Maslina, vino i smokve – tri gracije iz Ravnih kotara

Poljoprivredna zadruga Masline i vino iz Ravnih kotara bavi se ekološkim uzgojem i proizvodnjom maslina, vina i smokava. Raspolaže nasadima površine 55 hektara

u 5:42 Zadnja izmjena: 04.07.2018 u 16:57
251
Masline i vino
Radoslav Bobanović, PZ Masline i vino

Poljoprivredna zadruga Masline i vino nalazi se Ravnim kotarima, desetak kilometara vožnje od Biograda na moru i u neposrednoj blizini autoceste A1, kod izlaza za Benkovac. Osnovana je 2006. godine s ciljem razvoja ruralnog prostora Ravnih kotara. Okuplja sedam zadrugara, a vode ju dvojica od njih – Željko Uzelac i Radoslav Bobanović. Prvi je dugo godina bio direktor tvrtle LTH Metalni lijev iz Benkovca, a drugi je bivši načelnik općine Polača, u vrijeme obnove nakon Domovinskog rata.

Nasadi Zadruge obuhvaćaju 41 hektar maslinika s 12 tisuća sadnica, 11 hektara vinograda s 45 tisuća trsova te 3 hektara sa 600 stabala maslina. U ekološkoj proizvodnji nastaju vrhunska i kvalitetna vina, ekstra djevičansko maslinovo ulje te svježe i suhe smokve. Za turističke grupe s više od deset osoba Zadruga organizira ručkiove i večere, a manje grupe i pojedinci mogu okusiti njene proizvode u kušaonici.

PZ Masline i vino nastala je, tumači Radoslav Bobanović, iz ljubavi i želje da se svijet u zaleđu turističkih meka Zadra i Biograda prezentira na novi, drugačiji način, kao nova knjiga ili bar nova stranica u knjizi.

Bobanović je početkom Domovinskog rata napustio, kako kaže, “ugodno obiteljsko izobilje” u Rijeci i došao u Polaču gdje je proveo rat na raznim pozicijama, na prvoj crti. Preuzeo je dužnost načelnika razrušene općine koju je trebalo obnoviti i u koju je trebalo vratiti ljude. Polako su obnovljene kuće i infrastruktura, ljudi su se vratili. Ali nedostajalo je gospodarstvo.

“Počeli smo s vinskim pričama, jer ovo je kraj izrazito pogodan za uzgoj vrhunskih sorti grožđa. Sljedilo je maslinarstvo, konjičke utrke, seoski turizam…”, prisjeća se Bobanović. U Rijeku se više nije vraćao, a nakon odlaska s mjesta načelnika radio je u Poreznoj upravi, na poslovima koje je radio i prije Domovinskog rata. No, nije se više osjećao ugodno na poslu na kojem je morao nadzirati druge.

Povratak prvoj ljubavi

“Tražio sam izlaz. Jedan je bio osnovati vlastitu revizorsku ili marketinšku tvrtku, a drugi vratiti se prvoj ljubavi, a to su vino, smokva i maslina. Skupili smo se i počeli pregovore s hrvatskom vladom kako bismo uzeli minirane i opožarene površine pod služnost U startu nije bilo razumijevanja, ali napredovali smo korak po korak. Uspjeli smo kultivirati oko 55 hektara, raskrčiti i očistiti od mina. To su sada nasadi u punom rodu.”

U svibnju 2005. krenuli su rješavati administrativna pitanja, u siječnju 2006. počeli su razminiravanje, a u ožujku sadnju. U lipnju su imali 6-7 tisuća posađenih stabala maslina. Iduće godine dodali su još 5 tisuća, a 2009. počeli su saditi vinograde i smokve. “To je sada projekt koji obećava, koji počinje stvarati dodanu vrijednost u plodu i proizvodu. Ali traži mnogo truda, znanja i strpljenja”, ističe Bobanović. “Otvorili smo 12 stalnih radnih mjesta, a povremeno imamo 20 do 70 ljudi koji dolaze brati masline ili grožđe.”

“Projekt smo koncipirali računajući na poremećaje na tržištu radne snage. Sadili smo 13 sorti maslina kako bismo raspršili vrijeme berbe, pa devet sorti grožđa… Tako masline beremo 40 dana, a otprilike jednako i grožđe. Ništa ne moramo na brzinu, u pet dana. To su olakšavajući uvjeti u ovim teškim vremenima. Olakšavajuće je također da ako imate lošu godinu u nekoj od ove tri kulture, vjerojatno nemate u sve tri. Jedna uvijek nekako prođe”, tumači naš sugovornik. “Prošle godine masline su podbacile 50 posto u odnosu na prethodnu godinu koja je bila dobra. Proizvodnja vina na svjetskoj razini pala je 20-25 posto. Mi sm pali oko 15 posto. Kod grožđa možete oscilirati 15 posto više ili manje, ali kod maslina možete izgubiti sve.“

Ova godina, kada je o maslinama riječ, trebala bi biti na razini 2016., a slično je i u vinogradima. To znači oko 40 tisuća litara ulja s vlastitog posjeda te desetak tisuća litara od ekoloških kooperanata čije ulje zadruga otkupljuje.

“Kod vinograda očekujemo 35-50 tisuća litara vina što podrazumijeva akumulaciju na godinu, s obzirom na to da se bijelo vino i roze prodaju iste godine kada se proizvedu, a crna vine odleže tri do pet godina, ovisno o vinu, pa tek onda idu na tržište. U pojedinim godinama možemo očekivati i stotinjak tisuća butelja na tržištu. Sada smo na oko 45 do 55 tisuća butelja.”

Zatvorena vrata državne administracije

Od samog početka imaju velikih problema s državnom administracijom. “Naša administracija je preteška, prenapadna. Mnoga djeca iseljenika koji su se vratili u naš kraj nakon Domovinskog rata su ponovo otišla jer se nisu snašla našoj administraciji. Gdje god idete morate se jako potruditi da otvorite vrata. U nekim službama ima razumijevanja, ali jako je teško”, kaže Bobanović.

Zbog nerazumijevanja državne administracije zadruga Masline i vino nije povukla iz europskih fondova ni približan iznos kojem se nadala. Nisu prošli prilikom aplikacije za Vinsku omotnicu, a prilikom izgradnje zgrade ukupne površine 800 četvornih metara s podrumom, kušaonicom, salonom i pomoćnim prostorijama  izgubili su 1,5 milijuna jer su predugo čekali izdavanje potrebnih dozvola. Zbog toga su morali uložiti svoja sredstva, odnosno zadužiti se.

A ako želite povući sredstva iz EU fondova, morate imati i vlastita sredstva. Mi smo se zadužili da bismo napravili ovo što imamo pa sada nemamo dovoljnu financijsku snagu da bismo aplicirali na natječaje. Redovnim prihodima od prodaje, uglavnom na europskim tržištima, pokrivamo redovne troškove i kamatne troškove”, tumači Radoslav Bobanović.

Kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj podigli su kredit za izgradnju sustava za navodnjavanje od 300 tisuća eura. Nasadi se navodnjavaju iz obližnjeg potoka, a sustav nadopunjavaju tri akumulacijska bazena.

Ukupne investicije 6,5 milijuna eura

Ukupno su do sada investirali oko 6,5 milijuna eura. No, najskuplji proces – razminiranje – su napravili sami i to nije uračunato u spomenuti iznos. Od ostalih troškova najskuplja je bila priprema terena za sadnju. Za masline je priprema koštala oko 70 tisuća kuna po hektaru, a za vinograde oko 150 tisuća kuna po hektaru.

“To su veliki iznosi i povrat je dugoročan. Tome treba dodati i kredite koje smo uzimali – svi su na rok pet do sedam godina. I sve morate zbiti u to razdoblje, a kapitalni nasadi poput vinograda daju rod tek treću godinu, masline sedmu ili tek desetu godinu, kao i smokve”, pojašnjava Bobanović.

“Moj partner Željko Uzelac i ja smo svjesni da je ovo dugoročno ulaganje, trpljenje. No, očekivali smo više susretljivosti kod državne administracije. Ali oplemenili smo prostor, zadržali ljude, predstavili potencijal i stvorili dodanu vrijednost čitavom kraju. To se često ne razumije”

Ekološka proizvodnja

Stalna je borba i s vremenskim uvjetima. Na primjer, posljednjih desetak dana stalno je puhala bura. “Doista ne znam što treba činiti kako ne bismo toliko utjecali na poremećaje u prirodi. Ali znam što mi činimo. Mi smo bio, ne koristimo nikakve kemijske preparate ni u prihrani, ni u zaštiti nasada, Čuvamo čisti zrak, čisto tlo i vode oko nas, Ali to je kap u moru i nije prepoznato koliko bi trebalo”, smatra Bobanović. “Onaj tko se odluči za ekološki uzgoj zna da to nije visoko profitabilno. Održivo jest, ali nije ekstraprofitno.”

U Hrvatskoj ekološka proizvodnja još nije tako prepoznatljiva, ali iz dana u dan je sve više potrošača koji traže bio proizvode. Situacija je mnogo bolja u Njemačkoj, Francuskoj i drugim europskim državama u kojima već postoji kritična masa potrošača koji traže bio proizvode i znaju što to znači. “Kod nas bio proizvod u odnosu na neki konvencionalan proizvod poput maslinova ulja ili vina ima istu cijenu iako su troškovi proizvodnje eko proizvoda puno veći.”

S plasmanom proizvoda nemaju problema. “Nismo mi velika proizvodnja da bismo imali takve probleme. Našu robu uzima nekoliko bio lanaca, nešto plasiramo preko restorana, nešto izvozimo, a najučinkovitija je prodaja na licu mjesta, otkako smo izgradili kušaonicu i salon.”

A planovi? “Uvijek razmišljate o razvoju, novim proizvodima…. Gosti se raspituju i o kućicama za odmor. Ima više mogućih smjerova koji se nadovezuju na ovo što smo do sada stvorili”, zaključuje razgovor Radoslav Bobanović i odlazi dočekati novu grupu gostiju.