Srbija je u petak s Europskom unijom potpisala Memorandum o razumijevanju za strateško partnerstvo o održivim sirovinama, lancima proizvodnje baterija i električnim vozilima. To je korak bliže početku rudarenja litija na zapadu Srbije. Tome se protive ekološki aktivisti, građanski pokreti gotovo cijela srpska oporba.
Dokument su potpisali izvršni potpredsjednik Europske komisije i povjerenik za energetiku i Europski zeleni dogovor Martin Šefčovič i srbijanska ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović. Na potpisivanju su bili nazočni srbijanskim predsjednik Aleksandar Vučić i njemački kancelar Olaf Scholz, koji je u četvrtak doputovao u Beograd.
Predstavnici stranaka zastupljenih u Bundestagu različito su reagirali na vijest o Scholzovom putu u Beograd s ciljem osiguranja važne sirovine, piše Deutsche Welle. Izvjestitelj zastupničkog kluba demokršćanske Unije CDU/CSU za Srbiju Tilman Kuban, koje je nedavno boravio u Beogradu, oduševljen je ovom inicijativom. On je kao predstavnik parlamentarne oporbe doduše kritizirao kancelara Scholza da je “predugo ignorirao zemlje zapadnog Balkana”, ali je dobro da sada opet preuzima inicijativu “u interesu njemačkog gospodarstva”.
“Srbija ovim projektom pokazuje da probleme u Europi želi rješavati, a ne stvarati. Nitko tko želi proširiti upotrebu obnovljivih izvora energije i više e-mobilnosti ne smije kočiti eksploataciju litija. jer mi Europljani možemo se afirmirati u geopolitičkom natjecanju samo vlastitim sirovinama”, rekao je Kuban za DW.
Manje je euforičan član parlamentarnog odbora za europska pitanja iz Liberalno-demokratske stranke (FDP) Thomas Hacker. “Pažljivo ćemo pratiti planirani put kancelara Scholza u Srbiju. Predsjednik Vučić se u prošlosti više puta predstavljao kao partner gospodina Orbana i gospodina Putina, čime je ugrozio održivo približavanje Europskoj uniji”, rekao je Hacker za DW.
On je ukazao na pogoršanu situaciju s demokracijom u Srbiji i na zamrznuti proces približavanja Srbije i Kosova. “Kancelar se mora jasno pozabaviti tim pitanjima tijekom svog putovanja. Važna gospodarska suradnja ne smije zasjeniti političku suradnju”, zaključio je predstavnik FDP-a, stranke koja se doživljava kao zaštitnica interesa gospodarstva.
Najkritičniji prema Scholzovom putovanju u Beograda je dugogodišnji zastupnik vladajuće Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) i poznavatelj prilika u jugoistočnoj Europi Josip Juratović. “Vučić će vjerojatno ovaj sporazum u Srbiji, po staroj maniri, prodati kao svoju veliku političku pobjedu nad Njemačkom. U stvarnosti je, međutim, sramota njegove politike u Srbiji da, kako bi izbjegao pritiske s ulice, treba osigurati standarde izvana”, rekao je Juratović u priopćenju koje su prenijeli njemački mediji.
Juratović smatra da ovu brzinu u preuzimanju inicijative treba zahvaliti činjenici da je Vučić već “uveo Kineze u igru”. “Jasno je da EU eksploataciju litija u Srbiji ne može prepustiti kineskim standardima. Kako bismo zajamčili radna mjesta u Njemačkoj i EU-u te postigli klimatske ciljeve koje smo si postavili, moramo osigurati resurse i izvan EU-a, ali pod istim ekološkim i socijalnim uvjetima”, zaključio je Juratović.
Njemački mediji koji izvješćuju o Scholzovom putovanju u Beograd govore kako njemački kancelar putuje “Putinovom i Orbanovom prijatelju” koji je u posljednje vrijeme upravo zbog otvorenog prijateljstva s deklariranim protivnicima EU-a bio “više-manje međunarodno izoliran”. No predstavnicima gospodarstva je važno ono s čime će se Scholz (najvjerojatnije) vratiti kući: ugovorom o isporuci najvažnije sirovine za posrnulu automobilsku industriju.
Matthias Wachter, direktor odjela Njemačke udruge industrijalaca (BDI) za međunarodnu suradnju, smatra da bi potpisivanje ugovora o sirovinama između EU-a i Srbije bilo vrlo važan korak ka diverzifikaciji njemačke i europske industrije te navodi podatak (iza kojeg stoji kompanija Rio Tinto) da se godišnje u dolini Jadra može eksploatirati 58.000 tona litija, što bi pokrilo 17 posto europskih potreba.
Wachter je pojasnio zašto bi deal sa Srbijom bio velik plus za europsku, posebice automobilsku, industriju. “Njemačka industrija dosad je litij, važan za baterije, nabavljala prvenstveno iz Južne Amerike i Australije. Središnji problem je ovisnost o Kini za daljnju preradu litija. U tom kontekstu, vrlo je dobrodošlo što će se veliki dio daljnje obrade odvijati izravno u Srbiji, a time i u Europi.”
