U 2017. u Europskoj uniji (EU), bilo je više od 228 milijuna zaposlenih, a među njima je oko 33 milijuna ili 14,53 posto samozaposlenih, pokazuje istraživanje Eurostata.
Gotovo četvrtina samozaposlenih u EU (23%) odlučila je pokrenuti vlastiti posao jer je uočila poslovnu priliku; obiteljski posao nastavlja 16 posto samozaposlenih, a 15 posto ih se odlučilo na samozapošljavanje zato što je to uobičajena praksa u djelatnosti kojom se bave. Po 11 posto ispitanika odabralo je samozapošljavanje zbog fleksibilnog radnog vremena, odnosno iz nužde, zato što nisu mogli pronaći drugi posao. Dva posto samozaposlenih u EU odabralo je samozapošljavanje na zahtjev bivšeg poslodavca.
U Hrvatskoj je prema podacima Eurostata 1,63 milijuna zaposlenih, a među njima je 185,6 tisuća samozaposlenih. Čak 25 posto samozaposlenih prepoznalo je poslovnu priliku, što je vrlo dobar rezultat, iznad prosjeka EU-a. No, sliku kvari gotovo jednak postotak onih koji su samozapošljavanje odabrali iz nužde. Takvih je 23 posto, što je dvostruko više od prosjeka EU (11%). Jednaki postotak samozaposlenih u Hrvatskoj (23%) nastavlja obiteljski posao (u EU ih je 16%). Nitko od hrvatskih ispitanika nije odgovorio da je pokrenuo vlastiti biznis na zahtjev bivšeg poslodavca, a samo 4 posto kao glavni motiv navodi fleksibilno radno vrijeme.
Na razini Unije postoje male razlike u motivima samozaposlenih žena i muškaraca. Na samozapošljavanje zbog toga što je to uobičajeno za djelatnost kojom se bave odlučilo se 16 posto žena i 14 posto muškaraca. Također, više žena nego muškaraca odabralo je samozapošljavanje zbog fleksibilnog radnog vremena – 14 naprema 10 posto.
Poslovna prilika ili nužda
Prepoznavanje poslovne prilike bio je najčešći motiv pokretanja vlastite tvrtke u Bugarskoj (42%), Italiji (39%), Mađarskoj (36%), Irskoj i Malti (po 33%), Nizozemskoj (32%), Češkoj Litvi, Sloveniji i Slovačkoj (po 31%), Švedskoj (29%), Portugalu (28%), Estoniji (27%), Finskoj (26%), Hrvatskoj (25%) i Ujedinjenom Kraljevstvu (20%).
Pokretanje samostalne tvrtke iz nužde, zato što nisu mogli dobiti posao drugdje, bio je glavni motiv na Cipru (25%), u Latviji (20%) i Rumunjskoj (38%). Visok postotak samozapošljavanja iz nužde bilježi i Hrvatska (23%), Bugarska (20%) I Slovačka (18%).
Nastavak obiteljskog biznisa najčešći je motiv samozapošljavanja u Grčkoj (25%), Španjolskoj (24%) I Poljskoj (24%), dok u Belgiji (28%) i Njemačkoj (21%) najčešći motiv to što je samozapošljavanje uobičajena praksa u određenim djelatnostima.
Spomenimo da fleksibilno radno vrijeme nigdje nije glavni motiv samozapošljavanja, ali u nekim zemljama je značajan broj ispitanika upravo to stavio na prvo mjesto: u Estoniji 23 posto, u Mađarskoj i Nizozemskoj po 20 posto, u Njemačkoj 18 posto te u Švedskoj 17 posto.
Na razini Unije samozaposleni kao glavne poteškoće u poslovanju navode visoko administrativno opterećenje (13%) i razdoblja bez kupca odnosno posla (12%), kasno plaćanje ili neplaćanje (12%), razdoblja financijskih poteškoća (9%), nedostatak utjecaja na kreiranje cijena (8%) i izostanak dohotka u slučaju bolesti (8%). Gotovo jedna trećina samozaposlenih, 28 posto, navela je da se ne suočavaju s poteškoćama.
Najviše samozaposlenih poduzetnika bez teškoća je u Češkoj (44%), Nizozemskoj (42%), Ujedinjenom Kraljevstvu (41%), Švedskoj (40%), Njemačkoj(39%) i Mađarskoj (38%). Najmanje ih je u Grčkoj (8%), Italiji (10%) Latviji i Finskoj (po 21%).
Zapreke u poslovanju
U Hrvatskoj bez poteškoća u posljednjih 12 mjeseci posluje 24 posto samozaposlenih. Kao najveće poteškoće samostalni poduzetnici u Hrvatskoj navode administrativne zapreke (16%), slab utjecaj na formiranje cijena (14%), kasno plaćanje ili neplaćanje (13%) te razdoblja bez kupca odnosno posla (12%). Samo 5 posto samozaposlenih Hrvata najviše brine zbog izostanka prihoda u slučaju bolesti.
Osim u Hrvatskoj, administrativne prepreke najveća su prepreka samozaposlenim poduzetnicima u Belgiji (28%), Italiji (26%), Slovačkoj (23%), Češkoj (22%), Mađarskoj (20%), Francuskoj (18%), Danskoj (16%) i Švedskoj (14%).
U Luksemburgu i Nizozemskoj (po 15%) te na Malti (16%) najveći je problem neplaćanje ili kasno plaćanje, a u Bugarskoj(2%), Austriji (20%), Poljskoj (23%) i Finskoj (17%) nedostatak utjecaja prilikom formiranja cijena.
Bugare jednako muče razdoblja bez posla i klijenata (21%), a isti problem najviše muči samozaposlene u Latviji (22%), Litvi (23%), Portugalu (21%) i Španjolskoj (14%), iako su Španjolci na ovo pitanje najčešće odgovarali općenito – “neki drugi razlozi” (15%).
Razdoblja financijskih problema najveći su problem Estoncima (30%), Grcima (23%), Cipranima (24%) i Rumunjima (17%).
Izostanak prihoda u slučaju bolesti najveći je problem samozaposlenih u Sloveniji (19%), Irskoj I Njemačkoj (po 14%) te u Ujedinjenom Kraljevstvu (12%).
Ovisnost o dominantnom klijentu
U 2017. godini 77 posto samozaposlenih u EU imalo je dvoje ili više klijenata od kojih niti jedan nije bio dominantan, 18 posto ih je ovisilo o dominantnom klijentu, a 4 posto ih nije imalo klijenta u posljednjih 12 mjeseci. U Španjolskoj je čak 86 posto samozaposlenih imalo više od dva klijenta i nije ovisilo o dominantnom klijentu. Slijede Belgija, Cipar i Hrvatska s 85 posto, Grčka i Portugal s 84 posto te Italija s 83 posto. Upada u oči da je riječ mahom o mediteranskim zemljama s jakim turizmom.
Hrvatska od obrasca odudara po tome što u odnosu na ostale iz ove grupe ima znatno veći udjel (23%) samozaposlenih koji imaju dva do devet klijenata među kojima nema dominantnih (u toj kategoriji Hrvatska ima najveći postotak samozaposlenih u EU), dok ostale zemlje iz grupe imaju znatno veći postotak samozaposlenih s više od devet klijenata među kojima nema dominantnih.
U Hrvatskoj oko 10 tisuća samozaposlenih (5%) u posljednjih godinu dana nije imalo niti jednog klijenta, a 17 tisuća (9%) je imalo više klijenata, ali jedan je bio dominantan.
