Iako mnogi smatraju kako je zona komfora relikt motivacijske psihologije iz 80-ih godina prošlog stoljeća, ona je zapravo korisni psihološki koncept koji može pomoći prihvatiti rizik i potaknuti promjene koje vode ka osobnom razvoju.
Zona komfora definira se kao bihevioralno područje u kojem su naše aktivnosti i ponašanja rutinski i imaju određeni uzorak koji minimizira stres i rizik. Za nju su ključni osjećaj poznatog, sigurnosti i izvjesnosti. Kad iz nje izađemo riskiramo i otvaramo se mogućnosti stresa i tjeskobe.
Stres nam je s pravom simbol negativnog, ali malo zdravoga stresa može zapravo biti katalizator rasta i osigurati snažnu motivaciju za rast. Psihološki gledano, zona komfora je tamo gdje se osjećamo najviše doma, piše huffingtonpost.com.
Evo zašto se borimo ostati u zoni komfora i kako nam izlazak može donijeti dobro.
Programirani smo da tražimo komfor
Ljudi su bića komfora jer nam je to prirodno, neutralno stanje, mjesto gdje su stres i tjeskoba minimalni, gdje znamo što slijedi i možemo planirati prema tome. Nema ništa loše u boravku u zoni komfora, ali nije uputno previše se uljuljkati i početi se zauzdavati umjesto izazivati na učenje, rast i isprobavanje novih stvari.
Postavimo li si izazove, možemo doseći vrhunske rezultate
Izlazak iz zone komfora je važan i gotovo univerzalan faktor osobnog rasta. Kako možemo očekivati da rastemo u životu i karijeri ako se samo držimo navika i rutine. Dosizanje novih vrhunaca podrazumijeva rizik pokušavanja nečeg u čemu možda nećemo uspjeti. Psiholozi su otkrili kako nam malo tjeskobe može pomoći da damo najbolje od sebe.
Rizik nam pomaže rasti
Kad smo djeca, prirodno nam je riskirati. Ali kako rastemo, počinjemo se bojati pogrešaka i zauzdavamo se od novih i neiskušanih stvari. Zbog toga trpi naš ogroman potencijal cjeloživotnog rasta i promjena. Nismo skloni istraživanju i eksperimentiranju, a trebali bismo biti svjesni kako nema učenja bez poneke teškoće i promašaja. Ako želite cijeli život učiti, morate biti spremni na rizik i to cijeli život.
Isprobavanje novih stvari čini nas kreativnijima
Kada dijelimo našu kreativnost izlažemo se riziku i mogućem odbijanju. Ali u isto vrijeme, rizik promašaja povećava mogućnost velikih postignuća. Izađete li iz zone komfora i samo jednom, lakše će vam biti sljedeći puta. Postanete li osoba koja redovno poduzima proračunati rizik, izaziva se i iskušava nove stvari, izgradit ćete otvorenost prema iskustvu.
Prihvaćanje novih izazova pomaže u boljem starenju
Naše zone komfora smanjuju se kako starimo, ali ako ih proširujemo, otvaramo se većim postignućima i dobrobiti u starijoj dobi. Studija iz 2013. pokazala je kako nam učenje novih i izazovnih stvari uz snažne socijalne veze može pomoći održati mentalno zdravlje u starosti.
Ipak – ne pretjerujte
Naši rezultati pod stresom mogu biti bolji, ali ipak samo do neke razine. Preko granice „optimalne tjeskobe“, gdje postoji previše stresa, i rezultati su slabiji.
Kad nam se nagomila previše teško rješivih zadataka i kada nas preplavi pritisak, ulazimo u zonu lošeg stresa. Jasno, previše stresa i tjeskobe može nas paralizirati. Stres smanjuje produktivnost i zauzdava kreativnost i doprinosi cijelom nizu psihičkih problema.
