Živko Dražin iz Kaštel Kambelovca cijelog je života ribar. Uz ribanje je počeo soliti ribu i prodavati ju. S vremenom je, kaže, imao sve više posla sa soljenjem i u jednom trenutku odlučio je “prestati ići na ribe” i posvetio se isključivo preradi. Isprva kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a 2013. osnovao je obiteljsku tvrtku Riba Dražin d.o.o.
Počeo je sa soljenjem inćuna i srdele. Soljenje ribe je drevni način čuvanja ribe i nekada je usoljena riba bila važan proizvod za Dalmaciju. S pojavom frižidera takvi stari načini “konzerviranja” su izgubili na značaju, ali danas se ponovo otkriva njihova vrijednost. Zatim su ponudu proširili s mariniranom hobotnicom i tunjevinom. Malo po malo, portfelj je dosegnuo više od dvadeset proizvoda. Uz filete slanih inćuna tu su marinirana ušata, tuna, inćuni i kozice, dimljene dagnje, masline i kapare, motar u kvasini, sušene pome (rajčice), masline punjene bademima, riblje paštete…
No, najpopularniji proizvod iz kužine Dražinovih je Pepefiš: slatko-slane-ljute papričice punjene filetima domaćih inćuna i prelivene maslinovim uljem. Mogu se poslužiti uz domaći kruh, sir i vino gdje njihov okus dolazi do punog izražaja. Pepefiš je zaštićen proizvod na domaćem i međunarodnom tržištu te dobitnik niza nagrada za inovaciju i kvalitetu, a Živko Dražin je na njega izuzetno ponosan.
“Pepefiš je jako dobro prihvaćen na tržištu. Osim njega imamo i vrhunsku salatu od hobotnice i tunu. Sve pripremamo po tradicionalnoj recepturi. Uglavnom se držimo onoga kako su radili naši didovi, ali ponekad osvježimo recepte nečim novim”, kaže Živko.
Pet novih proizvoda za vrijeme pandemije
Dodaje kako nakon izbijanja pandemije nisu imali što raditi pa su se “malo igrali” i osmislili su pet novih proizvoda. To su crni rižot, srdela u savuru, pašteta od tune, pašteta od tune s umakom od bijelog tartufa te kapulada, marmelada od kapule.
Proizvodi su osmišljeni i testirani unutar tvrtke, a reakcije na njih su odlične. Posebno je dobro primljen crni rižot. Riječ je, u stvari, o osnovi za rižot u koju treba dodati zakuhanu rižu i servirati. Na jednu teglicu od 370 mililitara ide oko 40 dekagrama riže, objašnjava Živko. Recept je osmislio kuhar Duje Pisac.
Saura, savur, savor ili saor je još jedan tradicionalni način za “konzerviranje” lako kvarljivih namirnica poput ribe, najčešće srdela i inćuna. Riba se vrlo kratko poprži te nakon toga marinira u maslinovu ulju, s mnogo karameliziranog luka te češnjakom, lovorom, ružmarinom, kvasinom, bijelim vinom, crnim paprom i limunom. Navedeni temeljni sastojci, naravno, mogu varirati.
Inovativan proizvod je i kapulada, marmelada od luka, koja se može servirati kao prilog uz ribu, dok su paštete od tune nadogradnja postojeće lepeze ribljih pašteta.
“Upravo su nas novi proizvodi spasili u pandemiji”, ističe Živko. Nakon proljetnog lockdowna situacija se popravila i sezona je bila dobra dok se druge države nisu počele ponovo zatvarati. Onda je sve stalo, da bi se nakon nekog vremena počelo ponovo nešto dešavati. No, sve je to ipak daleko lošije u usporedbi s prethodnim godinama.
Distribucija kroz restorane sajmove
Riba Dražin svoje proizvode plasira djelomično u restorane i trgovine, a najviše prodaju na sajmovima. Restorani i trgovine su narudžbe prilagodili situaciji, a mnogi sajmovi su odgođeni i otkazani. Među njima je i sajam u Trstu na kojem su imali velike ambicije s obzirom na to da su njihovi proizvodi jako dobro prihvaćeni kod Talijana.
Zato im dobro dođu događanja poput Plavog cekera u Zagrebu. “Često smo na sajmovima i to nam je drago. Posebno nam je drago što nas iz Dalmacije prepoznaju u Zagrebu. Ljudi prepoznaju i cijene proizvode označene Plavim cekerom”, kaže Živko.
Nagradu je dobio za marinirane inćune i slane marinirane inćune. Plavi ceker je oznaka koja se dodjeljuje visokokvalitetnim prehrambenim proizvodima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava čija je kvaliteta više razine od zakonski propisane te uobičajeno zahtijevane i očekivane od strane potrošača. Proizvod mora biti proizveden u Hrvatskoj, od sirovina hrvatskog podrijetla.
Što se tiče trgovina, Živko kaže da je uglavnom riječ o malim trgovinama koje prodaju delikatesne proizvode. “Ima nas u Rijeci, Zagrebu, Splitu, Dubrovniku… Nigdje nas nema puno, ali prisutni smo.” Dio proizvoda plasiraju također u Sloveniju, Njemačku i Austriju.
Do sada su razvoj uglavnom financirali sami. “Skupimo za jednu stvar, pa za drugu… I pomalo rastemo.”
Mjere pomoći nisu tražili. “To je puno papira, velika procedura. Nemamo mi za to vremena. Mi samo nastojimo prodavati svoje proizvode”, razlaže Živko. Dodaje kako je Riba Dražin obiteljska tvrtka koja trenutno ima četvero zaposlenih. “Brat je u proizvodnji, ja sam više zadužen za prodaju.”
“Izmislimo novi proizvod pa se guramo. Radimo kvalitetno, tako da ljudi koji jednom kupe naš proizvod dolaze ponovo. To nam daje sigurnost. Gradimo tvrtku na kvaliteti. Nemamo velike zahtjeve, dovoljno nam je da imamo za život. Najvažnije je da je proizvod kvalitetan, da ništa ne muljamo i da radimo što bolje možemo. Ljudi to prepoznaju i to nam je garancija opstanka”, zaključio je Živko Dražin iz Kaštel Kambelovca.
