Živimo u vrijeme kad su sve moguće krize udaljene od nas koliko je centimetara do ekrana laptopa ili mobitela. Pandemija, potresi, ratovi… Prirodno je da ponekad poželimo odmak od realnosti. Naravno, to ne znači da želimo živjeti u balončiću, već da nam povremeno treba prostor u kojem ćemo pročitati neku lakšu temu, bez komentara i kritika. Za takve trenutke okrećemo se lifestyle portalima, a jedan od njih već je osam godina s nama – Jolie.hr.
“Jolie” je francuska riječ za lijepo, a naziv je odlično odabran jer je portal namijenjen svim onim ženama, ali i muškarcima, koji žele saznati najnovije trendove iz područja ljepote, mode, dizajna interijera, zdravlja, svijeta slavnih, kulinarstva…
Glavna urednica Anita Radovčić, a ujedno i vlasnica portala, je 38-godišnja šarmantna i temperamentna žena, koja voli stvari nazivati pravim imenom i ne libi se pričati o temama koje i nisu tako ugodne. Polovicom ožujka Anita je lansirala Jolie Box koji je pratilo tiskano izdanje s intervjuima 10 žena poduzetnica koje su je inspirirale svojim poslovnima potezima.
- Kako je nastala ideja o Jolie Boxu?
Portal Jolie.hr je u svojih osam godina rada uspio postati neizostavan dio hrvatske lifestyle scene. Međutim, poželjeli smo napraviti iskorak i neke teme obraditi na malo drugačiji način. Odlučili smo da uz prvi Jolie Box, koji je sadržavao proizvode naših klijenata i partnera, priredimo i tiskano Jolie izdanje kojim slavimo poslovne žene.
Unutar Boxa napisali smo i Manifest snažnih žena kao još jedno iznenađenje pri otvaranju i pokušali kroz intervjue s uspješnim poduzetnicama, sumirati sve ono što žena treba, ili ne treba, biti.
- Zašto baš ta tema – žensko poduzetništvo?
Znala sam da prvu temu moram posvetiti ženama jer je to naprosto nešto što izvire iz mene. Na svojoj sam koži osjetila koliko je poduzetnički put izazovan – pun prepreka, obilježen dilemama i raznim sumnjama, često u samu sebe. Stekla sam dojam da se o tom aspektu poduzetništva ne govori dovoljno. Naprotiv, mnoge žene u silnoj želji da ne pokažu bilo kakvu slabost, svoj poslovni put ukrašavaju i ne žele priznati koliko su suza prolile putem.
Upravo sam ta iskustva željela podijeliti, kako bismo pripremili one žene, koje možda upravo sad razmišljaju o iskoraku u poduzetništvo, da trebaju biti spremne ne samo na uspone već i na padove. Uspjeh preko noći ne postoji, a ako se i dogodi, onda je to više iznimka nego pravilo. Nekada su potrebne godine i godine rada. Važno je znati da su takvi scenariji savršeno normalni i o tome treba otvoreno razgovarati.
- Sve je to dio projekta Jolie Atelier?
Željeli smo dati krovno ime projektu u kojem ćemo se fokusirati na razne teme koje su nam bitne i kojima želimo napraviti pomake u našoj okolini. Jolie Box je bio prvi na redu. I drago nam je da smo pronašli brendove koji su nas u tome podržali. A i njima je bilo interesantno da se tako predstave našoj publici.
- Vaš put do lifestyle novinarstva nije bio baš specifičan. Postojala je “opasnost” da zauvijek ostanete u prevoditeljskim vodama?
Istina je, nisam imala baš uobičajen put. Nakon studiranja na Filozofskom fakultetu u Splitu 2010. godine diplomirala sam hrvatski i engleski jezik. Samo od sebe se nametnulo da ću se ostatak života baviti prevođenjem. Našla sam posao u struci, čak sam završila i tečaj za sudskog tumača i to je trebalo biti to. No, onda se pojavio neki nemir, nekako mi je moja “koža postala tijesna”.
Prevođenje je posao gdje si većinu vremena sam i nemaš kontakt s ljudima. U meni je nezadovoljstvo raslo, a javili su se i problemi s anksioznošću i napadima panike. Tada sam zaronila duboko u sebe i pokušala odgonetnuti uzrok. Došla sam do toga da trebam promijeniti i to što radim i gdje radim. Moja želja je bila živjeti u Zagrebu i baviti se nečim što ima veze s novinarstvom.
- Da li ste do tada već imali nekog doticaja s tom profesijom?
Moram priznati da do tog trenutka i nisam nešto previše pisala. Odradila sam praksu na Radio Dalmaciji i pisala neke svoje crtice, ali sam u tom procesu samospoznaje shvatila da je ono što mene najviše interesira lifestyle – moda, ljepota, kultura, putovanja, show business…
Teško je sad to opisati, no nešto mi je govorilo da je to moj svijet i da se time trebam baviti jer je to ono što mi puni baterije, što me veseli… Odlučila sam da ću se odseliti te pokušati pronaći posao u novinarstvu. I to je bio cilj na kojem sam počela raditi.
- Koliko vam je trebalo za ostvarenje tog cilja?
Sve sam podredila tome i počela pripremati financijsku konstrukciju s kojom to mogu realizirati. Uštedjela sam nešto novca i taman kad sam napunila 27 godina, 2013. godine, preselila se. No, imala sam sreću što se na taj korak, odlučio i moj partner Ljubomir Lokin koji mi je i danas najveća podrška.
- I zaista ste se zaposlili u novinarstvu?
Da, zaposlila sam se u news redakciji u kojoj sam upijala znanja i naučila osnove digitalnog novinarstva. Brzo sam pohvatala što je u tom poslu važno, što ljudi vole čitati i uskoro sam promaknuta i u urednicu deska. Moj je posao bio raspoređivanje vijesti na naslovnici, što je tada bilo jako bitno te vođenje društvenih mreža, odnosno Facebook profila.
Meni je to išlo fantastično, no kako me politika nije osobito zanimala, nakon godinu dana je došlo do zasićenja. Iskristaliziralo mi se da želim pisati o stvarima koje su lepršave i koje ljudima uljepšavaju svakodnevicu. U međuvremenu mi je umro otac s kojim sam bila jako povezana i nekako sam tada odlučila da želim otvoriti vlastiti lifestyle portal.
- Otac vas je kroz život podržavao?
Većina moje obitelji je različita od mene i nerijetko su im moji izbori bili neobični. No, u ocu sam imala ogromnu podršku i vjerojatno me to obilježilo. On je radio u Hidroelektrani Kraljevac i često mi je znao govoriti kad bi dolazio s posla: “Anita, budi sam svoj šef, budi sam svoj šef…”. On tada možda nije ni znao što zaista znači biti poduzetnik, ali ja i danas “čujem” te njegove riječi.
- I onda je 2015. godine i pokrenut Jolie.hr?
Web je lansiran, a ja sam krenula pisati članke o temama koje su me zanimale. Vodila sam se time da je to i drugim ljudima zanimljivo. Dio novca za pokretanje portala sam posudila, no nisam mogla niti procijeniti kad ću početi, i kako, od toga zarađivati.
Sad mogu reći da sam jako neozbiljno uletjela u sve to. Jedino što sam bila uvjerena je da mogu napisati nešto što će ljudi klikati. Mislila sam da je to dovoljno. Mene je gurao čisti entuzijazam i bila sam sposobna napisati i 10 tekstova dnevno. Međutim, iako je to bitno – nije dovoljno.
- Što je još bilo potrebno?
Važno je da si jedno vrijeme na tržištu, da ljudi shvate da nećeš nestati jednako brzo kako si se pojavio. Bitno je da stvoriš od sebe ime, da se brendiraš. I moraš raditi prodaju na pametan način. Portal ne može bez prodaje i ona je važnija nego visoka čitanost.
- Sjećate li se prvog klijenta?
Jedna od prednosti toga što uđeš u poduzetništvo nepripremljen je da nemaš nikakve kalkulacije u glavi i prilaziš svakome, pa uključujući i jednoj tako respektabilnoj firmi kao što je dm-drogerie markt. To nam je, nakon tri mjeseca rada, bio prvi klijent i s njima smo napravili serijal tekstova o zdravoj prehrani. Čak smo angažirali i jednu influencericu što tada gotovo nitko nije radio, a danas je to uobičajeno. Nakon toga smo polako krenuli i s nekim drugim tvrtkama. Ali moram naglasiti da to nije bila nikakva uzlazna putanja, već više valovi i kontinuirana borba svaki dan.
- Koje su vam vještine najviše koristile u poduzetničkim počecima?
Jako je važna samouvjerenost. Ako ju i nemaš moraš ju znati odglumiti. A svakako je prednost bila i moja luda tvrdoglavost i upornost. Valjda su to moji geni iz “poljičke republike” jer ja često “gazim i kad ne znam u što gazim”. Uostalom, ja sam introvert koji se naučio živjeti kao ekstrovert.
Kad se uspiješ naučiti sretno živjeti s anksioznosti i napadima panike onda shvatiš da sve ostale životne situacije i nisu tako strašne. Uspjela sam se istrenirati da kad se nečega bojim, krenem prema tome, umjesto da napravim ono što mi je prirodno – pobjegnem.
- Kako izgleda vaš radni dan?
Prije sam znala raditi po cijele dane, no danas se trudim završiti dan do 16, 17 sati, uz povremene odlaske na događanja na kojima se trebam pojaviti kao urednica portala. Dogodi se i danas da radim cijeli dan, kad se približavaju rokovi, ali trudim se to držati pod kontrolom.
- Tko čini tim Jolie.hr?
Moje najbliža suradnica je Andrea Tintor, a imamo još 5-6 vanjskih suradnika koji prema potrebi pišu za portal. Andrea je jako važan kotačić u našem timu, a zanimljivo je da naša suradnja traje više od pet godina jer je ona bila jedna od naših kolumnistica. Kad sam prije godinu dana konačno došla do faze da proširim tim s osobom specijaliziranom za prodaju Andrea se prirodno našla na toj poziciji. Sad se mogu pohvaliti da konačno imam osobu na koju se mogu osloniti i koja tu prodaju odlično radi. Jer kao što sam već rekla – prodaja je najvažnija.
- Što vas u poslu najviše motivira?
Kad izabereš poduzetnički put očito imaš taj neki unutarnji svrab koji ti ne da mira, osjećaš da moraš to raditi. Moja je motivacija ta što želim biti neovisna i da mi nitko nije nad glavom. A često mi padne na pamet i da je život samo jedan i da ga treba iskoristiti najbolje što možemo.
- Koliko je važno imati podršku obitelji?
Ponekad imam osjećaj da ništa ne bih napravila da uz mene cijelo to vrijeme nije bio Ljubomir. Kad sam pokrenula portal njegova nam je plaća pokrivala troškove stana i hrane. Tada sam na poduzetništvo gledala dosta idealistički. Znala sam da jedno vrijeme novac neće pristizati i bila sam spremna da to traje par mjeseci, no to se razdoblje produžilo.
Bilo je trenutaka i kad sam poželjela odustati od svega, no on bi tada rekao “Možeš ti to” i držao mi leđa dok se ne presložim. Mi smo zajedno 15 godina (od moje 23 godine) i on me naučio da se nesigurnosti ne treba bojati nego ju koristiti kao motivaciju. Danas je i on u poduzetničkim vodama u startupu 3Dtech koji se bavi proizvodnjom i implementacijom 3D printera za dentalnu industriju.
- Imate li neki savjet za mlade poduzetnice i poduzetnike?
Prvo i osnovno – razmislite dobro koliko vrijedi usluga koju želite pružati i definirajte pošteno svoje cijene. Nikada nemojte ići ispod te cijene jer je krivo misliti da će vas netko odabrati i više cijeniti ako svoje usluge ponudite jeftinije ili besplatno.
Trebate postaviti realnu cijenu, možda čak i malo višu, a onda ju lako možete korigirati tijekom pregovora. Strategija besplatnog rada neće donijeti nove poslove, jer ako nešto daješ besplatno ljudi misle da onda to niti ne vrijedi.
- Što biste danas napravili drugačije?
Osim što bih prvo realno definirala cijene (smijeh) bila bih drugačija u odnosima sa suradnicima i klijentima u situacijama kad stvari ne funkcioniraju kako treba. Umjesto čekanja da se situacija sama riješi, odmah bih reagirala i ne bih se previše opterećivala razmišljanjem o tome. Obično su to one situacije kad nam tijelo daje signale da nešto nije u redu, ali mi ih često ignoriramo. To zna rezultirati postupcima zbog kojih kasnije žalimo. Dobra je stvar što iz tih grešaka učimo, one nas osnaže i kroz te lekcije odrastamo. Ipak, ponekad se zapitam jesam li baš sve morala naučiti na vlastitoj koži.
#SamaSvojaŠefica br. 5
