Ako epidemiološka situacija nije jasna, gospodarska je vrlo jasna, rekao je nakon sastanka s trojicom ministara vidno razočarani Vedran Jakominić, ugostitelj i voditelj regionalnog ureda Udruge Glasa poduzetnika u Rijeci. Dodao je da su sastankom više potreseni nego zadovoljni.
“Mjere koje su donesene su minimum minumuma kako bi se ugasio medijski požar. One su prije rezultat PR akcije nego ekonomske situacije. Mjere idu za očuvanje radnih mjesta koja su ugrožena zatvaranjem, ali ne za očuvanjem onih koji su ugroženi nedostatkom ekonomskih aktivnosti. Kao poduzetnik i ugostitelj mogu reći da se bojim”, rekao je Jakominić.
Predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Marin Medak rekao je kao su “dobili trinkgeld, manču”, što u ovoj situaciji nije dovoljno.
“U nekoliko navrata smo pitali što će se dogoditi ako nas nastave zatvarati i u novoj godini. Rekli su da ćemo o tome raspravljati idući put. To znači da oni ne znaju što će biti dalje. Nisu pripremljeni, ne znaju ekonomske učinke… Ne znaju ni koliko će koštati ono što će nam sada dati”, kaže Medak. “Ne vidim puno svijetla na kraju tunela, niti način kako da dugoročno opstanemo.”
Medak je podsjetio kako su sve zemlje u okruženju smanjile PDV: Austrija s 10 ma 10 posto, odnosno s 10 na 5 posto, Srbija s 20 na 10 posto, Mađarska na 5 posto, u Italiji je PDV 10 posto, u Sloveniji 9 posto…. I svi daju subvencije.
“Imamo najviše poreze na svijetu. Regulator nam mora napraviti ustupak s PDV-om”, ponavlja Medak. Kaže da je riječ o 300 milijuna kuna kada bi se radilo normalno kao 2019. godine. “Do sada su potrošili 12 milijardi kuna, a s ovim mjerama ćemo vjerojatno dobiti više novca. Ali mnogima to neće ništa značiti jer neće moći vraćati kredite. Uostalom, zašto bi radili posao koji je u ovim uvjetima financijski neodrživ?”, pita se Medak. “Ovim mjerama nam je upola smanjen kapacitet, imamo dodatne troškove za epidemiološke mjere, radnik ako zakašlje ne smije doći na posao…”
“Mi ne želimo davati otkaze ljudima s kojima smo gradili svoje tvrtke. Naši radnici neće dobiti božićnice, a u javnom sektoru plaće rastu i kupuju se avioni. Ovakva epidemije događam se jednom u sto godina. Mi smo u proteklih deset godina uplatili u proračun 50 milijardi kuna, a sada smo nebitni”, nastavlja Medak.
Na pitanje što će učiniti ako ponuda bude “uzmi ili ostavi”, Medak kaže kako neće imati izbora. “Uzet ćemo ono što možemo.”
Za Covid kredite, kaže, 1,3 milijarde kuna neće biti dovoljno, jer riječ je o 11 tisuća pravnih osoba i 14 tisuća obrta koje bi tim iznosom trebalo namiriti.
Problemi su i uvjeti za odobravanje kredita. Zatvoreni kredit ne mogu dobiti, a pitanje je i kako će ga vraćati. Osim toga, uvjet je da tražitelj kredita nema ni lipe duga prema državi.
“A mi smo u posljednja tri mjeseca akumulirali gubitke, nismo likvidni, ne možemo podmiriti obveze. Zato smo tražili smo da uvjet bude da nema duga do 1. rujna. Rekli su da će to prihvatiti”, tumači Medak.
Zaključio je kako mjere nisu poticaj za rad nego za zatvaranje. “Mjesec dana nećemo kupovati od dobavljača, od OPG-ova, malih pivara…”
Najgore će biti, kaže, ako ih otvore u siječnju i prepuste da sami prežive najgori dio godine, u kojem inače preživljavaju od zarade akumulirane u prosincu.
