Josipove pčele samice oprašuju voćnjake s 95 posto uspješnosti

Medonosne pčele biraju cvijet na koji će sletjeti, dok solitarne pčele (samice) nisu tako izbirljive. One posjećuju sve cvjetove u radijusu 200 metara od svog gnijezda. Taj cvijet oprašen je u više od 95 posto slučajeva, dok je kod medarice učinkovitost 15 posto

347
Josip Popčević, Cornuta

U svijetu postoji jako puno vrsta pčela – prema procjenama oko 20 tisuća vrsta. No, kada se spomenu pčele, većina nas pomisli na medonosnu pčelu koja nam je najpoznatija upravo zato što pravi med. Medonosne pčele žive u društvenim kolonijama, a u Hrvatskoj živi samo jedna vrsta medonosnih pčela – siva kranjska pčela ili Apis mellifera – koja je i najrasprostranjenija. Puno ljudi ih uzgaja, naravno – zbog proizvodnje meda.

No, uloga pčela u prirodi je puno važnija od proizvodnje meda. Pčele su važne za oprašivanje i ta je njihova uloga puno važnija za naš ekosustav. A medonosna pčela sama nije dovoljna da ga održi. Tu su još druge vrste pčela, drugi kukci pa i neke ptice, sisavci i mekušci koje oprašuju cvjetove.

Ove druge pčele nazivamo divljim pčelama jer ih čovjek ne uzgaja tako često kao medonosne Za razliku od medonosnih, velika većina divljih pčela ne živi u društvima te su zbog toga dobile naziv solitarne ili pčele samice.

Pčele voćnjaka

“Naziv divlje pčele nije baš opravdan. Pčele koje ja uzgajam nisu agresivne i radijus kretanja im je manji nego kod medonosnih pčela pa bi bilo prikladnije njih zvati domaćim pčelama”, priča Josip Popčević iz Zbjegovače pokraj Kutine, koji se već desetak godina bavi istraživanjem i uzgojem solitarnih pčela. “Ne bodu, ne prave med i ne žive u kolonijama, svaka jedinka sposobna je za samostalan život. Postoji razlika između mužjaka i ženke, ali nema radilica, trutova ni matice kao kod medonosnih pčela.”

Solitarne pčele koje Josip uzgaja zovu se i pčele voćnjaka jer su aktivne samo u proljeće, od početka ožujka do početka lipnja, a to je doba kada cvate većina voćki koje su prisutne u našem podneblju. Upravo zato su zanimljive voćarima: pospješuju oprašivanje u nasadima pogotovo ako su lošiji vremenski uvjeti. Naime, solitarne pčele su aktivne i na nižim temperaturama i u lošim vremenskim uvjetima, kada medarica ne leti, tumači Josip.

“Imaju drugačiju morfologiju, pelud skupljaju na dlačice abdomena tako da su efikasnije u oprašivanju. Kada slete ne cvijet, taj cvijet je oprašen u više od 95 posto slučajeva, dok je kod medarice učinkovitost 15 posto. Za oprašivanje istog broja cvjetova potrebno je manje solitarnih pčela nego medonosnih pčela.”

Medonosne pčele biraju cvijet na koji će sletjeti, dok solitarne pčele nisu izbirljive. One posjećuju sve cvjetove u radijusu 200 metara od svog gnijezda. Ova osobina posebno je korisna za oprašivanje kruške, koja svojim mirisom odbija medonosnu pčelu. Solitarne pčele uspješno se koriste u nasadima prekrivenima mrežom, zaštićenima plastičnom folijom ili anti-insekt mrežom.

Hobi prerastao u posao

“U početku je to bio hobi”, priča Josip, “Uvijek me zanimala priroda, voćarstvo, vrtlarstvo i slične teme. U domeni voćarstva su prisutne i pčele, odnosno oprašivanje kao vrlo bitan čimbenik. Pročitao sam članak o solitarnim pčelama koji je napisala Marija Ševar. Radila je tada u poljoprivrednoj savjetodavnoj službi i pisala informativne članke o solitarnim pčelama: o tome kako ih možemo privući u voćnjak, kako mogu opstati u voćnjaku, zašto su korisne… To me zainteresiralo pa sam krenuo malo dublje istraživati. Kroz godine sam prikupio veći broj pčela, radio nove nastambe za solitarne pčele i tako je to raslo i raslo. Godine 2018. sam otvorio obrt Cornuta i počeo proizvoditi nastambe za vlastite potrebe i za prodaju.”

Osnivanjem obrta priča je iz hobija prerasla u posao. Do tada su voćari s kojima je Josip radio bili prijatelji iz lokalne sredine. Nakon pokretanja obrta napravio je iskorak na tržište i počeo nuditi svoje proizvode diljem Hrvatske. Danas je to dobro uhodan posao, iako ima još dosta toga na čemu treba raditi, kaže Josip.

“U početku sam pčele prodavao, ali ubrzo se pokazalo da je, kao i u mnogim drugim poslovima, outsourcing popularniji. Ako se bavite voćarstvom, glavni posao vam je proizvodnja voća: brinete o tome da dobijete maksimalnu kvalitetu plodova i maksimalan urod. Uz to ima jako puno usputnih djelatnosti – od košnje, orezivanja, prihrane, zaštite, obrane od mraza, tuče… To zahtijeva puno rada i zapošljavanje stručnjaka. I tu se pojavljuje još jedan dodatan posao, a to je osigurati optimalno oprašivanje. Agronomi koji su zaposleni u voćnjacima uglavnom ne znaju puno o oprašivanju, a da bi preuzeli brigu nad oprašivanjem primjenom pčela potrebna im je dodatna edukacija, puno vremena, prostora… Uglavnom, pokazalo se da voćari koji kupe pčele nisu spremni primijeniti te pčele kako bi to trebalo”, razlaže Josip.

Usluge oprašivanja – outsourcing pčela

Tako se našao u prilici da pruži voćarima uslugu oprašivanja. Kako to funkcionira? Pa tako da Josip doveze svoje pčele s nastambama i svim ostalim što je potrebno, postavi ih u voćnjak u pravo vrijeme, prije početka cvatnje, i na kraju razdoblja pokupi pčele i nastambe kako bi ih vratio i svoja skladišta. Sljedećeg proljeća priča se ponavlja.

“To je sustav koji provjereno funkcionira u Americi i zapadnoj Europi. Nije revolucionaran, ali na našim jw prostorima je nov i jedinstven”, kaže Josip.

Nastamba sa solitarnim pčelama u voćnjaku trešanja

Za razliku od tržišta bumbara oprašivača kojim na globalnoj razini dominiraju dvije kompanije, u Europi ima više uzgajivača solitarnih pčela. Josip smatra da potencijala za rast i razvoj ima jer još uvijek vrlo malo voćara koristi solitarne pčele za oprašivanje.

Mnogi još nisu svjesni takve mogućnosti ili ne znaju ništa o solitarnim pčelama. Veliki dio europskog tržišta to još uvijek nije prepoznao, a u Hrvatskoj je situacija još naglašenija, smatra Josip. Dodaje kako treba raditi na marketingu i edukaciji poljoprivrednika, prvenstveno voćara, kako bi saznali za solitarne pčele i počeli ih koristiti, da pčele budu svuda gdje su potrebne. A za to pak treba dodatno povećati populaciju pčela.

Njegova usluga oprašivanja voćnjaka nije geografski ograničena, a Josip kaže da ima klijente od Iloka do Vodica.

Osim profesionalnih voćara uslugu oprašivanja mogu koristiti i vrtlari amateri, pa čak i oni koji vrtove imaju na balkonima gradskih višekatnica.

“Nastambe se mogu postaviti svuda gdje ima voćki, poljskog cvijeća, nečega što cvate u doba kada su pčele aktivne. Mogu ih unajmiti ljudi koji se ne bave voćarstvom, ali imaju cvijeće, poneku voćku, ljudi koji žele imati pčele u svom vrtu za ukras ili ih žele pokazati djeci ili unucima”, objašnjava.

Nema zamjene za medarice

Što se tiče samog uzgoja, Josip tumači kako se uzgoj solitarnih pčela znatno razlikuje od uzgoja medarica: “Životni ciklus i način života su im drugačiji. Nametnici koji ih napadaju su drugačiji. Način kako legu jajašca, podjela rada… Zajedničko im je samo da su pčele i da vrše oprašivanje”.

Josip uzgaja dvije vrste solitarnih pčela koje žive u šupljinama: u drvetu, u crijepu, opeci. Za izradu nastambi koristi cjevčice barske trske, šuplji prirodni materijal koji pčelama služi za skupljanje peludi i polaganje jajašaca. “Trska je glavni dio svake nastambe”, kaže.

Naglašava kako njegove dvije vrste pčela nisu zamjena za medarice, niti će to ikada biti.

“One su rješenje samo za voćke koje cvatu u proljeće. Ja istražujem druge vrste divljih pčela, kojih ima oko 800 vrsta u Hrvatskoj, i njihova staništa. Sve te vrste imaju drugačije navike, drugačija staništa, aktivne su u različita doba godine, specijalizirane su za oprašivanje određene vrsta bilja, tako da priča nije tako jednostavna. Ne možemo reći: ‘Našli smo drugu vrstu pčela pa nije bitno ako medarica izumre’. To nije točno.”

Josip ističe da je sve što je stvorio, gradio polako. Do pokretanja obrta je sve financirao sam, a nakon toga je koristio potpore grada, županije i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Lani je dobio i potporu ACT grupe.

“To je pomoglo da se posao brže razvije . A posao je sam po sebi isplativ.”

Povećao je proizvodnju i podigao sve na višu razinu. Napravio je novo skladište, nabavio nove strojeve za proizvodnju nastambi i dizajnirao je novi tip nastambi. Planira se prijaviti za sredstva iz Europskih fondova, ali kaže kako se za to još neke stvari moraju posložiti.

Edukacija i širenje poslovanja

“U izradi nastambi je jako puno ručnog rada, a ručni rad je skup i teško ga je organizirati. Logičan slijed bio bi razvoj automatskih i poluautomatskih naprava kako bi se posao olakšao i ubrzao”, tumači Josip te dodaje kako je puno posla i oko uzgoja pčela. U poslu mu pomaže obitelj, a ima i jednog zaposlenog radnika.

Cilj mu je povećati proizvodnju i proširiti broj korisnika, prije svega korisnika usluge oprašivanja, te izaći na strana tržišta s prodajom nastambi. I uslugu oprašivanja namjerava ponuditi u susjednim državama.

Plan je također raditi više na edukaciji. Postavio je već nastambe sa solitarnim pčelama u zagrebačkom Zoološkom i Botaničkom vrtu te u nekim školama.

“To su bezopasne pčele koje djeca mogu promatrati iz neposredne blizine i tako učiti o njihovoj ulozi u prirodi, o važnosti pčela za ekosustav. Cilj je izrada malih oaza od nekoliko kvadrata u kojima se postavlja što više različitih staništa za divlje pčele, a uz to dolaze i biljke cvjetnjače koje predstavljaju izvor hrane za pčele. Na engleskom govornom području to zovu ‘Bee Paradise’. U gradskim se parkovima često sadi hibridno cvijeće koje ne privlači pčele. Uz odabir vrsta koje su korisne za pčele treba obratiti pozornost i na travnjake koje ponekad treba ostaviti da porastu prije košnje kako bi procvjetali i time dodatno privukli pčele”, zaključio je Josip Popčević.