Deloitteovo najnovije izvješće Tehnološki trendovi za 2026. godinu otkriva kako vodeće organizacije prelaze s izoliranih tehnoloških eksperimenata na ostvarivanje stvarnih poslovnih rezultata. U vremenu ubrzanog tehnološkog napretka, inovacije, posebno u području umjetne inteligencije, djeluju kao katalizator ubrzanja razvoja u svim sektorima.
Brzi tempo razvoja tehnologije mijenja poslovanje
Globalno tehnološko okruženje mijenja se brže nego ikad prije. Dok su donedavno za sveobuhvatnu primjenu određene tehnologije trebala desetčljeća, danas se rezultati vide već za nekoliko mjeseci, a njezin učinak se ne zbraja, nego multiplicira jer se njihov učinak ne zbraja nego množi. Inovacije, posebice u području kao što je umjetna inteligencija (UI) djeluju kao katalizator – napredak u jednom području ubrzava napredak u svim ostalim područjima.
Ovako brza promjena dovodi u pitanje tradicionalne organizacijske strukture i procese. Brojna poduzeća postaju svjesna da njihova trenutačna tehnološka infrastruktura i operativni modeli, osmišljeni za neka prijašnja razdoblja, danas više nisu održiva. Više nije dovoljno samo pronaći nove tehnologije, potrebno ih je integrirati kako bi se ostvarila stvarna poslovna vrijednost, i to žurno diljem različitih sektora.
„Više se ne pitamo ‘Što možemo učiniti s umjetnom inteligencijom?’ nego ‘Kako eksperimentiranje pretvoriti u mjerljiv poslovni učinak?’. Hitnost ne proizlazi samo iz tehnološkog napretka, već i iz stalnog ubrzavanja promjena”, ističe Anamarija Mlinarić, voditeljica Deloitteova regionalnog sektora za tehnologije, medije i telekomunikacije.
Pet trendova koji oblikuju budućnost poduzeća
Dok organizacije s eksperimentiranja prelaze na ostvarivanje mjerljivih rezultata uz pomoć umjetne inteligencije, izvješće Tehnološki trendovi za 2026. godinu ističe pet međusobno povezanih sila koje mijenjaju oblik tehnologije kojom se služe poduzeća i zahtijevaju vrlo često i redefiniranje poslovanja, a ne samo unaprjeđivanje.
Umjetna inteligencija poprima fizički oblik: Umjetna inteligencija i robotika sve su međusobno bliže. Naime, strojevi prestaju biti unaprijed isprogramirani alati i postaju autonomni sustavi koji razumiju, uče i djeluju u složenom okruženju. Troškovi su u padu, a kapaciteti u porastu – od industrijskih robota do autonomnih vozila – te je integracija ove tehnologije sve zastupljenija.
Agenti umjetne inteligencije postaju naša stvarnost: Sve veći dio radne snage upotrebljava silikonske čipove. Prve inicijative za uvođenje agenata umjetne inteligencije nisu ostvarile značajne rezultate jer su naglasak stavljale na automatizaciju starih procesa, a ne njihov redizajn. Vodeće organizacije sada uvode modele koji se prvenstveno oslanjaju na AI-agente, organiziraju sustave s više AI-agenata i razvijaju nove okvire upravljanja za ovu novonastalu digitalnu radnu snagu.
Razmišljanja o infrastrukturi umjetne inteligencije: Današnje su računalne strategije pod velikim pritiskom. Upotreba umjetne inteligencije je u porastu, a brojne se organizacije približavaju odlučujućem trenutku kada će im pristup temeljen isključivo na tehnologiji oblaka postati preskup. Strateška hibridna arhitektura – koja podrazumijeva ujednačenu zastupljenost oblaka i lokalne infrastrukture – postaje dominantan model za podršku velikim sustavima za donošenje zaključaka i tokova rada u kojima je latencija ključna.
Veliko restrukturiranje: Umjetna inteligencija iz korijena mijenja tehnološke organizacije. Proračuni za umjetnu inteligenciju sve su veći, a prioriteti postaju strateško rukovodstvo, modularna arhitektura i novi modeli za zaposlenike temeljeni na suradnji čovjeka i stroja. Buduće IT funkcije bit će jednostavnije, brže i sve usmjerenije na timove okupljene oko proizvoda i arhitekture agenata.
Dilema u pogledu umjetne inteligencije: Umjetna inteligencija ima dvojnu ulogu u području kibernetičke sigurnosti. Premda AI povećava mogućnost obrane zahvaljujući otkrivanju kibernetičkih napada strojnom brzinom i uz automatizirane simulacije kibernetičkih napada (en. red-teaming), AI stvara i nove vrste ranjivosti podataka, modela, aplikacija i infrastrukture. Organizacije moraju ugraditi sigurnost u procese primjene umjetne inteligenciju od samog početka kako bi se djelotvorno suočile s ovim paradoksom.
„Ovo razdoblje zahtijeva značajna poboljšanja: potrebno je iz korijena rekonstruirati osnove naše tehnologije, ali i operativne modele”, dodala je Anamarija Mlinarić. „Organizacije moraju biti hrabre u redefiniranju svojih pristupa infrastrukturi, procesima i sigurnosti da bi prosperirale u AI-native budućnosti.”
Organizacije koje uspijevaju
U ovom će dinamičnom okruženju uspjeti organizacije koje su spremne predvoditi u rješavanju problema, dati prednosti brzini pred savršenstvom, dizajnirati s ljudima i prigrliti promjenu kao neprekidan proces.
Uspjeh će zavisiti o hrabrosti u pogledu redizajna, disciplini pri povezivanju ulaganja i mjerljivih poslovnih rezultata te agilnosti u provedbi prije nego što prilike nestanu. Sve veće razlike između organizacija koje tehnološki zaostaju i onih koje napreduju naglašava potrebu za odlučnim djelovanjem.
