održao na životu, odnosno kako bi se što prije oporavio. S druge strane, kreditor će biti spreman reprogramirati dug ili eventualno odobriti dodatni kredit ako zna da će 20 milijardi kuna ostati u novčanom toku.

Sveobuhvatni povrat poreza

Druga mjera je “sveobuhvatni povrat poreza” svim zaposlenima u privatnom sektoru, neovisno o kriterijima koje navodi vlada, jer na udaru krize bit će svi. “Onih 3250 kuna mjesečno puta tri mjeseca je otprilike 10 milijardi kuna. Tako di država vratila novce privatnom sektoru na nediskriminirajući način, a privatni sektor će sam najbolje odlučiti kako iskoristiti te novce”, pojašnjava.

>>Glas poduzetnika: Ministar Horvat nije kompetentan upravljati resorom u krizi

>>Inicijativa Glas poduzetnika uputila zahtjev Vladi za dodatne mjere pomoći i spas radnih mjesta

Andrej Grubišić kaže kako Vlada na kratki rok nema izbora, “ona će se morati zadužiti”, a riječ je o otprilike 30 milijardi kuna. “S obzirom na to da je likvidnosti više nego dovoljno, to će povećati javni dug za otprilike 10 posto, ali će se reducirati prisutnost države u gospodarstvu. Ovo je idealna prilika da se to napravi na nediskriminirajući način. Ostavit će se više prostora privatnom sektoru koji će ‘proplivati’, a kada gospodarstvo krene prema gore, prihodi državnog proračuna počet će rasti bez obzira na reduciranje porezne presije.”

U prethodnoj krizi povećane su stope poreza, a prihodi proračuna nisu rasli jer smo onoga tko je generirao te novce zagušili do te mjere da nije bio dovoljno snažan da isporuči ono što se očekivalo, podsjeća Grubišić.

Naglašava da on, za razliku od Vlade, govori o “pravom novcu koji bi privatni sektor zadržao ili dobio u sklopu sveobuhvatnog povrata poreza”.

Novac kojega nikada neće biti

U naredna dva tri mjeseca, možda I šest mjeseci, novčani tok velikog broja hrvatskih kompanija bit će poremećen do te mjere da prihod državnog proračuna neće biti odgođen, nego trajno izgubljen, smatra Andrej Grubišić. Poduzetnici neće moći sutra nadoknaditi obveze koje im se danas odgađaju jer “tih novaca nikada neće biti”. Zato poduzetnici traže od Vlade tax relief odnosno stopostotnu poreznu olakšicu tijekom trajanja epidemije. Dodaje kako on pri tome zagovara nediskriminatoran pristup – jednako prema svima – jer će to polučiti najveći mogući efekt.

Mjere koje predlaže Vlada zapravo potiču na otpuštanje jer poduzetnici vide da one nisu dovoljne, upozorava Grubišić,

“S mjerama koje predlažem dao bi se pravi, snažan signal privatnim poduzetnicima: evo vam tax relief, sveobuhvatni povrat poreza, 30 stvarnih milijardi kuna, a vi se dogovorite s vlasnicima i kreditorima i vadite se kako možete i znate. To je najbolji način kako država sada može pomoći, a da ne bira pobjednike i stvara još veću diskriminaciju od one koju već imamo u sustavu.”

“Neki kažu da tražimo državni intervencionizam. Tražimo pozitivni državni intervencionizam: vratite nam novce kroz smanjenje poreza i pustite nas da se borimo s krizom.”

Dodao je kako termin “državna pomoć” dovodi u zabludu, kao da država daje nešto iz svoje kase. “Prava istina je da je gospodarstvo nešto kreiralo i da bi država sada trebala reći: ‘Zadržite to ova dva mjeseca za sebe jer vam treba kako biste se što prije oporavili’.”

Država se, razložio je Grubišić,  odriče onoga što je ionako kreiralo gospodarstvo. Dvomjesečni tax break ne znači da bi država trebala dati nekakav novac, nego da u tom razdoblju ne uzima gospodarstvu novac koji je samo kreiralo.

Naplata PDV-a po naplaćenom potraživanju

Uz te dvije temeljne mjere postoji niz drugih mjera koje bi pomogle gospodarstvu. Jedna od njih je naplata PDV-a po naplaćenom potraživanju umjesto po fakturi.

“Ona je bitna iz dva razloga. Prvi, kako bi se eliminirala nepravda i nelogičnost da privatni i javni sektor nisu u dodiru s ekonomskom realnošću jer se PDV naplaćuje bez obzira jeste li se naplatili. Drugi razlog je trenutačne situacija. Ako moram platiti PDV po izdanoj fakturi, ja se bojim isporučiti poslovnom partneru proizvode ili uslugu jer moram isporučiti fakturu na kojoj je PDV, a ram taj PDV moram platiti državi. Ako znam da je upitno hoću li tu fakturu moći naplatiti u narednih sto ili dvjesto dana, radije neću isporučiti robu. Tako se sve dodatno komplicira.

S druge strane, kada bi država naplatila PDV po naplaćenoj fakturi, onda bih kao poslovni partner i dobavljač isporučio robu, rekao bih partneru da s njom učini što treba, a ja ću se skupiti koliko treba i čekati da plati. Ali znao bih da ne moram unaprijed platiti PDV po toj fakturi”, objasnio je Grubišić.

Dodao je da rezanje državnih rashoda u idućih nekoliko mjeseci nisu ključna mjera. “Rashodi će se u jednom trenutku morati rezati, ali u ovom trenutku ključno je dati gospodarstvu dovoljnu količinu kisika.”

“Ništa u Hrvatskoj zbog ove krize neće propasti u smislu da nećemo dalje živjeti. Pitanje je koliko kvalitetno ćemo živjeti. Poučeni iskustvom posljednjih deset godina, mislim da ne smijemo ponoviti iste greške koje smo napravili 2009. godine”, zaključio je Andrej Grubišić.