Dorotea Mihovec prije devet godina pokrenula je Solmare, brend suvenira na bazi autohtone hrvatske sirovine – prirodne morske soli. Solmare je danas prisutan u mnogim prodavaonicama suvenira u Hrvatskoj, a u planu je izlazak na strana tržišta, prvenstveno japansko, gdje je hrvatski cvijet soli izuzetno cijenjen. A Dorotea je, osim što s bratom vodi poduzeće DATEA studio, majka dvoje djece, tako da već devet godina uspješno kombinira majčinstvo i poduzetništvo.
„Na početku je bilo teško sve uskladiti. Krenula sam od nule, s vlastitim snagama i znanjem. Diplomirani sam ekonomist, smjer menadžment malih i srednjih poduzeća. To je dobar smjer koji je obuhvatio sve od marketinga do knjigovodstva. Znam dosta o poslovanju. Otac mi je bio poduzetnik i to me definialo u životu“, priča Dorotea. „Vidjela sam kako pristupa poslu i kroz što je prolazio. Učila sam i na njegovim greškama.“
Dorotea smatra da za poduzetnika morate biti predodređeni. „Moje prijateljice i ja smo u tom pogledu vrlo različite. Jedna od njih rekla mi je da nikada ne bi mogla raditi ovo što ja radim. Ona traži stabilnost. Ja sam radila i u drugim tvrtkama, ali na takvim pozicijama sam nemirna. Osjećam da sam poduzetnik i da moram ići u tom smjeru.“
Ideja o „slanim“ suvenirima rodila se prije dosta godina. „Moj svekar bio je vlasnik Solane u Ninu. Zamolio me da izradim nešto za darove njegovim poslovnim partnerima. S obzirom na to da volim šivati, izradila sam vrećice, malo smo ih ukrasili i zapakirali. Bio je oduševljen i vrlo brzo nakon toga se rodila ideja da to ne bude samo poslovni dar, nego da u Solani otvorimo suvenirnicu. Tako je u okviru Solane Nin pokrenuo Park prirode, a unutar njega je suvenirnica. Ja sam tada otvorila obrt i za tu suvenirnicu izrađivala sam različite suvenire od soli. Vidjela sam u tome veliki potencijal, željela sam uzdići tu vrećicu soli da bude novi hrvatski paprenjak, novi hrvatski licitar“, prisjeća se Dorotea.
Htjela je vrećicu soli napraviti prepoznatljivom pa ju je odmah ponudila i drugim trgovinama suvenirima. „Vrlo brzo se proširila i već prve godine smo imali dosta ugovorenih galerija i suvenirnica, najčešće na Jadranu. Priča se nastavila do danas s jednom iznimkom: moj svekar je morao prodati Solanu. Novi vlasnici nisu nastavili suradnju nego su pokrenuli vlastitu liniju suvenira“, priča Dorotea.
Nakon što je Solana Nin prodana, Dorotea je htjela odustati, no na nagovor kupaca ipak je odlučila nastaviti.
U početku je sve bilo decentralizirano, s puno vanjskih suradnika. S vremenom je Dorotea posložila sustav tako da većinu poslova radi sama, u svojoj radionici. „Krojim, šivam… Preko ljeta angažiram studente. Sustavno radim tijekom cijele godine, napravim zalihe, ostalo radim po narudžbi. Sigurnija sam kad radim sama, a i troškovi su manji.“
Personalizirani suveniri
Većina proizvoda je personalizirana. Tako su u ponudi kolekcije raznih hrvatskih gradova, kolekcija Sinjska laka, Faust Vrančić… Rade se i personalizirane kolekcije za hotele, apartmana i pojedina poduzeća.
Suveniri Solmare prodaju se u suvenirnicama, galerijama i muzejima. Dorotea kaže kako je do prije tri godine svoje proizvode plasirala isključivo preko trgovina s hrvatskim proizvodima. „Bilo ih je puno, ali u međuvremenu su nestale. Ne znam što se dogodilo. Vjerojatno su takvi zahtjevi tržišta. Suvenirnice se često otvaraju i zatvaraju“, kaže naša sugovornica. „Turistima nije bitno je li suvenir proizveden u Hrvatskoj ili u Kini, kažu vlasnici. A hrvatski proizvod je skuplji, no vjerujem puno kvalitetniji.“
Solmare je na tržištu devetu godinu. Sam brend stvarao se godinu dana: od loga, imena, ponude, materijala, asortimana… „Suprug mi je pomogao oko dizajna i razvoja ideje, da stvorimo drugačiji, nesvakidašnji suvenir. On je dao i ime brendu: od soli i mora nastao je Solmare. Radili smo zajedno dok se proizvodnja nije stabilizirala“, pripovijeda Dorotea.
Kaže kako je oduvijek htjela da to bude sto posto hrvatski proizvod. Od sirovine do ambalaže, da to budu hrvatski materijali i proizvođači. Tako su tkanine iz Čateksa, drvenu ambalažu radi majstor iz Đelekovca, mreže su iz Tvornice mreža Biograd na moru… „Na žalost, jedino odgovarajuće staklo ne mogu naći u Hrvatskoj.“
Dorotea svakodnevno razmišlja o novih proizvodima. „Tržište stalno traži nove proizvode i mislim da se razvijam u dobrom smjeru. Proširili smo ponudu s vrećicama lavande, proširit ćemo se i na sapune, ali sve u morskom štihu. Radim i na jednom novom vizualnom identitetu, a to je kolekcija s Apoksiomenom. Bit će to staklenke s njegovom siluetom.“
Sajmovi, digitalne tehnogije i izravan kontakt s kijentima
Na upit kako promovira svoje proizvode, Dorotea kaže da silno voli digitalne tehnologije te da misli kako je najprirodnije raditi putem maila, newslettera i društvenih mreža. Vlasnici trgovina vole razgovarati i interakcija s njima je vrlo važna. „Zahvaljujući prisutnosti na internetu, uvijek dobivam upite“. Dodaje da je važan i izravan kontakt prilikom redovnog obilaska tržišta.
„Kupce uglavnom pronalazim tako, nešto manje oglašavanjem. A tu su i sajmovi. Sajmovi su dobri jer vidite kako rade drugi, što nude, s kojim materijalima rade… Na sajmove dolaze i vlasnici suvenirnica.“ Dodaje da sudjeluje samo na usko specijaliziranim sajmovima na kojima njeni proizvodi mogu pronaći svoje mjesto.
Kao jedan od dražih sajmova ističe Kvarner Expo koji se održavao u Opatiji. To je, tumači Dorotea, jedini specijalizirani sajam suvenira u Hrvatskoj, jedino mjesto gdje se proizvođači suvenira mogu predstaviti. Okuplja više stotine izlagača. No, prije dvije godine nije održan, a lani se vratio, ali u Crikvenicu.
Plavi cvijet – vjetar u leđa na samom početku
„Na tom sajmu dobila smo dvije nagrade. Prošle godine osvojili smo Grand Prix za najbolji suvenir, a prije nekoliko godina nagradu za najbolji prehrambeni suvenir. Naime, svi naši proizvodi su uporabljivi. Sol koju pakiramo je prirodna morska sol, nije tretirana. Imamo nekoliko vrsta soli, od cvijeta soli, aromatiziranih soli sa začinima do soli za kupanje. Dakle, sva pakiranja mogu se upotrijebiti za kuhanje ili za kupanje.“
„Grand Prix mi je draga nagrada jer je žiri među toliko proizvođača suvenira procijenio da je naš najbolji. Stvarno sam se iznenadila i drago mi je da smo ju osvojili“, dodala je.
S ponosom ističe i prvu nagradu, Plavi cvijet, osvojenu na samom početku, 2009. godine. „Bila nam jer to prva godina proizvodnje odnosno izlaska na tržište. Suvenire smo tada plasirali preko suvenirnice u Solani i samo nekoliko galerija. Jednog dana su se mom svekru javili iz Ministarstva turizma i rekli da smo osvojili nagradu. Nismo ni znali o čemu je riječ jer se nismo prijavljivali na nikakve natječaje.“
Žiri sastavljen od stručnjaka raznih profila, od novinara do ljudi iz Ministarstva turizma, obilazio je tržište i tražio interesantne suvenire. U suvenirnici u Solani upao im je u oči asortiman u kojem je gotovo 90 posto bio zastupljen Solmare. Tako je Solana Nin nagrađena za najbolji suvenirski program. Bila nam je to potvrda da radimo nešto vrijedno. Ta nagrada dala nam je vjetar u leđa u prvoj godini.“
Teško do majstora i materijala
Problem je, kaže, naplata. To je, dodaje, dio našeg mentaliteta kojeg treba mijenjati kod mladih, budućih poduzetnika, da steknu naviku da račune podmire na dan valute.
Drugi problem su materijali i dobri majstori koji mogu napraviti zamišljenu ambalažu. „Radili smo veliku količinu pakiranja začina, soli i još nekih začina, u staklenke koje su trebale imati drveni čep i biti na drvenom stalku. Teško smo došli do majstora koji će to napraviti. Doći do ljudi koji rade takve stvari i koji mogu isporučiti traženu količinu kod nas je lutrija.“
„Problema imamo i s materijalom za staklenke, kojeg ne mogu naći u Hrvatskoj. Vetropack Straža radi dobro, ali kada smo pregovarali najmanja proizvodna serija bila je 20.000 staklenki. To je za mene previše. No, javit ću im se ponovo, možda su se tržišne okolnosti promijenile“, kaže Dorotea.
Svoj poduzetnički pothvat Dorotea je financirala uglavnom vlastitim sredstvima. „Vlastiti kapital i osobni rad“, kaže. Prije nekoliko godina dobila je od Ministarstva kulture par tisuća kuna za nabavu opreme.
No, aktivna je u traženju drugih mogućnosti financiranja. Kod natječaja za sredstva iz europskih fondova su minimalni iznosi investicije preveliki za mikropoduzetnike pa su bolja prilika, smatra Dorotea, lokalni, županijski i gradski, projekti financiranja. „Pratim te stranice, informiram se, ali sve pokušavamo riješiti prvenstveno vlastitim sredstvima.“
Gleda i poticaje za zapošljavanje. Iako joj više odgovara kad radi sama, svjesna je da će zbog razvoja poslovanja trebati nove ljude. „Zapošljavanje je definitivno u planu. Vjerojatno ćemo za šivanje zaposliti ljude, jer mislim da je isplativije to imati u kući.“ Tisak i grafički dizajn bit će povjereni vanjskim suradnicima. Tu su još prodaja, marketing i puno drugih stvari koje treba obaviti.
Solmare kao izvozni proizvod
Dorotea je diplomirala ekonomiju, ali i dalje se educira. „Duboko sam uvjerena da čovjek treba cijeloživotno obrazovanje i da nema kraja stjecanju znanja. Edukacije su super jer se podsjetiš na neke stvari, saznaš nove stvari. Vremena se mijenjaju, pogotovo tehnologija. Digitalni marketing je bitan segment, osobito u malom poduzetništvu.“
Ističe dobra iskustva sa zagrebačkim Plavim uredom. „Vrlo su susretljivi, odgovore na svako pitanje. Pomogli su mi savjetom, uputili su me da pokucam u pravo vrijeme na prava vrata kako bih riješila problem na koji sam naišla u poslovanju. Trebamo još takvih agencija“, kaže Dorotea.
Dugoročni planovi su stvoriti liniju suvenira koja se može isporučiti u kratkom vremenu, odnosno ponuditi vlasnicima trgovina ono što doista mogu dobiti. „Ne želim komercijalu, nego nešto što se može malo više vrednovati“, naglašava.
„Mislim da se nećemo zadržati samo na hrvatskom tržištu. Solmare su hrvatski suveniri, ali uporabljivi. Oni mogu ići i u izvoz. Oni su već sada izvozni proizvod jer ih turisti nose kući i tako promoviraju Hrvatsku. No, naše su ambicije veće. Posebno nam je zanimljiv Japan, gdje jako cijene naš cvijet soli.“ No, za iskorak na japansko ili bilo koje drugo strano tržište treba pripremiti malo drugačiji koncept.
