U zagrebačkom Novinarskom domu u petak je predstavljena GEM studija o poduzetničkoj aktivnosti za 2017. Na žalost, ni najnoviji rezultati ne odudaraju bitno od onih iz prethodnih godina. U Hrvatskoj društveno okruženje ne podržava poduzetničku djelatnost, imamo premalo “odraslih” (poduzeća starija od 42 mjeseca koja isplaćuju plaće) i rastućih poduzeća, motivacijski indeks – omjer onih koji pokreću poduzetnički pothvat jer vide priliku i onih koji ga pokreću iz nužde – nam je među najslabijim u Europskoj uniji, ulažemo u tehnologiju, ali nedostaje nam novih proizvoda, pobrojala je nedostatke Slavica Singer koja predvodi istraživački tim u kojem su još Nataša Šarlija, Sanja Pfeifer i Sunčica Oberman Peterka.
Hrvatska u Global Entrepreneurship Monitor istraživanju, najvećem svjetskom istraživanju poduzetništva, sudjeluje od 2002. godine. U petak su prezentirani rezultati istraživanja za 2017. uz usporedbu s rezultatima iz prethodne dvije godine kako bi se omogućio uvid u promjene.
“Pokušali smo povezati pojedine elemente iz nacionalnog plana reformi s našim zaključcima i preporukama te pokazati – posebno Vladi – kako su neki elementi iz Nacionalnog programa reformi direktno vezani i temeljeni na istraživačkim činjenicama, iako još uvijek postoji prazan prostor”, rekla je Slavica Singer te dodala kako je istraživanje pokušalo odgovoriti na dva ključna pitanja.
Prvo je da se utvrde razlike u poduzetničkoj aktivnosti i koliko je ona povezana s ekonomskim razvojem. Drugo pitanje je što vlade mogu učiniti kako bi utjecale na razvoj poduzetničkog djelovanja u zemlji.
Uvjereni u poduzetničke sposobnosti
Percepcija o tome da su prilike u okruženju pogodne za pokretanje poslovnog pothvata porasla je s 22,3 posto u 2015. na 33,6 posto u 2017. godini, što je omogućilo da se Hrvatska odlijepi od začelja EU i znak je vraćanja poslovnog optimizma. No, zaostatak za prosjekom EU-a (42,6%) je još uvijek velik, što govori o velikoj razlici u potencijalu koji određuje poduzetnički kapacitet zemlje. Istovremeno, Hrvatska je u vrhu EU po iskazanim poduzetničkim namjerama – u 2017. je na prvom mjestu – ali to nije rezultat uočenih prilika, nego nužde.
Po percepciji o vlastitim sposobnostima za pokretanje poslovnog pothvata Hrvatska je otkako se provode istraživanja iznad prosjeka EU-a. U 2017. u Hrvatskoj se 50,8 posto ispitanika osjećalo sposobnima pokrenuti poslovni pothvat dok je postotak na razini EU 44 posto. Spomenimo i da Švedska, zemlja s najvišom razinom prepoznavanja poslovnih prilika (79,5%), ima najnižu ocjenu o percepciji osobnih sposobnosti za pokretanje poslovnog pothvata (34,5%).
Ako smo tako uvjereni u vlastite sposobnosti za pokretanje poslovnog pothvata, onda niska razina percepcije o prilikama nameće pitanje koliko je takva samouvjerenost opravdana, pogotovo ako se usporedi s rezultatima istraživanja u Švedskoj. Jaz između ta dva pokazatelja otvara pitanje zašto ljudi ne vide priliku: zato što ih doista nema ili zato što ih ne mogu prepoznati? To pak otvara pitanje koliko obrazovni sustav osposobljava ljude da postanu poduzetnici, odnosno da prepoznaju poslovnu priliku.
Istraživanje je pokazalo i pad straha od promašaja u Hrvatskoj s 46 posto u 2016. na 37,1 posto u 2017. godini, što se ogleda u rastu broja potencijalnih poduzetnika.
Biti poduzetnik je dobar izbor, ali ne donosi društveni status
Hrvatska se nalazi u prvoj trećini po stavu da je poduzetnička karijera dobar izbor, ali je zadnja među članicama Unije uključenim u GEM istraživanje po stavu o društvenom stavu uspješnih poduzetnika. Gotovo dvije trećine ispitanika (oko 62% u razdoblju 2012. – 2017.) ima pozitivan stav o poduzetničkoj karijeri, a jedna petina ispitanika – što je iznad prosjeka EU-a – iskazuje namjeru pokretanja poduzetničkog pothvata. No, to nije praćeno odgovarajućim stavovima o društvenom statusu, kao ni medijskom pažnjom. Time se umanjuje kapacitet poduzetničkog djelovanja.
Iako Hrvatska ne stoji loše prema broju onih koji žele pokrenuti poduzetnički pothvat, zabrinjava nizak motivacijski indeks i premali broj “odraslih” poduzeća. Intenzitet rane poduzetničke aktivnosti (tvrtke do 42 mjeseca starosti koje isplaćuju plaće) od 8,9 posto je iznad prosjeka zemalja Unije uključenih u GEM istraživanje, ali to je rezultat nužde, a ne uočenih poslovnih prilika. Zbog toga nam je motivacijski indeks – koji se iskazuje kao omjer onih koji pokreću poduzetnički pothvat jer vide priliku i onih koji ga pokreću iz nužde – nakon kratkotrajnog oporavka u 2016. na 2,2 pao je na 1,8. Po motivacijskom indeksu Hrvatska je na začelju EUropske unije u cijelom promatranom razdoblju, a 2015. bila je na posljednjem mjestu.
Značaj motivacijskog indeksa za procjenu poduzetničkog kapaciteta vidi se kroz usporedbu s prosjekom indeksa za EU, koji je u 2017. iznosio 5. To znači da u EU ima pet puta više onih koji u poslovni pothvat ulaze zato što vide priliku od onih koji poduzetnici postaju iz nužde.
“Hrvatska ima veći postotak ljudi koji pokreću poslovni pothvat od Švedske, ali razlika u motivacijskom indeksu je pet puta u korist Švedske. I, naravno, švedski BDP po glavi stanovnika je pet puta veći od hrvatskog”, naglasila je Singer.
Rastuća poduzeća generiraju zapošljavanje
Hrvatska je od 2015. do 2017. povećala gustoću “odraslih” poduzeća (broj poduzeća starijih od 42 mjeseca na 100 odraslih stanovnika) s 2,8 na 4,4 posto. Ali to je tek 62 posto prosjeka EU-a u 2017. Niski udjel “odraslih” poduzeća dugotrajna je karakteristika hrvatskog gospodarstva, što ukazuje na nisku osnovicu generiranja nove vrijednosti.
Hrvatska i dalje ima malo rastućih poduzeća. U GEM istraživanju rastuća poduzeća definiraju se prema inovativnosti u korištenju novih tehnologija i razvoju novih proizvoda, izloženosti konkurenciji, izvoznoj orijentaciji i očekivanu novog zapošljavanja.
Rastuća poduzeća jedini su pravi izvor novog zapošljavanja, upozorava Slavica Singer. “Samozapošljavanje je dobro zbog stvaranje atmosfere u društvu, ali povećanje zaposlenih ovisi o rastućim poduzećima.”
Hrvatska ima znatno veći udjel ranih (22%) i “odraslih” (24,1%) poduzeća koja raspolažu novim tehnologijama od prosjeka Europske unije (15,6% novih i 7,5% “odraslih”). Štoviše, Hrvatska je zemlja s najvećim učešćem “odraslih” poduzeća s novom tehnologijom u Europskoj uniji u sve tri promatrane godine.
Ali ta tehnologija ne stvara dovoljno novih proizvoda. Oko 70 posto novih i 75 posto “odraslih” poduzeća u razdoblju 2015. – 2017. imaju proizvode koji nikome nisu novi. Zbog toga su izloženi većoj konkurenciji na tržištu.
S obzirom na dugovječnost ovog obrasca poduzetničke aktivnosti – tehnološka opremljenost bez novih proizvoda – postaje jasnije zašto se Hrvatska ne može pomaknuti na ljestvici konkurentnosti.
Kupanje u ‘Crvenom oceanu’
“Godinama imamo bolju tehnološku opremljenost poduzeća od prosjeka EU, ali smo puno lošiji po novim proizvodima. Konkurentnost na tržištu se”, upozorava Slavica Singer, “ne postiže kroz tehnološku opremljenost, nego kroz inovativne proizvode”. Nedostatak inovativnih proizvoda ograničava Hrvatsku na tržište koje obilježava velika konkurencija.
“Nove proizvode u prošloj godini nije imalo 72 posto novih i 81 posto ‘odraslih’ poduzeća. Bez novih proizvoda kupate se u ‘crvenom oceanu’ domaćeg tržišta, gdje se svi međusobno grizu s istim proizvodima, i ne uspijevate prijeći u ‘plavi ocean’ novi proizvoda u kojem je pritisak konkurencije manji. Tu se otvara pitanje suradnje poslovnog i istraživačkog sektora”, poručila je Singer, pohvalivši reformsku mjeru Vlade koja predviđa uvođenje vaučera za suradnju s istraživačkim sektorom. Podsjetila je da su tu mjeru predložili u okviru GEM istraživanja prije desetak godina.
“Posebno smo istraživali brzorastuća poduzeća u Hrvatskoj po kriteriju OECD – stopa rasta od 20 posto tri uzastopne godine po kriterijima prodaje, ukupnog prihoda, imovine i zaposlenosti. Promatra li se zaposlenost, u Hrvatskoj ima svega 0,73 posto brzorastućih poduzeća po definiciji OECD-a”, rekla je Slavica Singer. Najbolji sektor je ICT, najslabija regija je Lika i Banovina.
Ako se kriterij relaksira na 10 postotni rast, još uvijek imamo manje od 2 posto brzorastućih poduzeća. Finska ih ima 13 posto, Norveška 12 posto.
Prilikom istraživanja napravljen je profil brzorastućeg poduzetnika: ima 42 godine, 18,5 godina radnog te 11,5 godina poduzetničkog iskustva, 25 posto vremena posvećuje strateškom planiranju – u usporedbi s nekim drugim sredinama to je nedovoljno – češće su visokoobrazovni i imaju jače izražen interni lokus kontrole. Drugim riječima, ne čekaju da im netko riješi problem, nego ga rješavaju sami.
Novi poslovni pothvati češće su izvozno orijentirani (51% poduzeća s udjelom izvoza iznad 26%) u usporedbi s “odraslim” poduzećima (40%), ali udio poduzeća koja ništa ne izvoze u porastu je u obje kategorije.
Poduzetnička aktivnost zaposlenika
Jedan od rijetkih pokazatelja po kojem je Hrvatska iznad prosjeka EU u cijelom promatranom razdoblju 2015. – 2017. je poduzetnička aktivnost zaposlenika. Riječ je o aktivnosti zaposlenika na razvoju novog proizvoda ili usluge odnosno pokretanju nove poslovne jedinice za poslodavca.
U 2017. godini 9,2 posto zaposlenika u Hrvatskoj imalo je poduzetničku aktivnost u okviru svog poduzeća naprema 7 posto koliko iznosi prosjek za zemlje EU-a koje su sudjelovale u GEM istraživanju.
“Taj oblik poduzetništva predstavlja skriveni poduzetnički kapacitet u Hrvatskoj o kojem nitko ne vodi računa – niti poduzeća, niti nacionalne politike iz područja inovacija, obrazovanja ili poreznih olakšica. Ti ljudi moraju biti nagrađeni za svoj rad”, istaknula je Slavica Singer.
Regionalno gledano, Lika i Banovina te Slavonija i Baranja imaju motivacijski indeks manji od 1, što znači da u tim regijama ima više “očajnih” poduzetnika, onih koji poslovni pothvat pokreću iz nužde, nego onih koji prepoznaju poslovnu priliku. To se poklapa sa svim ostalim ekonomskim pokazateljima: zaposlenošću, BDP-om, indeksom razvijenosti…
“Ako usporedimo razinu BDP-a i motivacijskog indeksa, vidimo da su Istra, Primorje i Gorski kotar uz Grad Zagreb najrazvijenije regije u Hrvatskoj. Te regije imaju i najveći motivacijski indeks. Lika i Banovina te Slavonija i Baranja su najslabije razvijene regije i imaju najniži motivacijski indeks. To je izravna informacija Ministarstvu regionalnog razvoja i Ministarstvu gospodarstva da mogu oblikovati politike i programe koji će pokušati intervenirati u tu situaciju”, poručila je Singer.
Okruženje više ograničava nego stimulira
Poduzetnička okolina u Hrvatskoj još uvijek djeluje na poduzetničku aktivnost više ograničavajuće nego stimulirajuće. Prema ocjenama stručnjaka samo dvije komponente – raspoloživost i kvaliteta telekomunikacijske i prometne infrastrukture te dinamika domaćeg tržišta – djeluju stimulirajuće na poduzetničku aktivnost.
Najlošije komponente poduzetničke okoline su barijere pri ulasku na tržište, kulturne i društvene norme, vladine politike prema regulatornom okviru, niska razina transfera istraživanja u poslovni sektor, nedovoljno razvijeno tržište profesionalnih usluga te nedostatan doprinos obrazovnog sustava izgradnji poduzetničkih kompetencija mladih.
Preporuke institucijama
- Suradnja i istovremenost korištenjem principa otvorene koordinacije: na razini ministarstava nužna je usklađenost politika, strategija, programa i instrumenata;
- Prioritet mora biti pojednostavljenje regulatornog okvira u kojem se odvija poduzetnička aktivnost, jer bez toga “prozori prilika” koji se otvaraju zbog dinamičnosti tržišta i dalje neće moći biti iskorišteni;
- Pokrenuti politike / programe za poticanje uravnoteženje poduzetničke aktivnosti s obzirom na rodnost, dob, sektor i “regije”;
- Jaćati inovacijski kapacitet gospodarstva kroz simuliranje suradnje istraživačkih institucija i gospodarstva te internacionalizaciju istraživačkih inicijativa;
- Povećanje kvalitete javne uprave jedna je od komponenti poduzetničke okoline koja ima važnu ulogu u stvaranju stimulirajuće okoline u kojoj djeluju poduzetnici;
- Ojačati državni fond rizičnog kapitala za financiranje inovativnih i rastućih malih i srednjih poduzeća te osigurati porezne olakšice za poslovne anđele;
- Razviti i primjenjivati sustav praćenja i vrednovanja učinaka vladinih politika i programa te osigurati javnu dostupnost takvih informacija, imajući prvenstveno u vidu mala poduzeća;
- Izraditi okvir za statističko praćenje aktivnosti malih i srednjih poduzeća: povezati statističke baze o poslovanju poduzeća, vlasništvu, izvozno-uvoznim aktivnostima, te dodati pokazatelje o inovativnosti. Bez toga je nemoguće osigurati usporedive informacije s kojima se individualno poduzeće može mjeriti unutar grupacije ili po nekom drugom kriteriju. Na pod-nacionalnoj razini raspoloživost statističkih informacija je nepotpuna i vremenski neusklađena, što znatno otežava upravljanje regionalnim razvojem.
- Profesionalna infrastruktura koja osigurava usluge za one koji ulaze u poduzetničku aktivnost i one koji žele razvijati inovativni poduzetnički pothvat s potencijalom rasta mora osigurati veći spektar i višu razinu usluga, posebno onih koje doprinose smanjenju poslovnih promašaja (uočavanje prilike, kompetencije, financijska pismenost) i onih koje doprinose povećanju konkurentnosti i internacionalizacije (dizajn, sofisticiranija financijska pismenost, upravljačka osnaženost, competitive intelligence…);
- Mediji i obrazovanje moraju prepoznati svoju ulogu i odgovornost za nisku razinu društvenih i kulturnih normi u odnosu na vrednovanje poduzetničkog djelovanja i na tome oblikovati svoje programe i aktivnosti.
