Tko se boji sutra još? Djeca s teškoćama u razvoju u Vukovaru ne, i to zahvaljujući istoimenoj udruzi Tko se boji sutra još? Vukovar, koja, iako postoji tek šest godina, već ima zavidne rezultate.
Primjerice, samo su prošlog ljeta u sklopu projekta More je blizu, zahvaljujući prodaji rukotvorina koje su radila djeca s teškoćama u razvoju, prikupili sredstva kojima su omogućili besplatno ljetovanje za čak stotinu djece.
Maja Prakaturović i sama je majka djeteta s teškoćama u razvoju, pa kaže kako ju je to i osobno ponukalo da se aktivira.
“Udrugu je prije šest godina osnovalo nas nekoliko majki djece s teškoćama u razvoju koja su izašla iz sustava rane intervencije, zbog njihova odrastanja i zadovoljenja njihovih potreba ulaskom u adolescenciju. Nastanak imena Udruge je jednako zanimljiv. Plan je bio pojednostaviti naziv kako bi olakšali daljnji razvoj, zvučnost i početnu vidljivost kao i logistiku. Nas je najviše strah onoga što nosi sutra – kada onemoćamo, obolimo ili nas više ne bude. Jer, što će tada biti s našom djecom u sustavu u kojem ne postoji rješenje za teško oboljelu djecu, poput nemani iz mraka, kao strah vuka iz priče. Tako je nastalo Tko se boji sutra još?
Naš krajnji cilj, misija i poziv je osigurati upravo to – spokojno, mirno, adekvatno mjesto gdje će naša djeca nastaviti dostojne živote onda kada nas više ne bude. Danas nas je više od 130 članova udruge sa sjedištem u Vukovaru, koja pokriva Vukovarsko-srijemsku županiju”, ponosno kazuje predsjednica Udruge Prakaturović.
Tko se boji sutra još?
Udruga za pomoć i podršku roditeljima djece s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima u šest godina rada uspjela je osigurati svakodnevni rad s djecom i mladima s teškoćama u razvoju kroz trogodišnji program dnevnih aktivnosti. Program Dan kao san, financiran je Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Kroz njega se djeci osiguravaju svakodnevne aktivnosti samozbrinjavanja, glazbene terapije, snooze sobe, zajednički izleti, kreativne radionice, igra, zabava i pomoć u učenju.
“Jedini u našoj županiji sustavno radimo s roditeljima djece. Osiguravamo im psihološku pomoć i podršku, individualna savjetovanja te pomoć i podršku u ostvarivanju prava. Kroz trogodišnji program Zajedno jači sufinanciran podrškom Nacionalne zaklade osiguravamo roditeljima kreativne radionice, razmjenu iskustava i druženje. Velikim projektom Zaklade Hrvatska za djecu, kroz projekt NOREST, osigurali smo djeci i mladima s teškoćama u razvoju potpuno opremljene i prilagođene sportske prostore te stručnu osobu u individualnom radu. To do sada nije postojalo kao dugoročna usluga u našem gradu. Ostalim jednogodišnjim projektima financiranim ministarstvima znanosti te demografije i useljeništva, Gradom Vukovarom, Vukovarsko-srijemskom županijom i susjednim općinama osiguravamo sredstva za hladni pogon, tople obroke djeci, suplementaciju, dodatnu opremu, potrošni materijal i troškove zaposlenika”, govori naša sugovornica.
Mediji imaju ključnu ulogu u vidljivosti našeg rada, a institucije u osiguravanju dugoročnih modela financiranja
Promjena stava prema djeci s teškoćama u razvoju
Kaže kako je uspjeh vidljiv i mjerljiv. Posebno im je zadovoljstvo vidjeti promjenu u ponašanju, odnosno, stavovima javnosti prema djeci s teškoćama u razvoju. Tu su i konkretni rezultati – osiguranje samoodrživog, sigurnog i opremljenog prostora za korisnike, kontinuirano povećanje broja volontera, transparentna komunikacija s lokalnom zajednicom te pet uzastopnih godišnjih nagrada za volontiranje zbog inovativnih i inkluzivnih aktivnosti.
“Trenutačno radimo u prostorima u vlasništvu Grada Vukovara koje smo potpuno adaptirali. Zbog rasta članstva prostor je postao nedostatan te očekujemo daljnju podršku Grada u proširenju kapaciteta”, nada se Prakaturović. Kaže kako u društvu vide potrebu za uključivanjem, informiranjem i osnaživanjem djece s teškoćama, mladih i njihovih obitelji, osobito tamo gdje sustavna podrška izostaje.
Aktivnosti provode kroz edukacije, radionice, savjetovanja i volonterske programe. Posebno su tu za roditelje koji često ni nakon desetljeća skrbi nisu dobili psihološku podršku.
Krajnji cilj, misija i poziv udruge je osigurati spokojno, mirno, adekvatno mjesto gdje će djeca nastaviti dostojne živote onda kada njihovih roditelja više ne bude.
Model samoodrživosti
“Civilni sektor je korektiv i nadogradnja, ali ne zamjena sustavu. Često djelujemo tamo gdje institucije staju ili kasne. Smatramo neprihvatljivim da udruge dugoročno budu flaster za strukturne probleme države. Održiva suradnja, a ne prebacivanje odgovornosti, jedini je ispravan put. Kroz edukaciju, osnaživanje i zagovaranje potičemo aktivno sudjelovanje, uključivost i kulturološki pomak stvaramo promjene. Dugoročne promjene vidimo u otpornijoj zajednici, održivim inicijativama i stalnom informiranju svih razina vlasti.
Suočavamo se s nedostatkom stabilnog financiranja, ljudskih resursa i administrativnim opterećenjima. Mediji imaju ključnu ulogu u vidljivosti našeg rada, a institucije u osiguravanju dugoročnih modela financiranja”, objašnjava Prakaturović. Dodaje da se rad udruge oslanja na projektna sredstva, javne natječaje i manje donacije, zbog čega je financiranje uglavnom kratkoročno.
Zato i rade na modelima samoodrživosti, ističe, kao što je proizvodnja rukotvorina koje se potom prodaju kako bi se namaknula sredstva za potrebe djece s teškoćama.
Malom donacijom činite velike promjene
Naglašava kako se građani mogu uključiti malim djelima, donacijama, kupnjom proizvoda, dijeljenjem informacija ili volontiranjem. Njezin primjer jasan je znak da mali, prvi korak, može napraviti veliku stvar.
“Majka sam dječaka s autizmom i povratnica u Vukovar nakon progonstva. Prije dvije godine napustila sam siguran posao kako bih se u potpunosti posvetila ovom radu. Osmijeh i napredak djece moja su najveća motivacija”, kaže Maja Prakaturović dodajući da članovi udruge mjesečno izrade čak oko 2.100 komada rukotvorina.
Malom donacijom činite velike promjene. Danas, ne sutra, poručuju iz Vukovara.
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Udruge u službi boljitka zajednice sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
