Edita Misirić Vrkljan, dugogodišnje lice RTL televizije, napravila je velik zaokret u svojoj profesionalnoj karijeri i prije točno godinu dana lansirala vlastiti web portal – LifeBuzz.hr, posvećen “ljepoti života”. Portal je fokusiran na inspirativne priče o ljudima koji se ističu u različitim područjima života. Ideja je bila čitateljima ponuditi priče koje potiču na razmišljanje i daju vjeru da postoji jedna bolja Hrvatska.
- LifeBuzz.hr je upravo navršio godinu dana. Jeste li zadovoljni rezultatima?
Da, a najviše sam zadovoljna reakcijom ljudi. Jedna je stvar imati viziju u glavi, a druga kako ćeš to realizirati i hoće li se to ljudima svidjeti. Imala sam sreću da je portal brzo prepoznat upravo onako kako sam htjela. Željela sam da se istaknemo od ostalih lifestyle portala po tome što su u fokusu životne priče ljudi koji su smogli hrabrosti napraviti nešto protiv struje i očekivanja drugih te su na kraju uspjeli. Željela sam pokazati da se može izabrati i neki drugi put, koji je možda ponekad teži, ali je inspirativniji. Svim tim pričama zajedničko je da su to ljudi koji su imali viziju i postigli uspjeh na svoj način.
- Kako se “rodila” ideja o takvom portalu?
Ideja je u meni sazrijevala godinama. Kako sam dugo radila emisiju Exkluziv na RTL-u primijetila sam da, iako smo primarno pokrivali scenu i show business, odličnu gledanost imaju inspirativne životne priče. Naravno, takvu priču treba znati dobro ispričati i malo teže ju je pronaći, ali je moguće. Tad sam prepoznala da tu postoji potencijal, ali ono što je najvažnije – uživala sam radeći takve priloge. Iako tada još nisam ni slutila kamo će me to odvesti.
- Je li postojao neki okidač koji vas je potaknuo da napustite “siguran” posao na RTL-u?
Kad vratim film u unazad sjećam se da me je već po povratku s porodiljnog dopusta u redakciju Exkluziva 2019. godine počelo kopkati pitanje hoću li taj posao raditi do mirovine i je li to ono što želim. Uobičajena pitanja kad se bliži 40. rođendan. Tad se pojavila želja za nečim novim, ali još nisam bila u poziciji donijeti takvu odluku, pogotovo ne uz malo dijete. No, ideja me nije napuštala i to mi je bio znak da se ne radi o prolaznom hiru. Moment kad je donesena odluka da se Exkluziv ukida i da trebam odabrati neku drugu poziciju unutar kuće bio je jezičac na vagi koji me potaknuo na promjenu. Uostalom, normalno je da se nakon 18 godina na jednom mjestu, a na RTL-u sam bila od 2004. do 2022. godine, poželim okušati u nečem novom.
- Tada ste se odlučili i dodatno educirati?
Kad se iskristalizirala odluka da je lifestyle portal ono što želim raditi bilo mi je jasno da moram “podebljati” svoje digitalne vještine kako bih uspjela realizirati planirano. Algebrin program za internetsko oglašavanje prepoznala sam kao nešto što će mi pomoći u tom naumu. I zaista je bilo tako, no nije samo znanje to što sam dobila. Ljudi koji su bili u grupi, svi odreda veliki individualci, jednostavno su “kliknuli” i po završetku edukacije ostali smo u kontaktu. I dalje smo tu jedni za druge i međusobno smo si “joker zovi” kad je u pitanju digitalija. Uostalom u toj sam grupi npr. upoznala i Anitu Radovčić, vlasnicu portala Jolie.hr, koja mi je bila od velike pomoći kad sam postavljala portal na noge. Bilo je to iskustvo koje me osnažilo na nekoliko frontova.
- Kad ste se pozdravili s RTL-om prvo ste otišli na Hrvatski zavod za zapošljavanje?
U cijelom tom procesu i donošenju odluke o tome što dalje, kao svaki znatiželjni novinar, dobro sam se raspitala koje su mi opcije na raspolaganju. Tako sam saznala za mjere za samozapošljavanje HZZ-a. Kako je to bespovratna potpora, koja je namijenjena za pokrivanje troškova osnivanja i započinjanja vlastitog poslovanja, naravno da sam aplicirala. Moj je poslovni plan zadovoljio sve kriterije i potporu sam dobila bez problema.
- Otvorili ste obrt neobičnog imena – Berlinka?
Za naziv je inspiracija bio američki predsjednik John F. Kennedy i njegov govor koji je održao 1963. godine u Zapadnom Berlinu. Tada je rekao da sloboda postoji tek kada su svi ljudi slobodni te da su svi slobodni građani svijeta – Berlinčani. I ja sebe doživljavam građaninom svijeta i zato – Berlinka. A malo je bilo i koketiranje s Merlinkom (Marylin Monroe) s kojom su me znali uspoređivati.
- Kakve su bile reakcije nakon lansiranja?
U trenutku pokretanja portala najviše sam bila koncentrirana na to kako želim da portal izgleda. Dala sam štampati 30-ak rokovnika s logom LifeBuzz i poslala ih na adrese agencija kako bi znali da portal postoji. No, kad smo krenuli s radom – gotovo svi mediji su podijelili informaciju o tome, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Tako da sam odmah imala odličnu čitanost kojoj se nisam nadala tako brzo.
- Jedna od prvih ekskluziva LifeBuzza bila je ona o Vinkovčaninu Tomislavu Kordiću koji je dizajnirao prvi hrvatski niche parfem, zar ne?
Drago mi je da ste baš tu priču spomenuli, jer smo upravo ponovno pisali o njemu. Naime, nedavno je na tržište izašao i njegov drugi parfem. Fascinantno je da je Tomislav ekonomist po struci i nije ni na koji način bio povezan s industrijom parfema. No, nakon jednog putovanja po Aziji poželio je napraviti miris koji bi ga uvijek podsjećao na to vrijeme. Bacio se u učenje, savjetovao se s ljudima koji su ga dodatno usmjeravali i na kraju uspio. No, taj uspjeh nije došao preko noći te je od ideje do realizacije prošlo više od četiri godine.
- Jeste li zadovoljni financijskom stranom?
Jesam, no još uvijek uz portal kombiniram i voditeljske angažmane, a mislim da će tako i ostati jedno vrijeme. Osobito mi je zadovoljstvo kad se poklopi projekt koji se nadovezuje na misiju LifeBuzza. Jedan od tih projekata je npr. Bliss Talk – koji su pokrenule moje kolegice s fakulteta Romana Vukadin i Eta Kočić. To je serija panela koja pokriva teme od dobrobiti seksa i emocionalne intime za mentalno zdravlje do samootkrivanja tijela i problema s kojima se žene suočavaju u menopauzi.
- Koji su nedostaci poduzetništva u odnosu na rad u korporaciji?
Prepušten si sam sebi i moraš stalno razmišljati unaprijed, ne što ćeš raditi sutra, nego što ćeš raditi u idućem kvartalu. Svakako bih izdvojila i situacije kad si bolestan. Nedavno sam imala gripu, ali ja ne mogu tada “zatvoriti” portal već moram naći način kako da on funkcionira i u takvim vremenima. Kad si zaposlenik korporacije, javiš da si bolestan i nitko od tebe ne očekuje da radiš.
- Jeste li ostvarili planirano i koje su ideje za budućnost?
Željela sam se u prvih godinu dana pozicionirati na tržištu, da ljudi znaju tko sam i što nudim. To sam ispunila i sad ulazimo u iduću fazu u kojoj mi je plan proširiti tim. Svakako želim pronaći dodatnog novinara i osobu koja će se baviti prodajom kako bi meni ostalo više vremena za bavljenje sadržajem. Meni će uvijek sadržaj biti na prvom mjestu. Stvaranje brenda je dugotrajan posao posebno ako želiš biti prepoznatljiv.
- Što je najvažnije za uspjeh?
Mislim da je upornost ključ. Treba biti uporan i u trenucima krize kad se propitkuješ jesi li na pravom putu. A normalno je da ima i takvih razdoblja. Tad moraš imati vjeru u sebe i hrabro nastaviti dalje. Čak i kad se dogode neki neuspjesi i tad treba nastaviti dalje. Često zaboravljamo na činjenicu kako i planetarno uspješnim ljudima poput npr. Steve Jobsa nije sve išlo po špagi i da nisu imali konstantan uspon. Naravno, to ne znači da će svatko tko je uporan i uspjeti, jer moraš paziti i na neke druge pokazatelje. Treba naći nešto u što vjeruješ i prema čemu osjećaš strast, a onda u izazovnim trenutcima vjerovati u sebe i ne odustajati.
- Karakterno ste uporni?
Puno puta u životu igrala sam na kartu upornosti i nikad nisam odustajala. Upravo zbog takvog stava sam puno toga dobila. Ali nije to samo moja zasluga, puno tu znači i odgoj. Sjećam se da sam na kraju trećeg razreda srednje škole odlučila da ću s prijateljicom ići u Mali Lošinj raditi u kuhinji nekog hotela. Kad sam to “prijavila” mami ona me je upitala “Jesi li svjesna da ne ideš ljetovati i da je rad u kuhinji ozbiljan i težak?”. Nisam baš znala što mi govori jer sam jedino vidjela da ću biti dva mjeseca na moru. Mama je na to rekla “U redu, to je tvoja odluka, no znaj da nema odustajanja”. Otišla sam, ali sam došla na poziciju čistačice i već sam drugi dan od držanja metle imala krvave žuljeve na rukama. Nakon par dana nazvala sam mamu i rekla joj da želim kući na što je ona mirno rekla “Ne može. Rekla sam ti kako će biti, imala si šansu odustati. Sad si tamo i moraš to odraditi do kraja”. I tako sam ostala, no onda sam se već nakon tjedan, dva uspjela nekako ubaciti u kuhinju gdje sam prala posuđe, radila salate i pekla palačinke. Malo sam vježbala snalažljivost i na kraju mi je bilo super. Ali pouka je ostala – nema odustajanja!
- Puno ljudi ne zna, ali i vaš dolazak na svijet je bio specifičan?
Kad je mama shvatila da će roditi jer su počeli trudovi, tata je posudio auto i poveo babicu koja je živjela u blizini te su krenuli iz Križa, mjesta između Ivanić Grada i Popovače, za Zagreb. No, kako sam ja “požurila” stali su sa strane i rodila sam se u “stojadinu” na semaforu kod Žitnjaka. Tako sam svoje prve trenutke provela na maminim prsima, sve dok nismo stigli u Zajčevu bolnicu. Zanimljivo je da se danas zagovara da beba i mama trebaju ostati što dulje povezane pupčanom vrpcom, dok ne prestane pulsacija u pupkovini, a nama se dogodilo spontano.
- Svakodnevna putovanja iz Križa za Zagreb su obilježila i razdoblje srednje škole?
Pohađala sam u 18. jezičnu gimnaziju na Šalati u koju sam svaki dan putovala iz Križa. Dizala bih se u 4,30 sati i onda išla autobusom do Ivanić Grada, nakon toga vlakom do Zagreba, tramvajem do Trga bana Josipa Jelačića i onda opet autobusom do Šalate. Dok bih došla do škole već sam bila puna energije, jer sam bila budna više od tri sata, za razliku od mojih vršnjaka koji bi se dizali 15 minuta prije početka škole.
- Pokušavate li metode odgoja svoje majke primjenjivati i na sinu Vanji?
Pokušavam, ali nije jednostavno. Mislim da danas roditelji previše štite svoju djecu radeći im tako medvjeđu uslugu. Meni se trenutak spoznaje dogodio kad nas je teta u vrtiću upozorila na to da prestanemo raditi stvari umjesto svoje djece te da oni s 5 godina više nisu mali i mi ne bismo trebali za njima kupiti stvari ili im vezati cipele. Ako neke stvari radiš za svoje dijete do 7 godine ono neće znati kad krene u osnovnu školu spremiti vlastitu torbu. Te stvari treba početi učiti već od 4 godine, malo po malo. I zato sam umjesto rečenica poput “Jesi ponio ovo, jesi ponio ono” počela govoriti “Uzmi sve što ti treba za vrtić”. I uspjela ne komentirati kad bih vidjela da npr. nije spremio bocu s vodom. Naravno da je kad je došao u vrtić pitao gdje je voda, na što bih samo kratko odgovorila da vode nema ako ju nije ponio. Uglavnom vrlo brzo je počeo sve stvari koje mu trebaju i nositi. Poanta je da djeci treba dopustiti da pogriješe, a ne umjesto njih ispravljati i raditi stvari.
- Vaš muž je također poduzetnik. Kako funkcionira brak dvoje poduzetnika?
Javor i ja smo zajedno već 11 godina. Oboje imamo poslove koji nemaju standardno radno vrijeme. Tako da većinom znamo tek dan ranije kako će funkcionirati idući dan i to je to. Ali odlično funkcioniramo, sve se dogovaramo u hodu i trenutačno ne mogu ni zamisliti drugačiji život. Uostalom, mi smo od početka tako naučili funkcionirati. Ono što je važno je dogovor oko upravljanja s vremenom, svatko svoje obaveze najavi na vrijeme kako bismo mogli organizirati obaveze. Ključ je u dobroj komunikaciji.
- Je li vam žao što se ranije niste odvažili na poduzetništvo?
Ne, jer se ne bih mogla na poduzetništvo odlučiti s npr. dvogodišnjim djetetom. Vanja će uskoro navršiti 6 godina i više ne zahtijeva konstantnu brigu. I zato mislim da je meni ta odluka došla baš u pravo vrijeme.
#SamaSvojaŠefica br 3.
>>Dragana Dilparić: Svatko od nas u sebi ima kreativni izvor, ja sam svoj otkrila u 40-ima
>>Danijela Princi Grgat: Za poduzetništvo je najvažnije znanje, strast i strpljenje
