Cromaris – pioniri digitalne transformacije marikulture

Zadarski Cromaris nadogradnjom standardnih SAP-ovih rješenja razvio je jedinstveno integrirano rješenje za praćenje kaveznog uzgoja ribe

u 5:42 Zadnja izmjena: 18.07.2018 u 16:20
508
Cromaris
Uzgajalište Košara kraj Pašmana

Marikultura je kontrolirani uzgoj riba, rakova, mekušaca i vodenoga bilja u bazenima, plutajućim kavezima ili drugim uzgojnim instalacijama koji se smještaju u zaštićene dijelove priobalnog mora. U Hrvatskoj ima dugu tradiciju – komercijalna proizvodnja morske ribe počela je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tvrtka Cenmar, osnovana 1979, bila je jedan od pionira marikulture na Mediteranu. U Cenmar su tada dolazili uzgajivači iz mnogih sredozemnih zemalja na obuku. No, s vremenom je hrvatska marikultura počela zaostajati i mnogi učenici su nas pretekli.

Tradiciju Cenmara nastavlja tvrtka Cromaris. Naime, Adris grupa preuzela je 2008. Cenmar, a iduće godine objedinila je poslovanje svojih marikulturnih tvrtku pod imenom Cromaris.

Cromaris je danas preuzeo ulogu pionira u digitalnoj transformaciji marikulture: implementirali su standardni SAP-ERP (enterprise resource planning) i SAP-BI (business intelligence) koje su nadogradili jedinstvenim rješenjem za praćenje kaveznog uzgoja ribe koje su razvili u partnerstvu sa SAP-ovim konzultantima iz tvrtke B4B.

Razvoj modula od nule

“Godinu dana trajalo je uvođenje standardnog SAP-a u cijelo poslovanje. No, za uzgoj nije postojalo standardnu industrijskog rješenje pa smo krenuli u razvoj modula od nule”, prisjeća se Lenko Kolega, direktor financija Cromarisa koji je za projekt 2016. dobio nagradu za najboljeg kontrolera godine.

“Marikultura u Hrvatskoj nije razvijena kao u nekim drugim zemljama poput Grčke, Turske ili Norveške. No, čak ni u tim zemljama ne postoje, barem koliko je nama poznato, cjelovita integrirana industrijska rješenja koja biste preuzeli i instalirali te kasnije koristili sigurni da rade ono što vam treba. Svi koriste ERP kao bazu da bi dobili financijsku komponentu, a onda na njega nadograde neko specijalizirano rješenje za marikulturu. Ali to nije integrirani sustav i ne funkcionira na kapacitetu na kojem funkcionira naš sustav”, pojašnjava Kolega.

“Drugi problem je”, nastavlja, “što treba jako dobro razumjeti problematiku marikulture. Kavezni uzgoj traje dvije do tri godine. Cijelo vrijeme morate pratiti proizvodnju u moru kako biste kasnije znali objasniti što se dogodilo i zašto su rezultati takvi kakvi jesu, zašto je preživljavanje takvo kakvo jest.

Kako prebrojati ribu

Imate mnoštvo varijabli koje nisu pod vašom kontrolom, kao što je temperatura mora, predatori, kanibalizam… Osim toga, ribi ne možete pristupiti kako biste ju prebrojali. Postoje određene metode kojima se mogu izmjeriti zalihe, ali klasična inventura -prebrojavanje i vaganje ribe – nije primjenjiva”.

U Cromarisu su prije uvođenja novog sustava koristili svoje pomoćne evidencije i bilješke. Te podatke trebalo je objediniti pa strukturirati da bi se s njima nešto moglo napraviti. “Imate gomilu podataka, a ne znate što s njima. Ako podaci nisu strukturirani, ako nisu u sustavu, ako nemaju svoju financijsku komponentu, dok ih uredite preumorni ste da biste ih analizirali. U konačnici napravite nekakav izvještaj, a svi su se pitaju jesu li brojke točne. Sad više nema dileme. Možemo pričati samo o tome zašto su brojke takve kakve jesu”, tumači Kolega, a Mislav Škara, voditelj IT službe podsjeća kako su se podaci obrađivali kroz više odjela, što je dodatno usporavalo obradu.

“Podaci se”, pojašnjava Lenko Kolega, “unose kako bi se pratile performanse uzgoja i rezultati koje kasnije treba objasniti. Postoje nekakva standardna očekivanja i ako rezultat odudara od tih očekivanja, treba obrazložiti zašto je to tako, bez obzira je li ostvareni rezultat izvanredno dobar ili izvanredno loš. A to je vrlo teško ako nemate sustav u kojem su podaci strukturirani, transparentni i lako dostupni. Osim toga, drugačije je ako obrazloženje temeljite na podacima iz sustava umjesto da na nekakvim bilješkama, pomoćnim evidencijama, ekselicama i sličnim izvorima.”

Godinu dana priprema

I tako su znanje i podatke Cromarisovih stručnjaka konzultanti tvrtke B4B pretočili u kod, odnosno u integriranu aplikaciju za praćenje kaveznog uzgoja ribe. Sve je prilagođeno Cromarisovu poslovnom procesu.

“Nije sve išlo glatko. Bilo je dječjih bolesti, neke stvari možete rješavati samo u hodu”, kaže Kolega. “Zbog razvoja je cijeli proces trajao toliko dugo. S produkcijom smo krenuli 2. siječnja 2015., nakon godinu dana priprema i rada na konceptu pretprodukcije, a onda smo još pola godine analizirali, pratili što se i zašto dešava, je li obračun ispravan… Kroz SAP-ov sustav točno se vidi kada je tko što napravio. Zapisana je oznaka korisnika koji je unio određeni potrošak hrane, mortalitet ili neki drugi podatak, tako da je vrlo lako kasnije ući u trag onome što se dešavalo”.

Sada kako stručno osoblje na uzgajalištima unosi podatke o stanju ribe, kretanjima, nasađivanju mortalitetu, prirastima, može se vrlo brzo vidjeti koliko ribe ima, koliko ta riba jede. Mogu se napraviti usporedbe s prošlom godinom ili planom. Brže se uočava da nešto nije u redu.

U početku je bilo otpora kod ljudi jer je prethodni sustav bio mnogo jednostavniji. Strah je bio djelomično opravdan, smatra Kolega, jer su tijekom jednogodišnjih priprema ljudi vidjeli kako treba opsluživati novi sustav i uplašili su se da će se pretvoriti u administratore, da više neće vidjeti ni ribu ni more. Ali vrlo brzo su uvidjeli i njegove prednosti. Bez obzira na to što je novi sustav relativno krut i zahtjevan, nakon što se uhodao, unos podataka ide relativno brzo. I mnogo manje vremena gubi se kako bi se došlo do podataka.

Pet farmi

Cromaris ima pet farmi, a na svakoj je oko 100 kaveza. Ukupno je u proizvodnji oko 400 kaveza, odnosno 400 radnih naloga. Unutar jednog radnog naloga treba evidentirati mnoštvo događaja, a dešavaju se i kretanja između radnih naloga odnosno kaveza, čak i među farmama. Unutar jednog kaveza se može pratiti količina nasada u komadima, kilogramima, pobrojivi i nepobrojivi gubici, utrošak hrane i među skladišni prometi – to su spajanja, pripajanja, razdvajanja… Kavez se, na primjer, može otegliti s jedne lokacije na drugu. To je sve trebalo predvidjeti prilikom izrade aplikacije.

Svaki kavez ima i svoje matične podatke koji nam govore što se u njemu zapravo događa, koja je tu vrta ribe, koja generacija, koje je podrijetlo ribe, kada je riba nasađena, na kojem koncesijskom polju, koji je volumen, koja je mreža, koliki je faktor konverzije, preživljavanje… “Imamo kompletnu sljedivost od mrijestilišta do krajnjeg kupca”, istaknuo je Škara.

Sve promjene koje se tiču uzgoja evidentiraju se na uzgajalištu, na licu mjesta. Podatak se unosi jednom na jednoj lokaciji i kasnije se više ne prepisuje nego se povlači po potrebi. “Time se postiglo nekoliko benefita”, kaže Kolega, “Prvi je rasterećenje odjela računovodstva i financija, drugi da se drastično smanjuje mogućnost pogreške, a treći da jednim klikom, uz pomoć određenih filtera, možete dobiti koje god podatke želite”.

Još jedna prednost je transparentnost podataka. Računovodstvene politike ugrađene su u SAP-ov sustav po kojima se radi obračun. Tako svaki rukovoditelj uzgajališta može sam izračunati svoje rezultate na temelju podataka iz sustava. S obzirom na to da oni svakog dana unose podatke i evidentiraju poslovne promjene, na kraju mjeseca kontroling im napravi obračun proizvodnje u kojem je iskazana i ona najzanimljivija, financijska komponenta.

Toplo more – preduvjet za rast

Svaki kavez je priča za sebe: ima sličnu ribu i trebao bi dati sličan rezultat. Kad se proučava odnos pokazatelja uspješnosti uzgoja i cijene, oni bi trebali korelirati, ali nije uvijek tako. Na temelju povijesnih podataka sada se može pratiti kakve veze ima temperatura mora, preživljavanje i faktor konverzije s cijenom ribe.

Kapacitet kaveza ovisi o mreži, zna se koliko grama ili komada ribe može biti po metru kubnom za određeni temperaturni režim. U slučaju da se temperatura mora poveća, riskirate da se riba poguši jer nema dovoljno kisika. To povlači drugu stvar: kavez bi trebao biti na mjestu gdje ima morskih struja koje će dovlačiti svježi kisik, ali morate paziti da struja ne bude prejaka kako ne bi došlo do nagnječenja ribe u kavezu.

Generalno je bolje imati što toplije more zato što je to preduvjet za rast. To je ujedno razlog zašto se ne možemo natjecati s Grčkom i Turskom koje su južnije i imaju toplije more pa su troškovno efikasnije, pojašnjava Kolega.

“Mi taj dio ne možemo nadoknaditi. No, imamo drugu komparativnu prednost: puno smo bliže Italiji, najvećem svjetskom tržištu brancina i orade. Mi ribu možemo dopremiti do Italije za 24 sata dok njima treba nekoliko dana. Riba ima vrlo kratak rok trajanja, a njena kvaliteta ocjenjuje se po svježini. To je naša karta kojom konkuriramo njihovoj troškovnoj optimizaciji”, dodaje.

Izvještaji se ažuriraju na dnevno tako da menadžment ako želi može dobiti brzi pregled podataka o svakom kavezu i postaviti pitanja. To je još važnije za prodaju koja je dinamičnija od uzgoja.

Brzorastuća tvrtka

Škara ističe kako je Cromaris brzorastuća tvrtka koja se od 2015., kada je SAP-ov sustav uveden, jako promijenila. “Narasli smo, imamo puno novih proizvoda, povećava se broj kaveza, imamo nove lokacije, ne uzgajamo više samo brancine i orade… Sada uzgajamo i druge vrste riba te školjke, puno ulažemo u preradu ribe. Sve je složenije. Bez SAP-a bismo se danas teško snašli.”

Cromaris je član Adris grupe i ima svoje tvrtke kćeri. Svakog mjeseca radi se konsolidacija pa je to dodatni razlog za uvođenje integriranog rješenja. Tvrtka ima oko 430 zaposlenih, a prošle godine prodali su nešto manje od 7400 tona ribe uz prihod od gotovo 400 milijuna kuna. Oko 80 posto proizvodnje izvoze. Glavno tržište je Italija, ali svoje proizvode plasiraju širom Europe, od Francuske i Njemačke do Ukrajine.

Kontinuirano se radi na nadogradnji sustava. Idući korak trebao bi biti integrirati u sustav planiranje. Cijeli plan je učitan u SAP, ali sam proces planiranja nije integriran u sustav.

Nabavljaju se i novi strojevi koji se integriraju u SAP-ov sustav u sklopu automatizacije procesa kako bi bilo što manje ručnih radnji.

Želje je i krajnjim korisnicima pružiti što više informacije. Trenutno se koristi aplikacija fTrace, preko koje potrošači skeniranjem etikete mobitelom mogu dobiti informacije o kojoj je ribi riječ, kada je izlovljena, koliki je rok trajanja te općenito informacije o vrsti ribe. U planu je vlastiti sustav koji ne bi bio ovisan o fTrace.