Hrvatska je posljednjih godina jedna od najbrže rastućih ekonomija u Europskoj uniji, no iza tog impresivnog rasta sve se više krije snažan oslonac na javni sektor, upozoravaju analitičari Hrvatske udruge poslodavaca u najnovijoj analizi objavljenoj u publikaciji HUP Fokus glavnog ekonomista. Dok je doprinos države rastu BDP-a od 2019. do 2022. iznosio tek jedan postotni bod, u razdoblju 2023.–2025. narastao je na čak 2,6 bodova, čineći gotovo tri četvrtine ukupnog rasta. Istodobno, privatni sektor zaostaje u dobiti, ulaganjima i produktivnosti, iako se upravo na njemu trebaju temeljiti dugoročne investicije i inovacije.
Rast troška rada višestruko nadmašuje rast produktivnosti
Produktivnost u Hrvatskoj jest rasla brže od prosjeka EU, no još uvijek je na samo dvije trećine europskog prosjeka. Uz to, rast troška rada višestruko je nadmašio rast produktivnosti – ukupna primanja pod velikim utjecajem državnih intervencija kroz masu plaća iz proračuna i povećanje minimalaca rasla su 35 posto, dok su u EU pala za 1,5 posto. Ovaj nesrazmjer ozbiljno narušava konkurentnost i smanjuje prostor za investicije.
Dodatni izazov je to što je udio zaposlenih u državnom sektoru među najvišima u EU (23% prema 16%), a dodamo li izračunu zaposlene u državnim tvrtkama (9% zaposlenosti prema 4% u EU), javni sektor broji oko pola milijuna ljudi. To znači da 32 posto svih zaposlenih, odnosno svaki treći radi za državu. Prosječna plaća isplaćena iz proračuna je 32 posto veća nego u privatnom, pa masa plaća doseže 13,5 posto BDP-a, druga je najviša u EU i diže trošak rada realnom sektoru. U uvjetima manjka zaposlenih, prelazak dijela zaposlenih u privatni sektor važan je za njegov rast, a kontrola mase plaća u javnom sektoru je nužna za održive javne financije jer usporava rast BDP-a.
Hrvatska ima i strukturni problem konkurentnosti troška energije za poduzeća, upozoravaju analitičari HUP-a. Naime, hrvatska poduzeća plaćaju oko 18 posto višu cijenu električne energije u odnosu na prosjek Europske unije. To posebno pogađa industriju, logistiku i sve energetski intenzivne djelatnosti koje već djeluju pod snažnim pritiscima globalne konkurencije.
Struktura hrvatske ekonomije tako postaje sve krhkija: bruto dobit poduzeća pala je ispod europskog prosjeka, inovacijski kapaciteti su slabi, a udio high-tech izvoza dvostruko manji od prosječnog EU-a. Da bi izbjegla stagnaciju, Hrvatska mora provesti dublje porezne i strukturne reforme, povećati investicijski kapacitet poduzeća te mobilizirati golema sredstva za energetiku, dekarbonizaciju, digitalizaciju i istraživanje. Istodobno, nužna je i kontrola javne potrošnje kako bi se izbjegao prekomjerni deficit i očuvali niski troškovi financiranja, poručuju iz HUP-a.
Pozitivno je da je započela tranzicija poreznog tereta s rada na imovinu, no porezni klin je i dalje među najvišima u CEE regiji, dok je rad u Hrvatskoj gotovo šest puta jače oporezovan od kratkoročnog najma, ocjenjuju HUP-ovi ekonomisti.
“Zbog jedne od najnižih stopa zaposlenosti u EU, naš cilj morao bi biti porezni klin na razini TOP5 najkonkurentnijih članica EU, što omogućuje porezno rasterećenje dohotka do 10 postotnih bodova, pomaže zapošljavanju visokokvalificiranih i potiče ulaganja. Naša procjena ulaganja u energetiku, dekarbonizaciju, istraživanja, razvoj i inovacije, digitalnu infrastrukturu, moderni promet i kvalitetni hotelski smještaj doseže gotovo 100 milijardi eura u idućih pet ili više godina. To je presudno za stabilan i kvalitetniji rast BDP-a na razini od 2,5-3,0 posto”, navode HUP-ovi analitičari u publikaciji HUP Fokus glavnog ekonomista.
Prema veličini poduzeća, upravo je sektor “velikih” (poduzeća s više od 250 zaposlenih) onaj koji prema dodanoj vrijednosti po zaposlenom najviše kaska za EU. Tamošnje velike tvrtke su do 70 posto produktivnije nego manje, što nije slučaj u Hrvatskoj, pa to sugerira slabiju sposobnost skaliranja, ulaska u globalne lance vrijednosti i razvoja proizvoda za izvoz, navode analitičari HUP-a. “To je ponajveći izazov za sljedeću dekadu jer bez rasta ‘velikih’, ne vidimo brži rast produktivnosti kao ni pomak u ekonomskoj kompleksnosti koja razlikuje države višeg dohotka od onih u zamci srednjeg dohotka.”
Pored izdašnog sustava poticanja malih poduzeća i start-upova, Hrvatska bi trebala jačati instrumente poticanja ulaganja velikih u cilju ukidanja ograničenja poreznih poticaja neovisno o vrijednosti investicije, dodatnih potpora za ulaganja za tvrtke koje imaju veću dodatnu vrijednost po zaposlenom, navode analitičari HUP-a. Pred nadolazeći VFO 2028.-2034. važno je implementirati proaktivne poticaje za uključivanje u STEP projekte, projekte od strateškog značaja za EU (IPCEI) i za buduće projekte iz EU fonda za konkurentnost, te uvesti kategorizaciju srednje-kapitaliziranih poduzeća koja bi imala status SME-ova na prijavama za EU fondove, što olakšava pristup sredstvima.
Nadalje, potrebno je povećati sudjelovanje radne snage u uvjetima očekivanog pada populacije za više od 100.000 ljudi do 2030., posebno među mladima od 15-24 godina, čija je zaposlenost tek 25,7 posto, odnosno 9,3 pb niža od prosjeka EU, što zahtijeva snažnije aktivne politike zapošljavanja, razvoj dualnog obrazovanja i rasterećenje visokokvalificiranih kadrova.
Spor tehnološki napredak
Hrvatska još uvijek nedovoljno ‘pretvara’ svoju STEM bazu u primijenjene inovacije, što potvrđuje i vrlo nizak udio high-tech izvoza od svega 8 posto prema 18 posto u EU, te industrijska konkurentnost koja zaostaje zbog sporijeg tehnološkog napretka. Potreban je jasan zaokret u novim ulaganjima prema stvaranju novih proizvoda i usluga za izvoz, budući da trendovi robnog izvoza pokazuju snažno zaostajanje, pri čemu je Hrvatska porasla s 20,1 posto BDP-a 2001. na 28 posto u 2024., dok EU-27 doseže 35,5 posto, CEE-10 čak 83,5 posto, a Slovenija 91,3 posto BDP-a.
Očuvanje fiskalne stabilnosti
Očuvanje fiskalne stabilnosti i izbjegavanje Procedure prekomjernog deficita ključni su kako bi država zadržala niske troškove financiranja i privukla privatne investicije u uvjetima povišenih kamatnih stopa u euro području. Zbog toga između ostalog hrvatska poduzeća i stanovništvu uživaju ponajbolje uvjete financiranja, a naročito u terminima realnih kamatnih stopa. To zahtijeva strožu kontrolu tekućih rashoda, posebno mase plaća te izdataka u zdravstvu, te snažnije usmjeravanje proračuna na razvojne izdatke koji pozitivno utječu na ponudbenu stranu ekonomije, odnosno potencijalni rast. Hrvatska pritom ima priliku iskoristiti europske i druge investicijske instrumente za jačanje rasta i tehnološke transformacije, ali bez stabilnog proračuna i jasnog prioritiziranja privatnih ulaganja, taj će potencijal ostati neiskorišten. Razvijenije domaće tržište kapitala neophodna je platforma za financiranje rizičnijih projekata s većim prinosom.
Dobra vijest je da Hrvatska u narednom razdoblju može računati na rast BDP-a iznad prosjeka EU i CEE regije, a prevladava i konsenzus kako će ulaganja rasti brže u odnosu na opću stopu rasta BDP-a, ističu HUP-ovi ekonomisti.
“Hrvatska u narednoj dekadi ima priliku pretvoriti sadašnju prednost najbrže rastuće EU ekonomije u dugoročno održiv model rasta temeljen na produktivnosti, inovacijama, izvozu i privatnim investicijama. Ključ uspjeha bit će dosljedna provedba reformi koje jačaju konkurentnost i otvaraju prostor snažnijim privatnim ulaganjima”, zaključuje se u HUP-ovoj analizi.
Sedam HUP-ovih preporuka za rast produktivnosti
- “Baciti sve karte” na privatne investicije (R&D, energetski sektor, moderna indsutrija) uz jačanje instrumenata poticanja investicija
- Izjednačiti porezne terete rada i rente i rezati parafiskalne namete
- Provoditi aktivne politike tržišta rada uz reformu obrazovnog sustava
- Izbjeći ulazak u proceduru Prekomjernog deficita
- Jačati digitalnu infrastrukturu, i ubrzati zelenu tranziciju
- Nastaviti integraciju u globalne lance vrijednosti
- Širiti raspon instrumenata financiranja
