Vlastita ekološka proizvodnja i finalni proizvodi temelj su uspjeha

"Naš posao temelji se na vlastitoj sirovini i finalnim proizvodima. Trenutno smo u vrlo teškoj situaciji jer smo na natječaju ostali bez dijela zemlje koju smo do sada obrađivali", kaže Maja Lazić, vlasnica obrta Organica-Vita koja uspješno vodi ekološko imanje

198
Raspolažu sa 60 hektara zemlje na kojoj uzgajaju lan, konoplju, bundevu i kamilicu te neke manje zastupljene kulture

Maja Lazić diplomirane je inženjerka građevina koja se povratkom u rodni kraj počela baviti ekološkom poljoprivredom. Posao je preuzela od oca koji je sada u mirovini, a za svoj rad Maja i njezin obrt Organica-Vita dobili su 2020. nagradu „Odvažna” na natječaju u organizaciji Ikee i Zaklade Solidarna, a ove godine je među pobjednicima natječaja „Pokreni nešto svoje”. Upravo na dan kad smo razgovarali, Maja je čekala posjet savjetnika Ministarstva poljoprivrede za potrebe praktičnog dijela edukacije koje dolazi u posjet reprezentativnom ekološkom imanju U Vraneševcima, u Virovitičko-podravskoj županiji.

Na žalost, pred uspješnim imanjem je neizvjesna budućnost, i to ne samo zbog poskupljenja energenata, nego zato što im prijeti da kao dosadašnji posjednik na državnom natječaju ostanu bez polovine zemljišta koje su do sada obrađivali.

Organica-Vita pokrenuo je 2005. Majin otac, kao OPG Žarko Lazić, i od samog početka njegova je ideja bila da to bude ekološka proizvodnja uz nekakav finalni proizvod. Zamisao je bila da to budu ljekovito bilje i eterična ulja, no danas je proizvode hladno prešana ulja, namaze, proteine, čajeve…

Organica-Vita
Maja Lazić vlasnica je obrta Organica-Vita i vodi ekološko imanje u Vraneševcima, u Virovitičko-podravskoj županiji.

„To su nam glavne grupe proizvoda”, kaže Maja. „Kao obrt smo registrirani 2011. godine. Ja sam vlasnica obrta posljednje četiri godine. Od početka smo, dakle, u ekološkoj proizvodnji i to nam je glavna odrednica. Otac je u mirovini, a imamo pet zaposlenih.”

Maja kaže kako o početku nije znala ništa ni o poljoprivredi, ni o preradi, ni o proizvodnji, ni o prodaji. Pomagala je kao dijete, a po struci je diplomirani inženjer građevine. Nakon toga se bavila webom i grafikom.

„Nakon što sam se vratila u Slatinu bilo je nekako logično da nastavim raditi u obiteljskom poslu. Nisam ništa znala, no radila sam sve poslove koji su radili radnici pa sam stekla iskustvo. Dugo mi je trebalo du uđem u sve. Imala sam neku općenitu sliku kako bi to trebalo izgledati. Dosta stvari koje sam radila smo poslužili, strukturirali, neke smo procese popravili i to je vjerojatno moj najveći doprinos”, dodaje.

Raspolažu sa 60 hektara zemlje, ali na nedavnom natječaju ostali su bez velike površine koju su obrađivali od 2007. godine.

„Kao dosadašnji posjednik trebali bismo imati prednost i mislila sam da nema šanse da ostanemo bez nje. Nismo dobili nikakve odgovore zašto smo ostali bez zemlje”, kaže Maja. „Nikad nismo dobili uvid u dokumentaciju, iako je natječaj javan. Poslali smo tri prigovora na Općinu i Ministarstvo. Nikad nismo dobili odgovore, ni od Općine ni od Ministarstva.”

Natječaj, naime, raspisuje i odluku donosi općina, a Ministarstvo potvrđuje odluku.

Ekološki uzgoj sirovina za vlastitu proizvodnju

Sva zemlja je od početka u ekološkom uzgoju. Uzgajaju kamilicu, konoplju, lan i bundevu te neke manje zastupljene kulture. U prethodnim godinama imali su, na primjer, različak i jaglace. Uglavnom je riječ o proizvodnji sirovine.

„Proizvodimo hladna prešana ulja konoplje, bundeve i lana iz vlastite sirovine, radimo namaze od sjemenki bundeve, konoplje i suncokreta, od lješnjaka, te proteine od bundeve, konoplje i lana. Za sirovinu koju sami ne proizvodimo, poput lješnjaka, fokusirali smo se na lokalne proizvođače, lokalne OPG-ove. Sad imamo i jedan novi proizvod čiji je sastojak med koji također nabavljamo lokalno”, tumači Maja.

Proizvod s kojim su počeli i stvorili tržište bila je kamilica. Ostali proizvodi dolazili su postupno. Par godina su radili namaz od sjemenki bundeve za jednu englesku tvrtku pa su stekli i izvozno iskustvo. Malo po malo su rasli.

„Najviše radimo s trgovinama zdrave hrane u Hrvatskoj. Izvozimo u Sloveniju, nešto u Englesku i Njemačku, nastojimo se širiti. Imamo i vlastitu web trgovinu kroz koju plasiramo manji dio proizvodnje.”

Na pitanje je li se lakše bilo probijati prije desetak godina ili danas, Maja odgovora kako imaju specifične proizvode, namaze koji su prije desetak godina bili dosta nepoznati.

„S obzirom na to da smo mali, dosta nam je pomoglo kada su se ti proizvodi počeli šire popularizirati. Mi smo ih popularizirali na sajmovima, ali treba puno više od toga da oni budu prepoznati na tržištu. Što je veći broj trgovina zdrave hrane, ljudi bolje poznaju te proizvode i traže ih. Na početku je bilo jako teško, ljudima se namaz sviđao, ali nisu znali što s njime. Sada su potrošači bolje educirani i s te strane je lakše. S druge strane, konkurencija je daleko veća, puno truda treba ulagati u društvene mreže i stoga je danas vremenski zahtjevnije”, razlaže Maja.

Poskupljenje energenata je veći problem od pandemije

„Do pandemije koronavirusa redovito smo sudjelovali na sajmovima. Onda su sajmovi zbog pandemije obustavljeni. Sada se ponovo održavaju, ali ih je manje. No, čini mi se da su se ljudi naviknuli kupovati preko weba, ima više trgovina zdrave hrane, tako da sajmovi pomalo gube na značaju. Ne znam jesu li to posljedice pandemije, ali iskustva s nedavnih sajmova pokazuju da su sajmovi prije bili posjećeniji i da je prodaja bila veća.”

Maja kaže da oni zbog pandemije nisu imali tako velike probleme kao neki drugi sektori, poput ugostiteljstva: „Bilo je problema s kašnjenjem nekih isporuka, ali s obzirom na to da imamo svoju sirovinu bili smo dobro pokriveni. Bilo je problema zato što svako malo netko zarazio, pa smo zbog izolacije morali odgađati neke projekte, ali sve skupa ne mogu reći da je to značajno utjecalo na poslovanje. Puno gore nam je sada s poskupljenjem energenata: imamo sušare na plin, plavi dizel koji koristimo za strojeve je prije godinu dana bio upola jeftiniji. Ove godine smo još koristili zalihe gnojiva i sjemena koje smo imali, ali jesenska sjetva će biti teža nego lani. Proizvodimo vlastitu sirovinu pa se možemo pokriti. Cijene robe će porasti, ali to neće pokriti povećane troškove”.

Na pitanje kako će rast cijena utjecati na potražnju, Maja odgovara kako je sve skupo i ljudi kupuju no što im treba: „Namaz od lješnjaka je skup i manji broj ljudi će se to moći priuštiti. Ako proizvodi budu preskupi, nitko ih neće kupovati. Moramo pronaći neku sredinu, dobro izbalansirati cijenu. Koliko ćemo u tome biti uspješni, to ćemo vidjeti”.

Kvadrat polja

U veljači su pokrenuli edukativno-projekt Kvadrat polja. Ideja je da potrošač može zakupiti kvadrat polja na kojem se uzgaja neka kultura. I tu su počeli s kamilicom, a sada su proširili ponudu na lan, bundeva i konoplju.

„Željeli smo poraditi na edukaciji kupaca, da se ljudi upoznaju s našim proizvodima. Ljudi su često sumnjičavi. Više vjeruju proizvodima kada vide kako se to stvarno radi, da mi stvarno radimo. Tako im s jedne strane želimo to pokazati, a s druge koristimo Kvadrat polja kako bismo se promovirali”, objašnjava Maja

Kreiraju za zakupce edukativne sadržaje, svaka tri tjedna šalju im izvještaje i snimke koje pokazuju u kojoj je fazi biljka. Kroz komunikaciju s korisnicima prati se cijeli proces od sjetve do prerade, odnosno do finalnog proizvoda. Na kraju korisnik dobije određenu količinu uroda.

„Kad smo počeli s tom uslugom, objavili smo na društvenim mrežama i javilo nam se jako puno ljudi. Shvati smo da je to ljudima zanimljivo, da žele znati kako se nešto proizvodi i da zamisao ima smisla. Dobivamo jako dobre reakcije, ljudima se sviđa, vole vidjeti fotke. Fokusirali smo se ono što mi radimo, da ne bude suhoparno, nego da konkretno pokažemo kako smo mi nešto napravili, da bude slikovito, osobnije, kako bi ljudi doživjeli cijeli proces uzgoja. Usluga je dostupna putem weba i imamo pedesetak korisnika.”

Nagrade pokazju da ono što radiš ima smisla

O nagradama Maja kaže kako joj one puno znače jer „pokazuju da da ono što radiš ima smisla i da netko prepoznaje tvoj rad”. Naravno, pomažu i financijski.

„Velika stvar je i mentorska podrška koju smo dobili. Dobivate mentore iz raznih područja po potrebi, od prodaje marketinga, pozicioniranja na tržištu… Velika stvar je da možeš s nekim razgovarati o poslu. Poduzetnici su dosta usamljeni, rade onako kako misle da nešto treba učiniti, no to ne znači da su učinili ono što treba. Razgovor s nekim tko ti može dati konstruktivnu kritiku ili reći ‘Možda bi bilo bolje da napraviš ovako?, ili jednostavno ima više iskustva, jako puno znači. Nagrade daju vjetar u leđa i dokazuju da si napravio nešto dobro, da imaš rezultate. Osobito u ovim kriznim vremenima kada je poduzetništvo postalo još složenije”, razlaže Maja.

Što se tiče budućih planova, pripremili su projekt postavljanja solarnih panela. „Natječaj je zatvoren ranije zbog velikog broja prijava, ali svakako ćemo se javiti. Izuzetno nam je važno da to napravimo što prije. Moramo napraviti izmjene na sušarama. Do sada je plin bio u redu kao rješenje, ali zbog novih okolnosti – ne samo cijena energenata, nego i klimatskih promjena – idemo u smjeru samoodrživosti.”

No, o planovima je teško govoriti: „Trenutno smo u vrlo teškoj situaciji jer smo na natječaju ostali bez dijela zemlje koju smo do sada obrađivali. Naš posao temelji se na vlastitoj sirovini i finalnim proizvodima. Takav smo sustav ustabilili. Procese smo stalno dorađivali, uveli smo HACCP, certificirali i modernizirali procese. Sad ćemo vidjeti hoćemo li se fokusirati samo na preradu. U ovakvoj situaciji s energentima, to nam je ipak problem broj jedan”.

Naime, za ekološku proizvodnju potrebne su veće parcele. Opcija da dobiju neku drugu zemlju također nije rješenje jer da se neka zemlja dovedete do eko statusa potrebne su tri godine.

„Tri godine bismo morali čekati. Nismo mi jedini koji su se našli u problemu zbog zemlje, puno je ratara i stočara suočeno s istim. Nadam se da će ipak ići natječaj po novim pravilima, donesen je i novi zakon koji propisuje druge kriterije. Svi naši daljnjim planovi ovise o tome. Ako ostanemo bez te zemlje, morat ćemo nešto mijenjati”, kaže Maja. No, odustati ne namjerava.