Vizija o električnom brodu koji povezuje hrvatske otoke i kopno, a proizvodi se u Hrvatskoj, savršeno se uklapa u priču o zelenoj Hrvatskoj i europskom Green Dealu. Tomislav Uroda počeo je razmišljati o tome još 2007. godine, kao mladi inženjer s tek nekoliko godina staža, razgovarajući s kolegom Klementom Jadrešićem o tome kako je komplicirano doći s otoka na otok.
“Uobičajeno je da s otoka moraš otići u neko središte na obali pa onda na drugi otok. Otoci međusobno uglavnom nisu povezani, ili su vrlo loše povezani. Na primjer, Šolta i Brač ili Brač i Hvar. Smišljali smo kako napraviti brod koji bi bio ekonomski isplativ i istovremeno povezivao otoke. Brodovi su skupi, teški, grade se od čelika, trebaju velike motore, potrošnja goriva je velika… Tu smo došli do prve ideje o ultra laganom brodu od karbonskih vlakana s visoko učinkovitim dieselskim motorima. U to vrijeme još se nije razmišljalo o električnim motorima. Aktualni su bili visokoefikasni dizelski motori pa je u tom smjeru krenuo i naš projekt – nastala je tvrtka iCat, Island Catamaran”, prisjeća se Tomislav.
Pokušavali su doći do investitora odnosno nekoga tko bi htio kupiti takav brod, ali to nije bilo jednostavno. Mnogima su tada njihove ideje zvučale kao puka fantazija. A i sam proces osmišljavanja i projektiranja broda traje godinama.
“Na svim ovim startupovima o kojima se danas govori ljudi su radili 15 godina da bi došli tu gdje su danas. Slična je i naša priča o iCatu. Priča o projektu se proširila, došla je do ljudi iz struke, Ministarstavo gospodarstva i Ministarstvo mora podržali su projekt, svidjela im se ideja. A kako se tehnologija razvijala, tako smo mi malo redefinirali projekt u smjeru ekoloških izvora energije, iako u to vrijeme baterijski pogon nije bio na današnjoj razini.”
Inovativni koncept brodskog putničkog prijevoza za Šibenik i okolicu
U jednom trenutku Grad Šibenik je naručio studiju razvoja novog koncepta brodskih linija. Čelni su ljudi grada bili nezadovoljni – kao najmanji od većih gradova na Jadranu dobivaju najlošije brodove i najlošije linije s obzirom na učestalost plovidbe pa su to odlučili promijeniti.
“Kroz nekoliko studija i poslovnih planova u suradnji s partnerima razvijali smo novi koncept brodskih linija. Osmislili smo koncept linija oko grada s tezom da su otočke linije koje se oslanjaju na otočku populaciju i uvijek kreću ujutro s otoka prema gradu i navečer se vraćaju potpuno promašene. Nema uporišta, s obzirom na broj putnika, da se od ministarstva traži veći broj dnevnih linija. U Šibeniku je to možda izraženije nego u drugim gradovima”, razlaže Tomislav.
“Naša ideja bila je posložiti te linije kao jedan vid prigradskog prijevoza. Kao što oko Zagreba postoje prigradski autobusi koji voze otprilike svakih sat vremena. Na temelju toga smo složili koncept: napravili smo shemu brodskih linija koja bi umrežila cijeli Šibenik duž obale – na području od Vodica do Brodarice cirkulira velik broj ljudi i taj potencijal treba iskoristiti kako bi se afirmirale brodske linije. Uz priobalne bi linije postojala i linija koja bi išla okomito na obalu, kao što je postojeća linija od Šibenika do Žirja, te još jedna linija prema Skradinu odnosno Nacionalnom parku Krka. Sve to bi se integriralo u jednu homogenu transportnu mrežu.”
Prva ideja je bila da zajednički hub bude na Jadriji i da četiri broda kreću iz svojih polaznih točaka kako bi u isto vrijeme stigla u hub gdje bi putnici promijenili brod ovisno o tome u kojem smjeru idu. I tako svaki sat. Na inicijativu lokalnih turističkih radnika i načelnika hub je kasnije pomaknut s Jadrije na Zlarin.
Brodari su pokazali da stvari mogu mijenjati
“U to vrijeme, 2015. – 2016, kroz studiju s Institutom Končar razradili smo baterijski sustav koji je bio dosta limitiran. Ako su brodovi ultra lagani onda na njih ne možemo nakrcati tone baterija. Ograničili smo se na pet tona i ispitivali što možemo postići uz takav limit. Litijske baterije su u to doba imale veliki životni vijek ako se koriste nježno. Bez velikih dubina pražnjenja i bez velikih struja punjenja i pražnjenja. A mi smo na tim linijama ubijali baterije cjelodnevnom plovidbom velikim brzinama”, priča Tomislav.
“Razmišljali smo kako održati životni vijek baterija. Zaključili smo da moramo imati pet, umjesto četiri seta baterija, kako bi se jedan svaki put relaksirao. Prva je ideja bila da mijenjamo baterije, ali u raspravi sa stručnjacima Instituta Končar i Fakulteta strojarstva i brodogradnje shvatili smo da bi to bilo složeno i opasno. Na kraju smo zaključili da moramo napraviti pet brodova kako bi se jedan cijeli brod relaksirao. No, projekt je ostao u Gradu Šibeniku na daljnjem razvoju, a realizacije za sada još nema.”
Tomislav smatra kako se situacija u putničkom prometu u odnosu na 2007. promijenila na bolje, ali još uvijek nije onakva kakva bi po njegovom mišljenju trebala biti.
“Brodari kao što su ‘Krilo’ obitelji Tomić pokazali su da se stvari mogu mijenjati. Tu je najslikovitija linija koja ide od Splita do Dubrovnika preko Brača, Hvara, Korčule i Mljeta. Kada se postavljala prva putnička linija od Korčule do Splita mnogi su bili skeptični. Ova sezona nije reprezentativna zbog pandemije, ali prethodne godine svakodnevno je devet linija išlo do Hvara, sedam do Korčule, nešto manje do Dubrovnika. I sve su bile profitabilne.”
Tržište ne zna što sve može dobiti
Ističe kako je teško raditi istraživanje tržišta ako još ne postoji proizvod koji biste ponudili. “Steve Jobs govorio je kako ne radi istraživanje tržišta jer tržište ne zna što on njemu može ponuditi”, kaže.
“Ako pokušate istraživati koliko se ljudi vozi brodovima, nećete složiti niti jednu liniju jer se jako malo ljudi njima vozi. S druge strane imate primjer taksija u Zagrebu: da ste pravili analizu tko se vozi taksijem prije nego što su se pojavili jeftiniji taksi prijevoznici, ne bi baš bilo opravdano ulaziti u taj posao. A stvari su danas ipak malo drugačije.”
Kad su radili ispitivanje za Šibenik, nacrtali su liniju i pitali ljude da li bi se njome vozili ako bi polazak bio svaki sat, da putovanje traje toliko i da je cijena karte toliko. “Nismo pitali samo ‘Da li biste se vozili?’. I stavili smo sliku jednog modernog broda iz Singapura kako se ljudi ne bi vezali za sentimentalne vrijednosti kao što je ‘Tijat’ u Šibeniku (brod koji je nedavno nakon pedeset godina ponovo počeo ploviti između Šibenika i Skradinu, op. r.). U tom smislu mislim da treba stvarati nove proizvode i koncepte prijevoza”, poručuje Tomislav.
Današnja tehnologija omogućava da se baterije za desetak minuta potpuno napune. Riječ je o baterijama koje ne treba relaksirati. Gustoća energije je nešto manja, ali životni vijek je višestruko veći, baterije su otpornije na struje punjenja i pražnjenja.
“iCat smo razvojem tehnologije doveli do toga da možemo na njega staviti bateriju koja omogućuje brzinu do 25 čvorova i cjelodnevnu plovidbu uz nadopunjavanje. Kad smo postavljali prve baterije na Baby Cat bio je to veliki izazov jer pomorskim zakonikom u Hrvatskoj nije bilo predviđeno upravljanje električnim brodovima pa nas je Hrvatski registar brodova isprva odbio. No, reagiralo je Ministarstvo mora. Rekli su da Hrvatska mora ići smjeru električnih brodova i da se takvi projekti moraju odobravati”, objašnjava Tomislav.
Razvoj proizvoda kroz praksu i iskustvo
Baterije koje se koriste na brodovima moraju biti odobrene od registra brodova i to nas, kaže Tomislav, u ovoj fazi udaljava od suradnje s Rimac Automobilima. “Još prije desetak godina smo Mate Rimac i ja razgovarali o tome može li nam složiti bateriju za brod. Rekao mi je ‘Ti napravi brod, ja ću donijeti bateriju, pa ćemo vidjeti što ćemo dobiti’. Tako razvoj i ide. Mnogi misle kako razvoj ide isključivo kroz laboratorije i znanstvena istraživanja, ali ponekad jednostavno moraš pokušati kako bi vidio funkcionira li stvar. Mi smo kroz generacije babyCata 1.0 i 2.0 pa do solarCat 1.0 ispravljali i poboljšavali niz stvari.”
“Mislim da bi se s Rimcem i još nekom hrvatskim proizvođačima mogao napraviti dobar hub što se tiče električnog pogona kojim bi se Hrvatska mapirala u svijetu, kao što se mapirala s gejmerskim IT tvrtkama. Imamo Rimca kojeg svi znaju u svijetu; imamo tvrtku Tema iz Pule koja proizvodi električne motore s permanentnim magnetima. solarCat je u trenutku kad smo ga proizveli, prema mojim saznanjima, bio jedini komercijalni brod sa solarnom energijom koji je samoodrživ. Nije u njega ugrađena neka znanstvena fantastika, nego je riječ o uspješnoj integraciji. Optimiziran trup kako bi se smanjio otpor, visoko efikasni motori iz Pule, velika krovna površina za solarne panele koji isto dolaze iz Hrvatske, iz Solvisa. Mislim da je to jako dobar potencijal.”
Fokus na stranim tržištima
Tomislav je s prijateljem Dinom Mandićem, koji je razvio sustav Sail Router, softversko rješenje koje povećava energetsku efikasnost plovidbe brodova, razmišljao o konceptu pametnog solarnog broda, no u ovom trenutku za njih je to financijski prezahtjevan projekt.
“Prethodnih godina bavili smo se postavljanjem proizvodnje, tehnološkim razvojem, inovacijama i rokovima za isporuku brodova. Tek nakon što smo riješili projekte vezane uz NP Mljet i europske projekte, posvetili smo se tržištu, a trenutno je naš fokus na stranim tržištima.”
Tomislav kaže kako im je plan ‘pogurati’ iCat kao brzi putnički brod. “Za izradu izvedenica broda bismo htjeli iskoristiti kalupe i modele koje imamo od solarCata. To nam je osnovni alat za proizvodnju koji dosta košta i nema potrebe razvijati novi. Idemo u smjeru nešto većeg i dužeg solarnog broda koji prima dvostruko više putnika. Nije nam cilj disperzirati se s velikim brojem modela pa su iCat kao stari model broda te solarCat i njegove izvedenice ono što sada forsiramo.”
Dodaje da za iCatove brodove postoji tržišni interes izvan hrvatskih granica, no u ovome trenutku o tome ne bi htio previše pričati.
Domaće brodare koji kupuju električne brodove treba sufinancirati
U Hrvatskoj, razlaže Tomislav, proizvođači poput iCata, ali ni kupci, nemaju benefita od ulaganja u električne brodove. “Tražili smo da se za kupce brodova uspostavi sustav sufinanciranja, kao kod automobila, jer je sve to nova tehnologija. Teško da netko može izdvojiti dvostruko više novaca za električni brod, osim par entuzijasta koji doista vjeruju u ideju. Ali poslovno gledano, ne možete složiti poslovni model prijevoza putnika električnim brodom, a da to bude isplativo. Za to morate imati ili zaštićene zone u kojima možete ploviti isključivo električnim brodom ili model sufinanciranja”.
iCat je do sada realizirao pet brodova, od čega je prvi bio manji diesel a svi ostali su električni i to je smjer kojim žele nastaviti. U ovome trenutku rade na dizajnu novih brodova, osluškujući pri tome tržište, a istovremeno zadržavajući tehnološke mogućnosti elektro pogona.
No, osnivanje brodogradilišta je financijski i logistički vrlo zahtjevno. Puno je segmenata koje treba posložiti.
Osnivanje brodogradilišta
“Ideja je bila sa solarCatom pokrenuti proizvodnju”, kaže Tomislav. “babyCat smo planirali izgraditi u suradnji s partnerima, ali smo tijekom procesa shvatili da nam se putevi razilaze pa smo vlastitu proizvodnju odlučili započeti nešto ranije. To je bilo jako naporno. Ljudi koji poznaju tehnologiju jednostavno nema, pogotovo ne u Zagrebu. Moraš ih educirati, a mi smo morali hvatati rokove i završavati brodove. Prije dvije godine smo imali 15-ak ljudi koji se nikad do tada nisu susreli s brodom, a samo jedan je znao raditi u stakloplastici.”
“Imamo partnera koji osigurava financijski kapacitet. Bez njega sve ovo ne bismo mogli. Samo za provedbu ugovora s Nacionalnim parkom Mljet tražene su milijunske bankovne garancije. A trebalo je uz to financirati gradnju brodova, kupiti materijal i opremu. U jednom trenutku financijska izloženost dosegnula je milijun eura. Za halu u kojoj radimo mjesečno plaćamo veliku najamninu i to nam je veliki uteg. Fokusirani smo na jačanje prihodovne strane, a rashodovna strana je takva kakva jest”, objašnjava Tomislav.
Tu je i Addiko banka koja ih, kaže Tomislav, jako dobro prati. “Vrlo smo zadovoljni komunikacijom koju imamo s njima i načinom kako razmišljaju. Razumiju s kakvim se problemima susrećemo, razumiju da kriza nije prouzročena poslovnim aktivnostima nego vanjskim utjecajima.”
Razmišljali su o dokapitalizaciji, o crowdfunding kampanji. No, Tomislav kaže kako im treba jaki strateški investitor koji će prepoznati potencijal iCata.
“Razgovarali smo s različitim financijskim savjetnicima, no njihova vizija dokapitalizacije je sasvim drugačija od naše. Ako pokrenemo prodaju brodova, onda nam je investitor samo teret. Investitor koji bi ušao u tvrtku mora gledati našim očima i razlog ne smije biti kratkoročna financijska dobit, nego dugoročno strateško opredjeljenje. Naš je proizvod skup i dokapitalizacija u iznosu manjem od 5 milijuna eura ne znači puno. Toliko nam treba da modeniziramo proizvodnju i osiguramo dovoljno operativnog kapitala.“
Ciljani kapacitet je proizvodnja deset brodova godišnje, s 15 ljudi koji znaju svoj posao.
Četiri stupa razvoja
“Strategija je ciljano zapošljavati ljude jer nas rokovi više ne stišću. Oslanjat ćemo se na vanjske suradnike, kako u proizvodnji, naravno uz uvjet da se sve odrađuje u naše proizvodnom pogonu, tako i u svim ostalim sektorima. Graditi u tuđem prostoru, pokazalo je iskustvo, pravno je veliki rizik”, rekao je Tomislav. “Opekli smo se prilikom gradnje prvog broda i to ne želimo ponavljati.”
Drugi cilj je podići tehnološki proces na višu razinu. Prvi brod je rađen ručno, svi ostali vakuumskom infuzijom. Angažirali su strane stručnjake koji su educirali zaposlenike kako da postave proces. Putem su prešli na 3D vakuumsku infuziju, a korak dalje bit će strojno krojenje na što se troši puno vremena i skrivaju se potencijalne greške. Cilj je slagati brod kao Lego kocke, čime bi se proces ubrzao, a mogućnost greške smanjila.
“U početku je bilo zamišljeno da firma ide u četiri smjera: projektiranje, gradnja, konzalting te postavljanje vlastitih brodskih linija, jer novac se stvara kada nekome prodaš kartu, a ne kad izgradiš brod. Prva tri segmenta smo postavili, ostao nam je četvrti. Nismo se još ohrabrili, ali to je smjer u kojem želimo ići. Time bismo zatvorili ideju oko firme utemeljene na četiri stupa koji bi vremenom trebali postati neovisni”, zaključio je Tomislav Uroda, osnivač i izvršni direktor tvrtke za razvoj i proizvodnju električnih brodova iCat.
Sadržaj omogućila Addiko banka
