Omikronova prijetnja posustaje, ukida se obveza nošenja maski, a osobna druženja ponovo cvjetaju, pomalo oprezno, ali veselo. Nakon više od dvije godine pandemije poslodavci pozivaju zaposlenike da se vrate u urede. Neki među nama su zbog toga uzbuđeni (ponovo kave i marende/gableci s kolegama!, prvi susret sa šefom!, odlasci na posao!), drugi osjećaju strah (neću više viđati toliko svoju djecu!, hoćemo li na poslu biti sigurni?, Neću biti toliko produktivan!)
Bez obzira na naše emocionalno stanje, svima nam je zajedničko da smo drugačiji nego što smo bili prije dvije godine. Kod nekih su promjene male (možda je tek radna odjeća malo uža), kod nekih su promjene vrlo jezgrovite (želimo da naš posao ima više smisla). Vraćamo se u urede promijenjeni.
Jedna od najvažnijih i najtežih promjena odnosi se na to kako međusobno komuniciramo i surađujemo. Ograničeni na zaslon računala i funkcionalnost videokonferencija, usvojili smo neprirodne načine međusobnog rada. Natjerali smo svoj mozak na dodatni kognitivni rad i milijun podsvjesnih prilagodbi tijekom dugih konferencijskih poziva. I, kao što mozak reagira na radnje koje ponavljamo dovoljan broj puta, stekli smo navike. Ne ulazeći u to je li to dobro ili loše, daljinsko povezivanje i suradnja za mnoge su postali normalno stanje. Dakle, hoćemo li se svi prilikom povratka u urede prirodno vratiti na način rada prije pandemije? Ne baš.
Gdje smo bili…
Dugo trajanje pandemije omogućilo je istraživačima dovoljno vremena da točno odrede što se događa u našem mozgu kada se povezujemo putem ekrana. Bila je to dvogodišnja vježba učenja sebe da radimo neprirodne stvari.
Povezivanje s drugima putem platformi za videokonferenciju zahtijeva intenzivniju kognitivnu obradu. Na primjer, naš mozak radi intenzivnije kako bi se prilagodio milisekundnom kašnjenju zvuka koje tako suptilno iskrivljuje našu percepciju. A najosnovniji put kojim ljudi primaju informacije i procjenjuju opasnost – kroz oči – je iskrivljen. Više ne možemo gledati u stvarne oči druge osobe kako bismo procijenili moguću prijetnju ili uspostavili međusobno povjerenje.
Istodobno, imamo više očiju koje nas gledaju, ponekad su te oči neprirodne veličine ili su neugodno bliske, što naše tijelo može percipirati kao prijetnju, oslobađajući hormon stresa kortizol. Usprkos svim našim naporima da oponašamo interakcije prilikom kontakta licem u lice (npr. zajedničke virtualne kave), u virtualnom kontaktu propuštamo male, neverbalne znakove koje naše tijelo i mozak koriste kako bismo upravljali situacijom – suptilno okretanje očima, tihi uzdah, tapkanje olovke na stolu… Umjesto toga, oslanjamo se na emoji s palcem gore ili u obliku srca.
A najviše od svega su nam, vjerojatno, nedostajali nenadani i nenajavljeni zajednički osobni trenuci poput iznenadnih susreta s prijateljem u dizalu ili spontanih izravnih razmjena ideja. Nakon što se pritisne crveni gumb “napusti sastanak”, nema odugovlačenja s rastankom, postavljanjem dodatnog pitanja ili komentiranja sportskih rezultata. U normalnim vremenima takvi trenuci nas zbližavaju s kolegama.
Istraživanje je pokazalo da stvarno druženje s kolegama daje veći smisao poslu te potiče predanost i zadovoljstvo poslom.
…i kamo idemo
Postoji mnogo toga čemu se možemo veseliti nakon otvaranja ureda, ali treba zapamtiti da je ovo potpuno nova situacija. Portal fastcompany.com donosi nekoliko savjeta koji mogu pomoći da u takvoj novoj situaciji međusobna suradnja i komunikacija budu kvalitetnije.
Za pojedince: Upravljajte svojim unutarnjim stanjem
Nakon dvije godine pretežitog rada na daljinu, naš mozak je neke naše postupke automatizirao kako bi sačuvao kognitivne resurse za druge aktivnosti. Odvikavanje od takvih postupaka i usvajanje novih bit će mentalno zahtjevno, bili vi toga svjesni ili ne. Evo nekoliko strategija za suočavanje i napredovanje kroz neizbježno:
- Ne pretrpavajte se zadacima. U prvim danima i tjednima nakon povratka u urede uzmite si malo slobodnog vremena i prostora kako biste se prilagodili i u opuštenoj atmosferi ponovo povezali s kolegama.
- Težite povezivanju. U dobrom danu, naši umovi 37 posto vremena lutaju. Taj postotak će sigurno porasti kada napustimo svoje privatne, tihe kućne urede i uletimo u otvorene radne prostore na poslu. Rastreseni um nije idealan za suradnju i povezivanje. Ako osjećate da ste rastreseni, pokušajte se na početku dana ili sastanka fokusirati. Svakog dana se zapitajte: s kim ću se danas povezati?
- Spavajte više. Dodatno putovanje na posao, nadoknađivanje druženja i mentalno preopterećenje dodatno će vas zamarati. Dobar san bit će ključan za poboljšanje vaših interakcija i smanjenje rizika od izgaranja.
Za lidere: Stvorite okruženje koje potiče povezivanje i suradnju
Istraživanje je pokazalo da je društvena izoliranost bila najveći izazov za one koji rade od kuće. Oni koji su se ranije vratili u urede bili su razočarani dok su promatrali prazne stolove oko sebe ili dok su provodili vrijeme na Zoomu s ljudima koji inače sjede tik do njih. Izrada hibridnih modela za povratak na posao bila je ogroman izazov za većinu tvrtki. Evo nekoliko dodatnih razmatranja kako se proces povratka u urede može poboljšati:
- Razgovor! Jedna od najosnovnijih stvari koje lideri mogu učiniti je imati plan povratka u ured i razgovarati o tome. Ako postoji jasna strategija i plan, zaposlenici će se prilikom povratka u ured osjećati 36 posto ugodnije, pokazalo je istraživanje.
- Nemojte organizirati raspored po danima u tjednu. Organizirajte ga po ključnim trenucima. Prilikom izrade rasporeda svog tima, planirajte dane u uredu kada će vaš tim imati najviše koristi od zajedničke stvarnosti. Na primjer, tijekom početnih faza projekta, kada je kreativno razmišljanje najkritičnije ili kada se najavljuju velike promjene, osobni znakovi i govor tijela pomoći će u komunikaciji.
- Uredite prostor za povezivanje. Okruženje je važno pa je dobra praksa strukturirati uredske postavke za različite načine interakcije. Tako centri za suradnju omogućavaju timovima, bez obzira na to rade li u uredima ili na daljinu, bolje povezivanje putem kolaboracijskih tehnologija i alata, uključujući programe za poticanje inovacija i podršku fizičkoj, financijskoj, socijalnoj i emocionalnoj dobrobiti zaposlenika.
- Odvojite vrijeme za ležerno druženje. Nakon dvije godine videopoziva, svi smo bili lišeni normalnog oslobađanja dopamina i oksitocina – hormona dobrog osjećaja koje tražimo i koji su nam potrebni kao društvenim bićima. Učinite svom timu uslugu i omogućite im druženje bez dnevnog reda. To može biti vrijeme u kojem ćemo “dom” unijeti u ured prisjećajući se psa koji se pridružio virtualnom sastanku ili renoviranja doma kojem smo svjedočili.
Čini se da je pred nama doba nade. Ali nemojmo žuriti budućnost prije nego što zastanemo kako bismo prepoznali što će našem mozgu, tijelu i timovima trebati tijekom prijelaznog razdoblja. Pokazali smo se čudesno otpornima i prilagodljivima. Možemo mi savladati i povratak u ured.
