Modni brend Taja iza kojeg stoji dizajnerica Tajana Sertić temelji se na prirodnim i kvalitetnim materijalima. Taja nudi unikatnu odjeću s jedinstvenim krojem za svaku priliku, namijenjenu osobama koje žele imati vlastiti stil i odmaknuti se od klasičnih modnih trendova, a pri tom se osjećati udobno i nesputano. Inspiriraju je prirodni motivi, ali na njen rad utječu i slikari poput Ede Murtića ili nizozemsko-američkog apstraktnog ekspresionista Willema de Kooninga.
„Radim mušku i žensku modu za svaki dan, ali za one koji traže malo drugačiju eleganciju od one klasične. Teško mi je reći po čemu sam drugačija, to bi netko od mojih klijenata mogao reći mnogo bolje. Meni je ono što radim normalno. Uvijek mi je bilo važno da ljudi koji nose moje kreacije budu sretni s onim što su izabrali, da ih iznenadim s nečim, a da oni budu veseli. Važan mi je osobni pristup klijentu, da kupac bude zadovoljan”, kaže Tajana. Dodaje da je proizvodnja ekološka: „Radimo s prirodnim materijalima i trudimo se iskoristiti i reciklirati sav materijal. Želimo i iz otpadaka napraviti nešto, na primjer lutke za vrtiće”.
Salon u Firenzi
Poslovanje je preselila u Italiju nakon što je u Hrvatskoj morala zatvoriti salon tijekom lockdowna i danas ima salon u Firenzi. “U Zagrebu smo bili do 2020. Tada je došla pandemija kornavirusa, zatvaranje. A onda se ukazala prilika za otvaranje salona u Italiji.”
Za Firenzu sam se odlučila jer sam u Italiji živjela i studirala, tamo sam završila likovnu akademiju. Poznavala sam zemlju i uvijek me zanimalo kako bi oni reagirali na moj rad, kako bi ga prihvatili. Još dok radila u Hrvatskoj sam razmišljala o tome, i kada se ukazala prilika, odlučila sam se na taj iskorak”, tumači Tajana.
A sve je krenulo iz modnog salona koji je njen otac Vinko otvorio 1972. u Vlaškoj ulici u Zagrebu, u neposrednoj blizini Petrove crkve. Uz oca obrtnika Tajana i brat Berislav od malena su bili okruženi krpicama i tkaninama te kreativnim nadahnućem.
„Uvijek mi se sviđao taj svijet, to što je tata radio. Nakon što sam završila slikarstvo na likovnoj akademiji htjela sam se baviti s jednim i s drugim, sa slikarstvom i modom. Uređivala sam svoje prostore, oslikavala sam ih, oslikavala sam odjeću: spojila sam te dvije stvari i volim to i dalje raditi. Nakon toga sam, od 2002., počela raditi svoje kolekcije, svoje stvari, svoj dizajn. Počeli smo među prvima raditi razne revije. Zakupili smo cijelu Gradsku kavanu došlo je mnogo ljudi bilo je lijepo i veselo. Poslije su se počele održavati i druge revije. Bilo je to zabavno.”
Hrvatska modna scena se od tada dosta promijenila. „Podigla se dosta, ljudi to rade na višem nivou, dobro se radi. I dobro je da je tako, da imamo puno dizajnera pa ljudi mogu izabrati ono što im se sviđa – različite materijale, izradu, cijene…”
Tajana ističe kako je naslijedila obiteljski obrt pa joj je bilo lakše i jednostavnije nego nekome tko kreće potpuno sam. „Bila sam u tome i bilo mi jednostavnije. Zahvaljujući dobrom poslovanju smo se proširili na centar grada. U jednom trenutku imali smo salone na tri lokacije u gradu.”
U Vlaškoj su, kaže Tajana, bili od 1972., gotovo pedeset godina. I bez obzira na sve druge lokacije, do 2019. uvijek su bili u Vlaškoj.
„Jako sam voljela Vlašku i obrtnike koji su bili tamo. Uvijek m se sviđalo kad netko nešto sam izrađuje. Tako sam pokrenula manifestaciju koja se zvala Dani Vlaške i to sam radila nekoliko godina. Organizirala sam obrtnike da dva dana u mjesecu ponudimo popuste, napravila sam postere i promotivne balone. Htjela sam da kroz te promocije i popuste ljudi opet steknu naviku dolaska u Vlašku. Bilo mi je žao da se nekada po obrtnicima poznata ulica gasi. Ako nam već neće nitko drugi pomoći, da pokušamo pomoći barem sami sebi. Išli smo od lokala do lokala i objašnjavali što želimo napraviti. ‘Kupite balone i uvedite popuste dva dana u mjesecu’. To se pokazalo super i poslovno i medijski. Ali na žalost nije dugoročno zaživjelo, nisu svi prihvatili ideju. Osim toga, s tim se trebaš baviti, a ja uz svoj osnovni posao nisam imala dovoljno vremena. Bio je lijepo dok je trajalo.”
Vlaška je, kao i mnoge druge zagrebačke ulice, zbog drugih stvari koje su napravljene u gradu, za obrtnike postala poslovno neisplativa. Tajana je tražila prostor bliže centru. Ukazala se prilika za prostor u Jurišićevoj, u prizemlju budućeg hotela s pet zvjezdica. Idealna pozicija.
„Tamo je bio lokal u kojem je sprijeda bila prodaja, a otraga velika radionica. To je bio veliki prostor, površine 100 četvornih metara, a kupci su mogli vidjeti cijelu radionicu i sve smo mogli odmah prepravljati. Vlasnici zgrade namjeravali su tu napraviti hotel i zvali su me da dođem jer su htjeli da jedan takav poseban proizvod bude tamo. I tako sam sve preselila tamo, i prodaju i proizvodnju.”
No, došla je pandemija koronavirusa, lockdown, investitori nisu napravili hotel, a Tajana je salon zatvorila. No, kako kažu, kriza stvara prilike, pa joj se pojavila šamsa da ostvari želju i otvori salon u Firenzi.
„Tamo dolaze kupci iz cijelog svijeta, a i među našim kupcima u Zagrebu je bilo mnogo stranaca. Nalazili su nas i dok smo bili u Vlaškoj, i dok smo bili u Jurišićevoj, iako se nismo pretjerano reklamirali. S obzirom na to da sam se željela okušati na talijanskom tržištu, i s obzirom na okolnosti, nije se bilo teško odlučiti se na to. Tek kad sam došla tamo, otvorila salon, i kad sam shvatila kakva je to konkurencija, počela sam se pitati jesam li dobro odlučila. U početku sam bila euforična”, priča kroz smijeh. „Sada je sve poslovanje tamo, uključujući proizvodnju. I dalje radimo svoj brend Taja, i posao lijepo ide. U Italiji su ljudi zadovoljni s onim to radimo, sviđa im se dizajn. Imamo klijente iz cijelog svijeta jer je Firenza turistički grad.”
„Naši kupci su uvijek bili ljudi koji dobro znaju što hoće, svjesni što im dobro stoji i sa željom da odskaču od gomile. Naši modeli nisu bili za široke mase, nisu bili uniformirani. A moj dizajn je bio dodatno neobičan tako da ga je uvijek nosio manji broj ljudi, ali opet dovoljan da se posao bude uspješan. U Italiji je, naravno, konkurencija, puno veća. Ima puno više dizajnera, ali i dalje se može pronaći niša, ljudi koji vole ono što radim, koji u tome vide nešto posebno i interesantno.”
Jednostavnije poslovanje
Što se tiče razlika u poslovanju u Hrvatskoj i Italiji, Tajana kaže da su razlike velike i da je puno jednostavnije poslovati u Italiji. Tamo su organizirani tako da nema puno toga na čemu insistira naša birokracija. „Poslovanje je maksimalno pojednostavljeno i bitno im je da ljudi rade. Nekolko djevojaka zaposleno je u prodaji, nekoliko u proizvodnji, neke angažiramo po potrebi. Uvijek smo radili s kvalitetnim talijanskim materijalima i priborom jer toga kod nas nije bilo. Sada je u Europskoj uniji sve jednostavnije.”
Još jedna važna razlika koju ističe je da u Hrvatskoj dizajner nije spojen s proizvodnjom. „Kod nas nema puno tvornica tekstila, ali i ono što ih ima nije dobro povezano s dizajnerima. Bilo je pokušaja povezivanja, ali mislim da na obje strane nedostaje znanja i ti pokušaji nisu uspjeli. Na tome bi trebalo raditi. No, teško je, tu su razlike u generacijama, razlike u mišljenjima, razlike u financijskim konstrukcijama. U Italiji je taj spoj super funkcionira i iz toga proizlazi finalni proizvod.”
No, s nostalgijom se prisjeća Hrvatske: „U Hrvatskoj je bilo lijepo raditi. Imali smo svoje kupce, osoban pristup i dobar poslovni odnos. To mi se jako sviđa i sada planiramo ponovo otvoriti poslovnicu u Zagrebu”.
Tako će se krug na neki način zatvoriti, iako ne baš onako kako je isprva planirala. Umjesto da iz Zagreba otvara salon u Italiji, sada će ga iz Firenze otvoriti u Zagrebu.
„Naši stari kupci već kažu da im nedostajemo. tako da će biti lijepo vratiti se i poslovati ovdje. Smišljam i neke nove kreacije. Pripremam kolekciju posvećenu hrvatskim, narodnim, etno motivima. To mi je bio plan još dok smo bili u Jurišićevoj, ali nisam stigla jer je došla korona. Sada ga želim realizirati. To je dosta drugačije od onoga što smo do sada radili. Kolekcija s hrvatskim etno motivima, domaće platno, pamuk, sve prirodno, za naše tržište. Planiram nešto slično i za talijansko tržište, s njihovim etno motivima. Sviđaju im se naše kreacije, ali vjerojatno će im se više svidjeti vlastiti motivi”, poručila je na kraju razgovora modna dizajnerica Tajana Sertić.
