Znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković (IRB) u međunarodnom istraživanju otkrili su da se duboke vode Južnojadranske kotline zagrijavaju i zaslanjuju brže nego što su to predviđali klimatski modeli. To znači da se promjene koje smo očekivali tek krajem stoljeća događaju već danas, što ima ozbiljne posljedice za ekosustav, klimu i obalne zajednice.
Istraživanje dr. sc. Elene Terzić i dr. sc. Ivice Vilibića s IRB-a, objavljeno u časopisu Limnology and Oceanography Letters, pokazuje da je temperatura mora na dnu Južnojadranske kotline (na 1000 metara dubine) porasla za 0,8 °C u samo jednom desetljeću, dok se salinitet povećao za 0,2 jedinice (PSU). Ove promjene su najbrže ikad zabilježene u dubokim mediteranskim vodama.
Istraživanje su zajedno proveli hrvatski, talijanski i slovenski znanstvenici koji su kombinirali podatke s različitih oceanografskih platformi, od stalnih usidrenih plutača, krstarenja istraživačkim brodovima do autonomnih Argo posmičnih plovaka.
Europski morski “termostat” u kvaru
Jadransko more stoljećima funkcionira kao prirodni “termostat” Mediterana jer izmjenom topline utječe na temperaturne obrasce cijelog bazena. Hladna i gusta voda koja se stvara u plitkom sjevernom Jadranu tone prema dnu i kroz Otrantska vrata ulazi u duboki Mediteran, osiguravajući stabilnost i dotok kisika. Međutim, taj se prirodni mehanizam mijenja.
Tradicionalno hladna voda koja se formira kod hrvatskih obala postaje sve toplija i slanija prije nego što počne svoje strujanje prema jugu. Umjesto hlađenja dubokih mediteranskih voda, Jadran sada šalje toplije vode koje dodatno zagrijavaju cijeli sustav.
“Možete zamisliti to kao grijanje kuće s pokvarenim termostatom”, pojašnjava dr. Vilibić. “Umjesto da termostat održava stabilnu temperaturu, on šalje sve više topline u sustav”, ističe.
Glavni uzroci ovih promjena su globalno zagrijavanje, koje smanjuje stvaranje hladne vode, te promjene u oborinama i riječnim dotocima, što povećava salinitet.
Znanstvenici su posebno zabrinuti zbog ubrzanja procesa. Dok su ranije stope zagrijavanja dubokih voda iznosile oko 0,2 °C po stoljeću, u razdoblju od 2012. do 2024. porasle su na alarmantnih 0,8 °C po desetljeću.
“To nije postupna prilagodba, već brza tranzicija prema novom stanju koje još ne razumijemo u potpunosti”, kaže dr. Vilibić.
Početkom 2010-ih godina granica na kojoj temperatura mora iznosi stalnih 14 °C nalazila se na oko 100 metara dubine. Ta zamišljena linija, koju znanstvenici nazivaju izotermom, do 2024. godine spustila se sve do dna Južnojadranske kotline, najdubljeg dijela Jadrana. Istodobno, salinitet viši od 38,9 jedinica postao je gotovo stalno obilježje ovog najdubljeg dijela Jadrana. To znači da je voda u dubinama danas slanija nego ikada otkako postoje mjerenja.
Posljedice za morski život i klimu
Ove promjene već sada utječu na morski život, posebno na osjetljive vrste koje žive u hladnim dubinama. Dr. Vilibić ističe da se te dubokomorske vrste, za razliku od kopnenih, nemaju kamo preseliti. Istovremeno, toplije vode privlače tropske vrste iz istočnog Mediterana, što mijenja čitav ekosustav.
Osim utjecaja na bioraznolikost, zagrijavanje Jadrana ima i šire posljedice.
Promjene u gustoći dubokih voda pridonose porastu razine mora duž europske obale. Procjenjuje se da bi trenutni trendovi mogli dovesti do dodatnih 3,3 milimetra godišnjeg porasta razine mora.
Promjene u morskim strujama mogu utjecati na vremenske obrasce diljem Mediterana.
Sljedeći korak: Razviti bolje klimatske modele
Istraživanje jasno pokazuje da promjene u Jadranu nisu samo regionalni fenomen već europski izazov koji zahtijeva koordinirani odgovor. Znanstvenici upozoravaju da trenutni klimatski modeli možda podcjenjuju brzinu promjena u zatvorenim morskim bazenima poput Mediterana. Projekcije za razdoblje od 2075. do 2100. godine predviđaju promjene koje se sada događaju u vremenskom okviru od deset do dvadeset godina.
Znanstvenici IRB-a nastavljaju s praćenjem stanja dubokih jadranskih voda kroz sustav stalnih mjernih postaja i međunarodnu suradnju s partnerima iz Italije, Slovenije i drugih mediteranskih zemalja. Sama mjerenja i istraživanja su omogućena putem mnogih međunarodnih i nacionalnih inicijativa, programa i projekata. To su konzorciji europskih istraživačkih infrastruktura Euro-ARGO ERIC i EMSO ERIC, projekti regionalne suradnje u okviru programa Interreg Italija-Hrvatska (AdriaClimPlus) te nacionalni istraživački projekti (GLOMETS, C3PO) i programi mobilnosti Hrvatske zaklade za znanost i istraživačkih agencija Slovenije i Italije.
Sljedeći korak bit će razvoj poboljšanih klimatskih modela koji mogu preciznije predvidjeti brzinu promjena u zatvorenim morskim sustavima.
“Priroda nas upozorava da se događa nešto značajno”, zaključuje dr. Vilibić i ističe kako je “naš zadatak razumjeti te procese i pomoći društvu da se pripremi za promjene koje dolaze.”
