Evap 404 privremeno je sklonište za ljude pogođene elementarnom nepogodom. Prirodni materijali, jednostavno sastavljanje i transportiranje te modularnost osnovne su karakteristike ovog rješenja koje se može primijeniti i za razne druge prilike u kojima treba privremeni smještaj.
Iza projekta koji je ušao u finale ovogodišnejg Startup Factoryja je peteročlani tim u kojem su studenti pete godine arhitekture Vanja Oštrek i Doris Mržljak, za financije je zadužena Monika Jurić, za digitalni marketing Valentino Maraš, a projekt menadžer je Katarina Brbora.
“Ideja je nastala u sklopu kolegija Stanovanje na studiju arhitekture. Zapitao sam zašto bih se bavio stanovanjem u zgradi, umjesto da pokušam napraviti nešto za ljude kojima je potrebito privremeno stambeno rješenje. Razvio se projekt privremene arhitekture odnosno kućice kojom se u slučaju elementarnih nepogoda – to može biti potres, poplava ili neka slična nepogoda – rješava stambeno pitanje ljudi koji su njome pogođeni”, razlaže Vanja Oštrek, koji ima i svoju tvrtku, a na Startup Factoryju sudjelovao je 2018. u timu koji je predstavio Wingo, stol s ugrađenim grijanjem.
Ime EVAP kućica je dobila po zoni predviđenoj za gradnju šatorskih naselja u slučaju elementarnih nepogoda. U Zagrebu su to Maksimir, Bundek, Hipodrom… A 404 su dodali jer taj problem u Hrvatskoj nije dobro riješen. To su pokazali i nedavni potresi koji su pogodili Zagreb i okolicu te područje Banovine.
Prvo pitanje na koje su potražili odgovor bilo je postoje li ikakvi propisi kojima je to regulirano na razini Hrvatske, koliko četvornih metara mora imati takva kućica i u kojem smjeru uopće trebaju razmišljati.
Hibrid između šatora i kontejnera
Tako su naišli na The Sphera Handbook, propise Crvenog križa koji se prilagođavaju svake četiri godine. U tim propisima navodi se da privremena arhitektura u slučaju elementarne nepogode mora omogućiti najmanje 3,5 četvorna metra po osobi.
“Tako smo došli do kvadrature – naša kućica kad se sastavi ima 16 kvadrata, što je nešto više od prosječnog kontejnera i dovoljna je za smještaj četveročlane obitelji”, kaže Vanja.
Ideja je bila da to bude hibrid između šatora i kontejnera: EVAP 404 ima sve karakteristike kontejnera odnosno klasične kuće, a sastavlja se i koristi poput šatora. Na lokaciju se transportira rastavljena, u pakiranju dimenzija 2m x 1 m x 1m. To je, kaže Vanja, volumenom znatno manje od kontejnera.
“Time smo uštedjeli na prostoru, odnosno omogućili smo da se na jednoj kamionskoj prikolici mogu transportirati 24 kućice, što je dovoljno za smještaj gotovo stotinu ljudi.”
Napravili su najjeftiniju verziju s drvenom konstrukcijom. Spojevi su dizajnirani tako da se slažu kao Lego kocke.
“Inspirirani smo bili japanskim tradicionalnim spojevima. Naime, Japanci jako puno grade s drvom i razvili su sustav spajanja konstrukcije bez vijčanih spojeva. Tako smo i mi svoju kućicu dizajnirali bez ijednog vijčanog spoja i za njeno sastavljanje nije potreban alat.”
Kućica je napravljena iz ekoloških, reciklabilnih materijala. Konstrukcija je drvena, a materijal koji se koristi za izolaciju je karton. “Karton, osobito onaj deblji, rebrasti, ima dosta dobra izolacijska svojstva”, napominje Vanja.
No, drvena nosiva konstrukcija može dobiti bilo kakvu ovojnicu – sendvič panel, klasičnu fasadu ili obično šatorsko krilo. Ista arhitektonska logika i konstrukcija mogu se prilagođavati za različite namjene, tako da su uz kućicu za privremeni smještaj u slučaju elementarnih nepogoda razvili glamping i tiny house verzije.
“Trajnost kućice procijenili smo na pet godina intenzivnog korištenja. Ako se ne koristi intenzivno, može trajati i znatno dulje”, kaže Vanja.
Dojam boravka u pravoj kući
Na pitanje kaje su prednosti EVAP-a 404, Vanja odgovara kako šator ima samo ceradu i teško ga je zagrijati. Osim toga, praksa Crvenog križa pokazuje da ljudi ne vole boraviti u šatoru jer nisu ugodni niti dovoljno toplinski izolirani.
“Pokušali smo postići topliju atmosferu, da ljudi imaju dojam da borave u kući. Već samo drvo kao materijal daje topliju atmosferu, a izolacijska svojstva naše kućice su 3-4 puta bolja u usporedbi s klasičnim šatorom. Kartonske stijenke mogu se dodatno pojačati, od 4 centimetra do debljine nosive konstrukcije od 14 centimetara sve se može ispuniti kartonom. To pruža znatno bolju toplinsku izolaciju od cerade debljine nekoliko milimetara”, razlaže Vanja Oštrek.
Troškovnik za proizvodnju jedne kućice napravili se prema maloprodajnim cijenama. Prema tom troškovniku za jednu kućicu potrebno je oko 1000 eura.
“Vjerujemo da bismo tu cijenu za proizvodnju većeg broja kućica mogli dosta spustiti, barem za 20-30 posto. Komercijalnu cijenu smo planirali između 2000 i 2500 eura. To je 4 do 5 puta jeftinije od kontejnera i upola jeftinije od šatora”, objašnjava Vanja te dodaje kako ih je iznenadilo da je komercijalna cijena šatora koji se koristi za privremeno zbrinjavanje oko 5000 eura.
“Uzeli smo dva najbolja rješenja i riješili sve ono što smo vidjeli kao njihove mane u samoj primjeni da bismo došli do svog rješenja”, tumači naš sugovornik te dodaje kako se ovom temom bavi jako malo arhitekata.
Lakši transport i modularni namještaj
“Japanski arhitekt Shigeru Ban se od 1995. bavi privremenim stanovanjem. Dosta je utjecajan i ima nekakve patente, na primjer da se konstrukcija radi od papirnatih tuba. Ali to je papir i nema veliku izdržljivost na kišu.
Ikea je razvila svoje rješenje koje izgleda kao klasičan šator, ali koriste plastičnu ovojnicu. Dakle, materijale koji nisu ekološki prihvatljivi. Koriste lakšu konstrukciju, a pakiranje je gotovo istih dimenzija kao i naše. Da bi se njihov šator postavio potrebna su četiri sata i četiri osobe. Ikea se promovira kao namještaj koji je lako složiti, ali svi koji imaju iskustva s njihovim namještajem znaju da je za sastavljanje potrebno i nekoliko sati. Cjenovno smo u istom rangu: oni pretpostavljaju da će im za proizvodnju na veliko trebati 800 eura.
Shiftpod je pak organizator brojnih festivala u Sjedinjenim Državama i napravili su malo kvalitetnije šatore koji si otporni na vremenske uvjete. Cijena jednog šatora je oko 3500 dolara i nemaju veliku površinu.
Naše rješenje nudi kvalitetu kuće, bolju toplinsku izolaciju od šatora, sastavlja se kao šator, ima manje dimenzije za transport i kada je sastavljeno veću površinu u usporedbi s kontejnerom. S obzirom na to da je UN preuzeo Spherine standarde, a EVAP 404 je rađen prema tim propisima, zadovoljava standarde za korištenje bilo gdje u svijetu”, usporedio je Vanja EVAP 404 s konkurentnim rješenjima.
Dizajnirali su i namještaj u kućicama koji je modularan tako da se sklapanjem i rasklapanjem namještaja tijekom dana prostor od 16 četvornih metara može lako prenamijeniti za spavanje, rad ili nešto treće.
Urbanističko rješenje za cijelo naselje
“Često nas pitaju za sanitarije. One se mogu ugraditi u našu kućicu, ali problem je kako dovesti infrastrukturu – struju, vodu, kanalizaciju… – do svake kućice ako morate brzo napraviti naselje za 20 tisuća ljudi. To je logistički vrlo složeno. Razmišljali smo o tome i napravili smo urbanistički plan u skladu s pravilima Sphere, kako kućice sastavljati, gdje će biti pozicionirana sanitarije, kako će biti postavljene… Prema propisima Sphere kreće se od jedne jedinice na koju se u trakama sa svale strane nadovezuju desetak ostalih kućica, a sanitarije se nalaze između njih. Tako svih dvadesetak kućica koristim iste sanitarije koje su pozicionirane tako da se cijeli sustav infrastrukture može što lakše dovesti do toga, jer ga je logistički nemoguće dovesti do svake kućice.”
Projekt je napravljen mjesec dana prije prvog potresa u Zagrebu. “Pokušali smo razgovarati s državom, prezentirali smo ideju zagrebačkom centru za hitne situacije. Podržali su ideju, ali rekli su nam da u proračunu nemaju predviđena sredstva.”
Nakon drugog potresa pokazalo se da država nije bilo spreman za takve situacije pa su susjedne članice EU i druge države donirale šatore i kontejnere, ljudi su donirali kamp kućice…
Zagreb i Hrvatska su su visoko rizičnoj zoni kada je riječ o potresima, a zbog klimatskih promjena elementarnih nepogoda će biti sve više pa bi bilo dobro da se država bolje pripremi na takve situacije.
Komercijalni model do kraja ožujka
“U početku smo mislili da će nam poslovni model biti B2G, ali shvatili smo da je to jako teško. Teško je dogovoriti se s državom, a i prodajni proces traje jako dugo. Mi ćemo im i dalje nuditi svoju kućicu, ali okrenuli smo se i B2B segmentu. Crveni križ je humanitarna organizacija, ali raspolažu velikim proračunom za ovakve namjene. Predstavili smo im naše rješenje i svidjelo im se. Pozvali su nas da, nakon što proizvedemo prvi komercijalni model, održimo još jednu prezentaciju na koju će pozvati svoje organizacije iz regije. Vidjet ćemo što će dalje biti”, priča Vanja.
Trenutno imaju maketu kućice u omjeru 1:10 i detalj spoja u realnoj veličini koji su testirali. Rade proračune za konstrukciju i pripremaju ostalu dokumentaciju. Tim se nada da će komercijalni model biti završen do veljače ili ožujka iduće godine. Vanja kaže kako pregovaraju s potencijalnim proizvođačima, a i Zicer im je ponudio suradnju.
Do sada su projekt financirali sami, vlastitim novcem i radom. To uključuje i izradu knjižice sa stotinjak stranica u kojoj je prezentiran cijeli projekt. Sami će financirati i izradu prve kućice. Nakana im je proizvesti iduće godine 20 do 50 kućica, raditi studije slučaja i predstaviti EVAP 404 jedinicama lokalne samouprave.
“S pravom kućicom možemo hodati okolo i predstavljati je zainteresiranim kupcima”, kaže Vanja. “Razmišljali smo i o Europskim fondovima, ali to je dosta složeno, a morate imati i dodatna sredstva da premostite razdoblje dok čekate sredstva koja se isplaćuju svaka tri mjeseca”, razlaže Vanja na temelju iskustva s Wingom.
“Kratkoročno smo fokusirani na proizvodnju i da sustav funkcionira kako smo zamislili, a dugoročno da ljudi postanu svjesni potrebe za ovakvim rješenjima”, zaključio je Vanja Oštrek u ime tima EVAP 404.
