Kako se riješiti navike da pretpostavljate najgore

Naši mozgovi vole povezivati informacije i iskustvo, ali stvaranje pretpostavki na temelju toga može biti zamka

139
negativne pretpostavke
[Image by Pexels from Pixabay]

Naši mozgovi vole izvjesnost, a kada se suočimo s neočekivanom situacijom, većina nas unaprijed donosi nekakav zaključak koji uopće ne mora biti ispravan.

“U svakom razgovoru ili interakciji koju imamo, naš mozak pokušava pohvatati i odgonetnuti ulazne signale. Prikuplja informacije iz naših osjetila i iz našeg emocionalnog i fizičkog sjećanja kako bi kreirao odgovor o tome što se događa i kako treba razmišljati. Živimo u pričama o sebi ili drugim ljudima koje se onda pretvaraju u naše prosudbe i mišljenja”, tumači Chuck Wisner, autor knjige “The Art of Conscious Conversations: Transforming How We Talk, Listen, and Interact”, za Fast Company.

U nekim slučajevima pretpostavke su dobre i pomažu nam da se snađemo u svom okruženju. “Bez pretpostavki ne bismo mogli živjeti. Ne bismo se mogli snaći u ovom vrlo složenom svijetu i s tolikom količinom ulaznih informacija koje dobivamo iz okoline”, kaže Wisner. “Na primjer, ako nailazi kamion, brza prosudba je da mu se trebate maknuti s puta.”

S druge strane, pretpostavke mogu biti zamka ako nisu u skladu sa stvarnošću. Negativne pretpostavke mogu biti posebno problematične i teške za upravljanje ako se temelja na našem egu i identitetu – što je gotovo uvijek slučaj. Negativnu pretpostavku možemo prihvatiti bez prethodnog istraživanja. Na primjer, netko tko se smatra predanim zaposlenikom mogao bi olako pretpostaviti da je kolega s posla koji uzima još jedan slobodan dan lijenčina. U stvarnosti, kolega se možda brine za ostarjelog roditelja i mora uskladiti osobne i poslovne obveze.

Ulazak u razgovor s negativnom prosudbom ili pretpostavkom je ulazak u obračun, kaže Wisner. “Bez obzira na to razgovaramo li o pobačaju ili kontroli oružja, suprotno mišljenje će vrlo brzo razgovor učiniti prilično stresnim”, kaže.

“Naši su identiteti vezani uz to i prilično smo uvjereni da smo u pravu. U našem umu nema prostora za razmatranje više informacija ili drugih perspektiva.”

Međutim, ako uđete u razgovor otvorena uma, stvarate prostor za rast.

“Otvorenost znači da dođete i kažete: ‘Evo zašto ovako razmišljam, ali da čujem što vi mislite. Pretpostavljam ovo, ali možda sam u krivu’. Ta otvorenost znači da ulazite u razgovor za koji u vašem umu postoji prostor da prihvati drugačije perspektive o kojima možda nikada niste razmišljali.”

Biti otvorenog uma je teško jer smo svi školovani da dižemo ruke i imamo spremne odgovore. “Uče nas da uvijek imamo odgovor i budemo pametni. To se još više pojačava kada se zaposlimo. Od malena nas uče da budemo znalci. Volimo biti najpametniji u sobi. A biti znatiželjan, postavljati pitanja i biti spreman priznati grešku, zahtijeva ranjivost.”

Kako prestati pretpostavljati

Kako bismo se oslobodili negativnih pretpostavki, moramo stvoriti distancu između sebe i svojih misli, kaže Wisner. “Prvi korak je prepoznati da naše pretpostavke nisu istinite. Pretpostavke su ono što naš um kreira na temelju informacija i naše povijesti. Spoznaja da one nisu nužno istinite, da su samo pretpostavke, prvi je korak.”

Wisner predlaže da obratite pozornost na teme, razgovore i situacije koje vas potiču na donošenje brzih prosudbi. Zastanite i recite sebi: “To je samo pretpostavka. Mogu je zanemariti ili istražiti postavljajući pitanja. Postoje li neke druge činjenice ili okolnosti koje će mi proširiti vidike o tome što se dešava?”

Budite dovoljno samosvjesni da povećate svoju znatiželju o drugim potencijalnim gledištima. “Zapitajte se: ‘Je li to ispravno? Mogu li provjeriti? Temelji li se na činjenicama?’”, kaže Wisner. “Svi imamo šablone prema kojima gradimo svoje prosudbe. Za odbacivanje tih navika potrebna je praksa. Posljednje što želite je početi samog sebe osuđivati za svaku svoju prosudbu i pretpostavku.”

“Umjesto toga, pogledajte situaciju iz drugog kuta i recite: ‘Oh, pogledajmo što se događa. To je moj način’. Manje ćete osuđivati sami sebe. Samoosuđivanje beskrajni ciklus pakla. Jednom kada shvatite nedostatke i zamke pretpostavki, možete reći: ‘Kada sam već izazvan, bolje je da postavljam pitanja’. Umjesto obračuna, unesite znatiželju u razgovor.”