Motociklisti su jedna od najugroženijih skupina u prometu. Od 2014.do 2018. na hrvatskim cestama poginulo je 236 motociklista, što je 14,6 posto ukupnog broja poginulih u prometu u tom razdoblju. S druge strane, motocikli čine samo 3,82 posto u strukturi hrvatskog voznog parka a godišnje u prosjeku prijeđu oko 3000 kilometara. Rizik da motociklist strada u prometu je 15 do 35 puta veći u odnosu na osobna vozila, upozoravaju stručnjaci.
“Iako nismo svi isti, stalno smo pod povećalom zbog pojedinaca koji divljaju”, kaže Siniša Brođanac koji se već nekoliko godina bavi rješavanjem problema sigurnosti motociklista u prometu. “Zbog tog negativnog ozračja često nas u slučaju nesreće napuste oni koji bi nam trebali pomoći. A to su institucije poput policije, hitne pomoći I HAK-a. Kažu da motorist nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti. Ako pogine, nitko ne pita što se doista desilo. To me potaknulo na rješavanje problema.”
Siniša je osmislio Moto SOS Locator, uređaj koji u slučaju nesreće prepoznaje pad motocikla i u tom trenutku šalje posljednju lokaciju pouzdanim korisnicima po izboru vlasnika koji je uređaj instalirao na motor.
“Mi motoristi” tumači Siniša, “kada krenemo na vožnju nikada ne znamo kamo ćemo ići. Sjednemo na motor i idemo se provozati. Nikome ne kažemo gdje idemo ni kojom cestom. Rijetki znaju odredište unaprijed, a još manje je onih koji znaju po kojoj će cesti ići od točke A do točke B.”
Po zakonu se osoba proglašava nestalom nakon 24 sata, a za stradalog motociklista to nikako nije opcija. “Nestanak mog kolege koji se prije nekoliko godina otišao provozati i ugasio je mobitel potaknula na razmišljanje kako to riješiti. Nije palio mobitel četiri dana. Pokrenuli smo opsežnu potragu koja je srećom sretno završila. Ali tijekom potrage sam saznao za nekoliko sličnih priča koje nisu završile sretno. Na dan kada smo pokrenuli potragu našli su čovjeka koji je nestao prije sedam dana. Drugi je iz Rijeke krenuo za Buzet. Našli su ga nakon mjesec dana. Iako je javio da je krenuo i kuda ide”, priča Siniša.
Napravio je senzor i aplikaciju koji prepoznaju kada motocikl pod gumama izgubi grip. “Tako u roku od 30 sekundi možemo saznati gdje se nesreće desila, što je često ključna informacija. Ako u roku jednog sata dođe s mjesta nesreće do operacijske sale, mogućnost preživljavanja unesrećenog je znatno veća. Shvatio je sam da pomoću uređaja možemo utjecati na to vrijeme ako znamo kada se nesreća desila.”
Modul se ugrađuje na motor koji se također može koristiti za zaštitu protiv krađe, kao dnevnik putovanja, kao program koji prati servisne intervale ili signalizira kada treba promijeniti gume. Uređaj je moguće koristiti i za grupna putovanja ili turističku promociju. “No, poanta je da reagira kada je to potrebno”, naglašava Siniša.
Ideja je nastala 2013. kada se desio slučaj sa Sinišinim prijateljem. “Tada sam počeo tražiti odgovor kako da skratim vrijeme potrage, a da pri tome ne ugrozim slobodu motoristima koji zaziru od toga da ih netko prati”, dodaje.
Iste godine izradio je prvi prototip. Kontaktirao je tada HAK, Hrvatski moto savez, Policiju i Hitnu pomoć, ali konkretnog interesa nije bilo.
“Obilazio sam milijun vrata od Istre do Slavonije, od Zagreba do Dalmacije. Prošao sam domaće i međunarodne sajmove inovacija, dobivao nagrade i priznanja, ali te su institucije ostale jednako nezainteresirane. Razgovarao sam i s osiguravajućim kućama, ali uvijek je nedostajao neki papir. Kao da im preventiva nije u interesu.”
Siniša je po struci industrijski mehaničar, što pokriva široko područje, uključujući elektroniku, mehaniku i materijale. Poznavanje materijala mu je pomoglo da kreira senzor. U konstrukciji prvog senzora pomogao mu je elektroničar s nizom patenata i doktoratom. I u daljnjem razvoju pomagali su mu priznati stručnjaci.
“Na sličan način radio sam i druge prototipove po mehaničarskim radionicama i ovlaštenim servisima za motore, koji imaju pristup određenim funkcijama motora . Tako su nastala dva prototipa fokusirana na marku motora, dok je posljednji prototip univerzalan I jednostavan za montažu. Možete ga staviti na bilo koji motor, bez obzira na marku, model i godinu proizvodnje. Patentima sam koliko je to moguće, zaštitio uređaj i ime”, tumači Siniša.
Svi prototipovi su slični su, ali razlike su ipak značajne u načinu funkcioniranja I komunikaciji.
“Da sam znao približno koliko ću potrošiti, ne bih se u to upustio. No, imam podršku prijatelja iz sjene koji me prate svih ovih godina. Nudio sam svoj proizvod za posao jer ga nisam mogao dobiti. Rekli su mi da za to nemaju novaca. Osvajanje Zabinih nagrada je velika čast, osobito nagrade publike. Velike je stvar da je Zagrebačka banka prepoznala projekt”, ističe Siniša.
Novac od nagrade planiraju uložiti u proizvodnju beta serije od 50 uređaja, koje namjeravaju prodati u crowdfunding kampanji. Tako bi ljudi postali svjesni da je proizvod ipostoji, da nije više samo riječ o ideji. “Od kupaca bismo dobivali povratne informaciji za dodatne testove”, kaže Siniša. “Očekujemo da prodamo 50 komada. Prodamo li 51, bit će to uspjeh, a intimo se nadam da ćemo prodati 52.”
Prodajom bi osigurali sredstva za daljnji razvoj. Problem je testiranje senzora jer ne mogu dobiti informacije što treba učiniti. Svi traže novac, ali ne daju informacije, žali se Siniša te dodaje kako je zaštitio patent koliko je mogao kako bih pokazao da je vrijedan.
Trenutno postoji desetak uređaja koji su aktivni i koji se testiraju. “Na uređaju koji ja koristim fokus je na signalu i aktivaciji senzora”, kaže Siniša te dodaje da je zadovoljan rezultatima.
U uređaj ide kartica preko koje se prenose podaci, ali uređaj radi samostalno, kroz mobilnu telekomunikacijsku mrežu. Oko 80 posto hrvatskih cesta pokriveno je signalom, a signal uređaja je 4 puta jači od signala telefona.
“Postoje stvari koje treba poboljšati, a sada znamo što hoćemo.”
Jedan od najvećih problema bile su prijave na natječaje. To je sada preuzeo Gregor Mihaljević. Tako su se prijavili i na Moj Zaba Start.
“Na predstavljanju hrvatskih inovatora u Strasbourgu upoznao sam se s momkom koji je to organizirao on me povezao sa svojim kolegom, Gregorom, koji se ponudio da preuzme taj dio.”, prisjeća se Siniša.
Sada im je fokus na crowdfunding kampanji, ali otvorene su i ostale opcije. Dogovoren je i sastanak u HBOR-u. “Vidjet ćemo koliko možemo. Svaka prijava na natječaj krije mnogo zamki. Možete izgubiti vrijeme da se iz njih izvučete, a vrijeme je važno” pojašnjava Siniša.
Ulaganja u projekt nisu mala, s obzirom na to da je riječ o hardveru, pogotovo ako uzdržavate i obitelj. Siniša ponavlja kako su mnogo pomogli prijatelji: “To su ljudi koji su uz projekt u sjeni, a intenzitet njihova doprinosa se mijenjao tijekom vremena. Ali svi su i dalje tu”.
U samom početku, kad je napravio patent i počeo o njemu govoriti motoristima i novinarima, mnogi su pohvalili ideju I pozvali ga da im se javi kada sazre. “Iduća dva mjeseca su idealno vrijeme da obavijestimo te ljude da preko platforme kupe uređaj i da nam tako iskažu povjerenje”, smatra Siniša.
“Idemo korak po korak, tempom koji možemo podnijeti. Trebaju nam istomišljenici koji su voljni pomoći uložiti svoje vrijeme i dati doprinos. Zaba je prihvatila da napravimo taj korak i pratit će nas.”
Prijavama na druge natječaje pokušat će dobiti dodatno vrijeme za traženje velikog investitora koji bi omogućio da se u potpunosti posvete projektu,
“Treba nam prostor, jak server, dobar programer, 4 osobe koje će raditi u call centru, a tu smo Gregor i ja koji se bavimo komunikacijom i traženjem novih projekata. Da bismo postigli održivost takvog tima potrebno nam je 300 do 500 aktivnih uređaja. Ideja je da napravimo prepoznatljiv brend koji će zbližavati sve koji su voljni putovati i uživati na motoru”, zaključio je Siniša.
