Kako pomoći zaposlenicima da ne sagore prilikom povratka u urede

Više od godinu dana otkako su mnoge kompanije zbog pandemije koronavirusa poslale zaposlenike da rade od kuće, polako se planira povratak u urede. Neke kompanije već vraćaju zaposlenika u urede, a reakcije zaposlenika su šarolike.

Anketa koju je u svibnju tvrtka Morning Consult provela za Bloomberg na uzorku od tisuću zaposlenih u Sjedinjenim Državama pokazala je da 39 posto ispitanika razmišlja o promjeni posla ako njihovi poslodavci ne budu i dalje fleksibilni oko mogućnosti rada od kuće.

U anketi tvrtke Boston Consulting Group (BCG) i portala posao.hr 53 posto zaposlenika i 63 poslodavaca izjasnilo se da će u potpunosti ili djelomično nastaviti primjenjivati rad na daljinu i nakon pandemije koronavirusa. U anketi je sudjelovalo 250 zaposlenika i 42 poslodavca.

Istraživanje je također pokazalo da bi trećina ispitanika koja nije imala mogućnsot rada od kuće željela raditi po tom modelu, dok 57 posto onih koji su imali takvo iskustvo želi i dalje povremeno raditi od kuće, 17 posto želi trajno raditi od kuće, a četvrtina ispitanika bi se vratila u urede. Istraživanje servisa Mojaplaća pokazalo je pak da je 14 posto ispitanih spremno raditi za manju plaću ako bi to bio uvjet da mogu raditi od kuće.

U posjednjih godinu dana čak 84 posto zaposlenih u Hrvatskoj kojima priroda posla  omogućuje rad na daljinu je barem povremeno ili djelomično radilo od kuće.

Tri razloga sagorijevanja

Fleksibilnoat rada kao tekovina pandemije mogla bi postati ključna za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, održavanje mentalnog zdravlja i smanjenje pojave poznate kao sagorijevanje među zaposlenima, kaže Yu Tse Heng s Poslovne škole Foster Sveučilišta Washington (Seattle), koja se bavi istraživanjem menadžmenta i organizacije poslovanja, a naglaskom na navike zaposlenika. Njena su istraživanja fokusirana su na to kako radno mjesto učiniti humanijim s naglaskom na međusobno suosjećanje, uvažavanje i one segmente privatnog života koji su zanemareni na radnom mjestu.

Yu Tse Heng kaže kako se izgaranje na poslu javlja kao posljedica mentalne ili fizičke iscrpljenosti, društvene izoliranosti ili osjećaja smanjene učinkovitosti. U razdoblju prije pandemije dugotrajno putovanje na posao i povratak s posla moglo je za posljedicu imati fizičku ili mentalnu iscrpljenost; uredske spletke i politike mogle su rezultirati osjećajem društvene izoliranosti; ometanje na radnom mjesto moglo je pak imati za posljedicu osjećaj manje učinkovitosti ili vrijednosti u odnosu na ostale članove tima.

“Usprkos životnim i poslovnim izazovima koje nam je u posljednjih godinu dana nametnula pandemija, uvođenje rada na daljinu mnogima je omogućilo veću fleksibilnost i autonomiju prilikom organiziranja vlastitog radnog dana”, ističe Heng. “Na primjer, kad su osjetili iscrpljenost, zaposlenici su mogli napraviti kratku stanku ili čak malo odrijemati.”

No, s fizičkim povratkom u urede mogućnost proizvoljnog uzimanja stanke, a drijemanja pogotovo, bit će smanjena, pogotovo ako nadređeni budu strogo insistirali na uobičajenim radnim rutinama, upozorava Heng.

Poduzeća se ne smiju fokusirati samo na pomoć zaposlenicima

Hoće li povratak u ured potaknuti ili smanjiti mogućnost sagorijevanja ovisi od osobe do osobe, dodaje. Na primjer, dio zaposlenika bi se povratkom u ured mogao osjećati manje izoliran nakon što bude ponovo okružen suradnicima. S druge strane, mogli bi osjetiti fizičku ili mentalnu iscrpljenost zbog straha od zaraze ili povrataka u strogu uredsku rutinu.

“S ovim promjenama koje se događaju istovremeno mnogo je teže prepoznati simptome izgaranja s kojima se zaposlenici suočavaju”, tumači Heng.

Mnoge tvrtke u posljednjih godinu dana omogućile su dodatne pogodnosti svojim zaposlenicima kako bi sačuvali mentalno zdravlje, od terapija za one koje osjete da im je to potrebno do širokogrudnije politike odmora,a Heng naglašava da se radnici ne bi trebali ustručavati koristiti te pogodnosti.

Znanstvenica sa sveučilišta u Seattleu također upozorava kako bi poduzeća, da bi bila učinkovitija u suzbijanju pojave i simptoma izgaranja kod zaposlenika, morala usredotočiti i na organizaciju posla, umjesto samo na pomoć zaposlenicima.

“Stavljanje veće kontrole u ruke radnika još je jedan ključan korak za ublažavanje tjeskobe zbog povratka u urede i javni život općenito “, kaže dr. Nikole Benders-Hadi, psihijatrica i ravnateljica bihevioralne medicine na platformi Doctor On Demand. Dr. Benders-Hadi dodaje kako je ta tjeskoba razlog povećane zabrinutosti, iako je uobičajena. Zaposlenik koji ima mogućnost kontrole može promijeniti dnevni raspored kako bi izbjegao prometne gužve prilikom putovanja na posao i s posla ili dogovoriti koliko će dana tjedno provesti u uredu.

Inicijativa zaposlenika je presudna

U konačnici, radnici moraju moći osjetiti i prepoznati simptome vlastitog izgaranja kako bi mogli sačuvati svoje fizičko i mentalno zdravlje. Kroz istraživanje s Kirom Schabram, docenticom sa Sveučilišta Washington, Heng je otkrila da se izgaranje koje se iskazuje kao iscrpljenost može ublažiti mjerama samopomoći, kao što su stanke za meditaciju od 15 minuta. Osjećaj izoliranosti može se ublažiti brigom za druge, na primjer pozivom kolegama na kavu. Osjećaj neučinkovitosti može se pak ublažiti s obje navedene mjere.

No, grupne intervencije kojima se želi ublažiti izgaranje, poput obveznog zajedničkog timskog treninga joge, mogu samo povećati napetost kod ljudi koji su već ionako napregnuti.

Poduzeća moraju razmišljati o tome da zaposlenici “moraju osjetiti da imaju kontrolu nad svojim oporavkom” i dati prostora pojedincima da to čine, kaže Heng te dodaje kako “fleksibilnosti i alati koji omogućavaju upravljanje vlastitim oporavkom mogu uvelike pomoći pojedincima da sačuvaju svoje mentalno zdravlje prilikom povratka u ured”.