Nakon prošlogodišnjeg usporavanja zbog krize u Agrokoru kreditni tokovi u korporativnom segmentu u ovoj godini se normaliziraju i vjerojatno će do kraja godine iznos novoodobrenih kredita poduzećima premašiti 60 milijardi kuna zbog lakših kreditnih uvjeta te pada kamatnih stopa, rečeno je na predstavljanju nove HUB analize na konferenciji “Financiranje mikro, malih i srednjih: Gdje je kapital za razvoj poduzeća?“, održanoj u utorak u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske udruge banaka.
“Kreditno tržište u ovom trenutku funkcionira relativno dobro. U prva tri mjeseca ove godine imamo porast ukupnog kreditiranja korporativnog sektora za 3,3 posto pri čemu segment mikro i malih poduzetnika raste nešto brže od ukupnog tržišta”, rekao je direktor Arhivanalitike Velimir Šonje predstavljajući analizu.
Podaci pokazuju da su najbrže, stopom od 4,9 posto na godišnjoj razini, rasli krediti iznosa do dva milijuna kuna. Krediti u iznosu između dva i 7,5 milijuna kuna rasli su u prvom kvartalu 4,1 posto, a najsporije rastu ‘veliki’ krediti iznosa većeg od 7,5 milijuna kuna – samo 2,1 posto.
Malim i mikro poduzetnicima najveća prepreka za odobravanje kredita je nedostatak kolaterala. “Malim i mikro poduzetnicima nedostaje vlastitog kapitala. To je permanentan problem jer krediti dolaze tek kad kapitala ima”, istaknuo je Šonje.
Mala i mikro poduzeća posluju u uvjetima većeg kolebanja, imaju relativno manje kapitala i kolaterala i zbog toga su rizičnija. Njihov udjel u ukupnom tržištu kredita je, ako se gledaju stanja u bilancama poduzeće, gotovo 50 posto. No, kod malih i mikro poduzeća udio nenaplativih kredita je u prosjeku 10 do 20 postotnih poena veći od prosjeka za ukupne korporativne kredite koji iznosi 21,9 posto. U usporedbi s velikim kompanijama, udio nenaplativih kredita je u segmentu malih i mikro poduzeća dvostruko veći. Taj rizik se, naravno, odražava u većim kamatnim stopama. Usprkos tome, segment malih i mikro poduzeća predvodi rast po novoodobrenim kreditima.
Istraživanje je također pokazalo da je, nakon razdoblja u kojem su se tražili ‘čisti’ kunski krediti, u prvom kvartalu porasla potražnja za kreditima s valutnom klauzulom.
Hrvatska ima razvijenu shemu poticaja po raznim osnovama: ministarstvo gospodarstva, HAMAG-BICRO, HBOR, poduzetnički centri, inkubatori. Prema podacima Ministarstva gospodarstva u 2017. dodijeljeno je 1399 potpora u iznosu od gotovo dvije milijarde kuna. To predstavlja značajnih 0,55 posto BDP-a. “Zahvaljujući EU fondovima ulazimo u fazu u kojoj uloga države i njenih izravnih intervencija postaje makroekonomski značajna”, podcrtao je Šonje.
Nedostatak kvalitetnih podataka
Problem je što ne postoji sustav praćenja učinaka potpora utemeljen na dovoljno kvalitetnim analizama. Podataka ili nema, ili nisu dovoljno pouzdani. “Možemo se samo nadati da to sijanje novca ima učinka, ali prave povratne informacije nemamo”, upozorava Šonje. Kad bismo takve podatke imali, mogli bismo korigirati politike ‘u hodu’ kako bismo postigli bolje učinke.
Nedavno objavljena analiza Ekonomskog instituta Zagreb koja je obuhvatila poticaje odobrene od 2009. do 2014. pokazala je da su programi utemeljeni na poticajima olakšali pristup tržištu kredita, ali nije potvrđeno da su pozitivno utjecali na rast i zapošljavanje.
“Korištenje europskih fondova za financijske i garantne sheme je dobro, međutim financijske i garantne sheme djeluju samo na tržište kredita, dakle duga. Trebali bismo te europske novce i slične poticajne sheme više usmjeriti prema korištenju za venture capital fondove, mreže privatnih poslovnih anđela i slične inicijative koje bi osigurale vlasnički kapital za razvoj poduzeća. Nadam se da će u narednom razdoblju više sredstava i više programa biti na tom tragu”, zaključio je Šonje.
Privatne inicijative
U Hrvatskoj su se nadavno, podsjetio je Šonje, pojavile dvije privatne inicijative koje mogu pomoći malim i mikro poduzećima u početnoj fazi razvoja i fazi prve ekspanzije. Prva inicijativa je Progress tržište, projekt koji je Zagrebačke burza razvila u partnerstvu s Europskom bankom za obnovu i razvoj. Progress je jednostavna kotacija za dionička društva koja su u potrazi za kapitalom u rasponu od 2 do 20 milijuna eura.
>>Progress – trgovinska platforma za mala i srednja poduzeća
Druga inicijativa je usmjerena na prikupljanje kapitala do dva milijuna eura, dakle u rangu ispod Progressa. Riječ je o estonskoj platformi Funderbeam, utemeljenoj na blockchain tehnologiji i izvorno namijenjenoj financiranju startupa. U Hrvatskoj je platforma prilagođena za prikupljanje kapitala za mala i mikro poduzeća.
Do pojave Funderbeama segment tržišta ispod dva milijuna eura praktično nije postojao. Bio je prepušten spontanosti, samim poduzetnicima, njihovim prijateljima, neformalnim poslovnim anđelima…
“Svi znamo da upravo u tom segmentu vlasničkog financiranja počinju svi problemi i rast je sporiji zato što u Hrvatskoj generalno nemamo razvijeno tržište kapitala. Naročito ga nemamo u dijelu mikro i malih poduzetnika. Ova dva projekta ulijevaju nadu da će se prikupljanje kapitala za mala i srednja poduzeća ubrzati i poboljšati, jer kapital je preduvjet njihove ekspanzije, za preuzimanja rizika, ulazak na nova tržišta. Kapital je nužan uvjet za daljnji ubrzani rast”, istaknuo je Šonje.
Traži se brzo dostupan, jednostavan i standardiziran proizvod
Boris Centner, član Uprave Erste banke, složio se da nam je potrebna bolja analitika. “Imamo puno podataka, ali te podatke nemamo na kvalitetan način pripremljene. Razgovarali smo s HNB-om i pokrenuli neke inicijative unutar HUB-a kako bi se prilikom mjesečne objave tržišnih udjela i rasta kredita razdvojili podaci o kreditima za malo i srednje poduzetništvo. Kad bismo još iz toga izdvojili industrijski dio, onda bismo vidjeli što se stvarno događa.”
“Na temelju dobre baze podataka možete napraviti vrlo kvalitetne proizvode za mikrokreditiranje malih poduzetnika koji mogu biti automatizirani i dostupni poduzetnicima u vrlo kratkom roku. Prošle godine smo razvili sustav koji omogućava da se tvrtke s prihodom do pet milijuna eura mogu dobiti kredit u roku od 48 sati. Sada tu granicu pomičemo na 24 sata. Mali poduzetnicima treba brz kredit, dakle jednostavan i standardiziran proizvod”, rekao je Zentner.
HAMAG-BICRO: Online prijave za mikrokredite
Marijana Oreb, članica Uprave HAMAG-BICRO-a rekla je da je agencija do danas zaprimila više od dvije tisuće zahtjeva, a odobreno ih je 940. “Napravili smo program koji je dostupam svima, prvenstveno startupovima, malim i mikro poduzetnicima. Kamatna stopa je stimulativna, od 0,5 do 1,5 posto, prilagođena nekome tko tek počinje s poduzetničkim aktivnostima. Poduzetnicima pružamo i savjetodavnu potporu. No, ono što je znatno pomoglo širenju programa mikrofinanciranje je online prijava. Poduzetnik više ne mora dolaziti u Zagreb, ne mora prikupiti gomilu dokumenata niti slati dokumente poštom… Dovoljno podnijeti online zahtjev, a sredstva su dovoljna za započinjanje poduzetničke priče – odobravaju se mikrokrediti do 50.000 eura, a prosječan iznos kredita je 247 tisuća kuna.”
Snažan rast, dodala je, pokazuje da smo s ovim programom pogodili u srž. “Na tržištu smo godinu i pol i ne stignemo obraditi količinu zahtjeva koje zaprimamo. A i sredstva su nam dodijeljena već dva puta.”
Izdavanje jamstava provodi se u suradnji s poslovnim bankama i HBOR-om. Tu je bilo nužno proći fazu implementacije proizvoda. Do danas je stiglo 150 zahtjeva.
“Tržište stalno traži nove proizvode. Mi stalno razgovaramo s poslovnim bankama koje su naši partneri te prilagođavamo stare programe i razvijamo nove”, rekla je Oreb.
“U jednom dijelu, posebno za srednja poduzeća”, upozorio je Centner, “imamo garancije koje dosežu 80 posto. Mislim da bi bilo puno bolje da imamo 50-postotnu garanciju, a da se 30 posto da kao equity poduzeću. To bi bankama i HAMAG-u olakšalo budući rad.”
Mikrofinaciranje: Neostvarena suradnja s bankama
Prepreke mikrokreditiranju su asimetričnost između visine kredita i kolaterala, upozorila je Slavica Singer, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, jedan od pionira mikrokreditiranja u Hrvatskoj. Još uvijek je predsjednica Nadzornog odbora Kreditne unije Noa. Postoje drugi načini kako se kolateral za mikrokreditiranje trebaju dizajnirati.
Drugo pitanje je, nastavlja Singer, kvaliteta podataka o mikropoduzećima i mikro poduzetničkim pothvatima. “Podaci su izuzetno loši, nepotpuni i na temelju njih ne može se ništa zaključivati. Nužno je imati osoban kontakt.”
Prepreka je, također, smatra Singer, to što mikrokreditiranje nitko ne prihvaća kao suradnju. “Rekla bih da mikrokreditiranje nije za bankarski sektor. Postoje druge institucije koje rade s mikrokreditima i malim poduzetnicima, a kada ti poduzetnici ‘odrastu’, prelaze u bankarski sektor. To bi trebala biti neka vrsta suradnju koju mi nikada u Hrvatskoj nismo uspeli ostvariti.”
Slavica Singer upozorila je da su kreditne unije ograničene na razinu županija. Netko je jednostavno “region” preveo kao županija, ne razmišljajući o tome da je Hrvatska mala zemlja s 21 županijom i nešto više od četiri milijuna stanovnika. To je u prosjeku oko 200 tisuća ljudi po županiji, a nisu svi odrasli. “To je premalo tržište za mikrokreditne institucije”, zaključuje profesorica Singer. Već nekoliko godina razgovaramo o tome s Hrvatskom narodnom bankom i Ministarstvom financija, doveli smo i strane stručnjake. Pomaka nema.”
Kontrirala je i Velimiru Šonji koji je mikrokreditiranje povezao sa zemljama u razvoju. Singer ga je upozorila da vrlo snažno tržište mikrokreditiranja imaju i Nizozemska, i Italija i Španjolska… “Zašto ne bismo imali i mi?”
Žele li poduzetnici uopće kredit?
Vitomir Lučić, vlasnik tvrtke Boost i predstavnik HUP Udruge malih i srednjih poduzetnika, bavi se savjetovanjem malih poduzetnika, upozorava da je iz današnje perspektive upitno žele li mali i mikro poduzetnici uopće kredit ili poticaje. “Poduzetnici posluju u neočekivanim okolnostima i mnogi se nisu mogli ili nisu znali prilagoditi novonastalim okolnostima. Pitam se što je to što bi mene kao poduzetnika nagnalo da danas idem u investicijski ciklus?”
“Svi mi koji poslujemo moramo si odgovoriti da li poslovni model kakav smo zamislili ima financijskog i tržišnog smisla. S druge strane, borimo se s manjkom radnika. Da bismo zadržali barem onu količinu kvalitetnih stručnjaka koje sada imamo, poduzetnici moraju zaposlenicima davati znatno više. To automatski multiplicira trošak poslovanja. Možemo li taj povećani trošak poslovanja kompenzirati rastom prihoda? Rastom cijena teško. Tržište nije prijemčivo za povećanje cijena od 50 ili 100 posto. Osim toga, borimo se s izuzetnom jakom stranom konkurencijom. Iz takve perspektive financiranje razvoja poslovanja je upitno.”
“S druge strane, nikad više novaca nije bilo na raspolaganju. Možete birati izvor koji hoćete”, kaže Lučić. No, poduzetnici se previše bave dnevnim operativnim poslovanjem. Svaka banka, HAMAG-BICRO, euro financiranje, poticaj grada ili županije… svi traže poslovni plan i investicijsku studiju. Traže dugoročnu opredijeljenost s jasnim koracima. I tu se vraćamo na početno pitanje: želim li uopće kredit?”, tumači Lučić. “Strateški razvoj, otkrivanje novih niša, izlazak izvan hrvatskog tržišta, sklapanje partnerstva.. to su stvari koje treba dobro promisliti, dokumentirati i razviti na operativnoj razini.”
