Iron Bull je startup tvrtka za razvoj gejmerske opreme, preciznije realnih, daljinski upravljanih tenkova za igranje. U široj javnosti postali su poznati nakon pobjede na Idea Knockoutu prošle godine, kojom su osvojili nastup na CES-u, najvećem sajmu potrošačke elektronike koji se u siječnju održava u Las Vegasu. A nastup na CES-u bio je prekretnica za Iron Bull.
“Bio je to vrhunski doživljaj prvenstveno zbog kontakta i razgovora s investitorima. Kad dobijete potvrdu američkih investitora, puno je zdravije pregovarati kod kuće. Osim toga, medijska pokrivenost je bila sjajna”, kaže nam Mario Jukić, direktor i jedan od dvanaestorice osnivača tvrtke Iron Bull, po struci inženjer naftnog rudarstva. No, nastup na sajmu u Las Vegasu bio je značajan i zbog toga što ih je potaknuo da svoj proizvod sagledaju iz drugog kuta.
“Tenk za igranje je naš primarni proizvod, no krajnji proizvod je igraonica. Prije tri i pol godine krenuli smo s idejom da ćemo praviti tenkove. Ljudi će ih kupovati i igrat će se s njima. Kad smo malo ušli u dubinu priče, shvatili smo koliko bi skup bio jedan tenk koji može sve to što smo mi osmislili. Uostalom, postoji razlog zašto ih nema na tržištu. Zato smo prešli na poslovni model koji se temelji na igraonici i ima puno više smisla”, tumači Mario.
Nastup na CES-u bio je prekretnica
To su shvatili kada su otišli na CES i predstavili svoj model tenka koji je bio prilično zapažen. Dobili su tom prilikom puno upita ljudi koji oduševljeni tenkom željeli vidjeti i njihovu igraonicu koju tada nisu imali, niti su o njoj do tada razmišljali.
“Među njima je bio gospodin koji je glavni seller za lanac franšiza koji ima samo u Sjedinjenim Državama pokriva 140 lokacija Family Entertainment centara tipa Amazinga koji je otvoren u Zagrebu. Tada smo shvatili da su naše tržište igraonice, a ne samo tenkovi”, prisjeća se Mario. Vrlo konkretne upite dobili su također od investitora iz Australije, Francuske i Dubaija.
>>Daljinski upravljani model tenka predstavljat će Hrvatsku na CES-u
“Imate maketu grada, platformska ozvučenja s jedne i druge strane, suprotstavljene timove. Ljudi rentaju tenkove na sat, dva igrača upravljaju tenkom – jedan je topnik, drugi vozač. Tenk na sebi ima kamere koje streamaju u realnom vremenu vozačima njihove joysticke kako bi igrači vidjeli svoj tenk na mapi, a s druge strane pouzdaju se u kamere za ciljanje, ili kada tenk zamakne iza zgrade”, tumači Mario. “Taj pogled na mape je više strateški dio, da igra ne zamre. Otprilike znate gdje je tko, a pregled vam pomaže kad krenete u lov na protivnika.”
Investicija vrijedna 150.000 eura
Otvaranje igraonice pripremaju posljednjih šest mjeseci. Projekt je u visokom stupnju pripremljenosti, kaže Mario te dodaje kako upravo rješavaju prostor. Prostor će uzeti u dugoročni najam, a kapitalna investicija je vrijedna 150 tisuća eura. Financiranje su osigurali uz pomoć privatnih investitora i kreditom HAMAG-BICRO-a.
“Tražili smo prostor s parkingom, dobro povezan javnim prijevozom, relativno blizu centru grada. Velesajam se čini gotovo idealnim. Skoro bismo to trebali riješiti i očekujemo da ćemo u prosincu otvoriti prvu, prototipnu igraonicu u Zagrebu. Nakon što istestiramo softver, plan je franšiziranje proizvoda izvan Hrvatske.”
Igraonica bi, dodaje Mario, u punom komercijalnom pogonu trebala biti u prvom kvartalu iduće godine. Nakon toga slijedi otvaranje igraonice u Beču: “Imamo partnera koji će osigurati prostor i operativno će voditi igraonicu. Ali investicija će biti naša i bit ćemo većinski vlasnici”.
Ako sve bude u redu sa zagrebačkom igraonicom, bečka bi trebala biti otvorena u lipnju iduće godine. “A nakon toga samo nam je nebo granica”, optimističan je Mario.
Igraonica kao izvozni proizvod
Ideja je isporučivati igraonice ‘ključ u ruke’, da to bude što je moguće više hrvatski izvozni proizvod.. “Napravili smo proizvod koji je dobar i želimo da većina proizvodnje ostane u Hrvatskoj. Oni će nama platiti 150 tisuća eura, a mi ćemo njima isporučiti i instalirati sve što je potrebno za igraonicu. Hrvatska tvrtka će isporučiti namještaj, naš tim će instalirati reljef, naši ljudi će sastavljati tenkove…”
Zagrebačka igraonica imat će 12 tenkova, dok bi bečka zbog većeg tržišta i kupovne moći trebala imati maksimalnih 16 tenkova.
“Video streamingom smo tehnički ograničeni na 32 kanala odnosno 16 tenkova, osam plus osam. Veličina igraonice ovisi o broju tenkova, a ova koju gradimo u Zagrebu je šest na šest, na oko 600 četvornih metara. Posvetili smo malo prostora Food Courtu i drugim popratnim sadržajima, kako bi se cijele obitelji mogle zabaviti”, pojašnjava Mario.
Izgradnja igračke baze
Jedna sesija traje 60 minuta Kad dođete u igraonicu, zakupite jedan sat i kad otkuca početak punog sata penjete se na platformska uzvišenja. Osoblje pripremi tenkove, dodijeli vam joysticke, prenese osnovne upute, Na glavnom ekranu vidite kada igra počinje. Svaka igra traje maksimalno devet minuta, što znači da unutar jedne sesije ima barem šest rundi borbe.
“Jedna strana napada, druga se brani, a onda se u idućoj rundi mijenjaju. Igra uvijek tjera jednu stranu da bude agresivnija kako bi igra bila dinamičnija, da se više sudjeluje. Nakon što runda završi, tenkovi se vraćaju na početne pozicije i počinje sljedeća. Koliko god rundi stane u jedan sat, toliko će se igrati”, kaže Mario.
Dodaje kako su dugo raspravljali i razmišljali kolika bi trebala biti cijena jednog sata.
“Želimo da se ljudi svakog tjedna vraćaju kako bi odigrali jedan sat, a ne da dolaze svaka dva mjeseca. Ja sam gejmer, volim ići u igraonice i želim da se ljudi koji dođu u moju igraonicu žele vratiti u nju već idućeg tjedna. Svoje projekcije radili smo na cijeni od 35 kuna po igraču za sat vremena pune igre. Mislim da je to prihvatljiva cijena da prosječan ljubitelj igre dođe svakog tjedna odigrati jedan sat”, razlaže suosnivač Iron Bulla. “Ideja je graditi bazu igraču, pratiti skorove svakog igrača i stvoriti ligu, ljestvicu najboljih igrača, organizirati turnire.”
U Beču bi igraonica imala 16 tenkova, a planirana cijena jednog sata je 25 do 27 eura,
Dječački san pretvoren u posao
Mario je tenkove zavolio u djetinjstvu. S najboljim prijateljem sanjao je već tada o svom tenku koji vozi, tražili su elektrotehničare koji bi im spojili motore.
“Imali smo neke lude ideje koje tada nisu zaživjele. Otišao sam studirati u Zagreb, kolega u Split. I dalje smo bili pasionirani igrači World of Tanksa. Jednog dana kolega je postao inženjer strojarstva, a ja sam na faksu upoznao puno ljudi koji su nam mogli pomoći oko nekih drugih stvari da iz svog dječačkog sna napravimo biznis.”
U timu ih je desetak. Jezgra tima su Mariove kolege s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, a tu su još po dva strojara i elektrotehničara te grafičar.
“Naša ekipa odlučila je da želimo napraviti nešto i to smo osobno financirali. Ljudi bi radili studentske poslove i zaradu smo usmjeravali u projekt, odnosno kasnije u firmu.”
Svi imaju još uvijek redovite poslove, a Iron Bullom se bave u slobodno vrijeme, ali prilično intenzivno. Pokretanje bečke franšize moglo bi biti prekretnica da se dvoje-troje ljudi profesionalizira u Iron Bullu.
Mario kaže kako mu je podanički način razmišljanja prirodan. Naime, otac mu je privatnik, ima malu građevinsku tvrtku, a Mario mu je ljeti pomagao praviti troškovnike, prikupljati ponude i obavljati slične poslove. “Ako hoćeš zaraditi kunu, moraš jako puno uložiti u to”, zaključuje.
Ideja o Iron Bullu zaživjela je prije tri i pol godine, a ozbiljnije su na njoj počeli raditi prije godinu i pol, kada se posložila developerska ekipa. Tvrtku su osnovali poslije nastupa na CES-u. Imali su do sad ponude nekih investitora, među njima i poziv jednog američkog investitora da premjeste tvrtku u SAD, ali nisu se na to odlučili.
“Da smo tada bili hrabriji, bio to mudar poslovni potez. No, s druge strane, želimo napraviti nešto iz Hrvatske”, tumači Mario svoju viziju.
U međuvremenu su zatvorili prvu investiciju, osnovali su tvrtku, dobili predinkubaciju u Zagrebačkom inovacijskom centru, a sasu su u fazi inkubacije. “I naporno radimo”, ističe naš sugovornik.
Šest prototipa i 12 različitih modela
Razvoj hardvera je, razlaže, složen posao. Potrebno je puno iteracija, pogotovo kada imate ograničenje da proizvod mora izgledati identično stvarnom modelu, da mora biti proporcionalnih dimenzija, da unutra moraš smjestiti sustav za gađanje, sustav senzorike, sustav za vožnju, elektroniku, baterije, sustav video prijenosa…
“Za izradu svakog prototipa treba puno novaca. Ne radite serijsku proizvodnju pa je svaki dio koji naručujete kastomiziran – cnc glodani, plazma rezani, savijani metal… Motori koje sad rabimo su industrijski.
Crtamo dizajn pločica, one se izrađuju u Hrvatskoj, strojne dijelove po mjeri radimo u Hrvatskoj. Motore i neke profile dobavljamo iz Njemačke. Najveći problem je elektronika koja dolazi iz Kine. Kasnila je po dva tri mjeseca i to nas je znatno usporilo”, navodi Mario.
Kada su počeli razvijati projekt, prvo su kupili kineski tenk. Rastavili su ga, pogledali što je unutra, uvidjeli mane i prednosti. Preradili su ga, stavili u njega svoju elektroniku i otišli na Infogamer.
“Reakcije su bile jako dobre. Zatim smo napravili svoj prvi prototip. Nije nam se svidio pa smo napravili drugi, kojeg smo opet predstavili na Infogameru. Treći prototip smo predstavili na Idea Knockoutu, a za Las Vegas smo uspjeli isprojektirati još jedan prototip, Poslije smo napravili još dva metalna protopopa. Nakon posljednjeg smo razvili 12 modela različitih tenkova: po četiri američka, njemačka i ruska. Ovisno o tome gdje će biti igraonice, kombinirat ćemo po dva tima tenkova. Imamo super heavy, heavy medium, light. Super heavy ima jači top, veći oklop, ali su sporiji, manje pokretni. Ideja je da se prema modelu može prilagođavati taktika.”
Nismo se prvi sjetili, ali smo prvi uspjeli
Za dobar gejming tenk mora precizno pucati, mora znati gdje pucate odnosno imati video prijenos, treba izgledati kao tenk i kretati se kao tenk, a četvrto i najbitnije da morate znati kada vas je netko pogodio, gdje vas je pogodio i kako vam je time smanjio razinu životnih bodova, tumači Mario.
A Iron Bull je, tvrdi, jedini razvio senzorski sustav za registraciju pogodaka koji radi.
“NIsmo se prvi sjetili, ali smo prvi uspjeli. Znanje o širenju valova koje se primjenjuje u naftnom inženjerstvu pomoglo nam je shvatimo kako možemo eliminirati nepotrebne valove i tako točno detektirati pogotke.
Ne možete igrati protiv drugih ako nemate jedan od navedenih sustava. Većina konkurencije ima jedan ili dva navedena sustava. Nijedan nema tri, a mi imamo sva četiri. Postoji konkurencija koja pravi jako realne modele tenkova koji su kvalitetni, skupi, lijepo izgledaju, ali nisu za igru jer nemaju kamere, ne mogu dobro pucati. U tom smislu možemo reći da prava konkurencija ne postoji.”
Najbliže je ideji tenkovske igraonice, prema Mariovim saznanjima, stigla jedna ukrajinska tvrtka s kojom su kontakt također uspostavili u Las Vegasu. Oni su zapeli upravo na senzorici. Njihovi predstavnici će doći u Zagreb kako bi dogovorili suradnju s Iron Bullom oko igraonica. Ukrajinci bi trebali brinuti o online upravljanju i kvaliteti video veze, a Iron Bull o logistici za igraonicu.
Franšiziranje je izazov
Iron Bull je i jedan od finalista ovogodišnjeg Startup Factoryja. Mario kaže kako je prirodno da su se prijavili s obzirom na to da su smješteni u ZICER-u.
“U ZICER-u imamo odličnu medijsku pokrivenost i jako dobre mentore. Otkako smo osnovali tvrtku, producirali smo puno strateških dokumenata, ali ogromna je razlika kad imate podršku nekoga s iskustvom u realnom sektoru. Mentorima mogu donijeti poslovni plan i u razgovoru jedan na jedan oni mi kažu što je dobro, a što nije. Takav input nevjerojatno puno znači.”
Osim toga, Iron Bull planira otvoriti igraonicu krajem prosinca ili početkom siječnja, a Zagreb Connect bi se trebao, ovisno o epidemiološkim mjerama, održati 13. prosinca, pred samo otvaranje igraonice, što bi trebalo donijeti dodatnu medijsku pozornost.
Najveći izazov pred Ironom Bullom je skaliranje proizvodnje i franšiziranje. ”Franšiziranje je znanost za sebe i tek počinjemo grebati u to”, kaže Mario, “Treba napraviti planove, prilagoditi se regulativi i isporučiti franšizu, nadzirati njenu provedbu, servisirati opremu. Imamo savjetnike koji nam u tome pomažu, odvjetnike koji su radili na franšizama i dobavljače koji imaju iskustvo s franšizama i znaju što i kako moraju isporučiti. Ali najbolja škola bit će nam igraonica u Beču.”
Mario je uvjeren da tržište za njihovu ideju postoji. Igra World of Tanks imala je 2015. u Hrvatskoj 150 tisuća aktivnih igrača. Na globalnoj razini imala je 140 milijuna registriranih profila, a na vrhuncu popularnosti istovremeno ju je igralo nekoliko milijuna igrača. U 2017. prihodovali su 470 milijuna dolara, argumentira.
Razvoj industrijskog segmenta
S druge strane, svjestan je da sve ima svoj životni vijek, pa i tenkovska igraonica. World of Tanks bio je hit desetak godina i onda su se ispuhali, kaže.
“Igraonica će živjeti par godina, bit će jako popularna, a onda će vjerojatno interes lagano opadati. Naš kratkoročni plan je kroz deset godina franšiziranja stvoriti jaku bazu developera. Ideja je da uz franšize cijelo vrijeme radimo, okupljamo kvalitetne ljude s kojima možemo razvijati projekte u što kraćem vremenu. Ideja je da ne budemo samo Iron Bull Tanks, nego da budemo tvrtka koja izbacuje igrice, ne nužno računalne. Nije isključeno da jedan smjer razvoja budu roboti za različite industrijske namjene. Imamo već neke upite vezane uz šasiju, motore i pogon, upravljanje… Na tome bi se mogle nadograditi neke druge stvari. Recimo, protupožarni aparati”, izlaže Mario svoj pogled u budućnost.
“Želimo diversificirati portfelj, Budućnost je okupiti tim ljudi koji može razviti što god zamislite, . Bilo za gašenje požara, kopanje, razminiranje, razne dronove… Malo je tvrtki koje poznaju naftnu tehnologiju, mehaniku, elektroniku, sustave za upravljanje i animaciju. Usluge takvih tvrtki nisu jeftine, a tržište za njih postoji”, zaključuje Mario Jukić, direktor Iron Bulla.
