Prema novom istraživanju „Tržište LNG terminala prema tehnologiji (ukapljivanje, regasifikacija), funkciji (uvoz, izvoz, bifunkcionalni), tipu terminala (kopneni, plutajući), kapacitetu (mali, srednji, veliki terminali) i regiji – globalna prognoza do 2030.”, koje je objavio MarketsandMarkets, globalno tržište LNG terminala trebalo bi do 2030. dosegnuti 13,15 milijardi američkih dolara, u odnosu na 7,86 milijardi dolara u 2025., uz kompozitnu godišnju stopu rasta (CAGR) od 10,9 posto.
Rast tržišta potiče sve veća potražnja za čišćim i fleksibilnijim izvorima energije, u skladu s globalnim ciljevima ugljične neutralnosti i jačanjem energetske sigurnosti. Ukapljeni prirodni plin (LNG) sve više se koristi kao prijelazno gorivo jer predstavlja manje ugljično intenzivnu alternativu ugljenu i nafti. To je ubrzalo razvoj terminala za ukapljivanje u izvoznim zemljama te terminala za regasifikaciju u uvoznim regijama, osobito u Azijsko-pacifičkoj regiji, Europi i Južnoj Americi.
Vladine politike, regulatorni okviri i dugoročne energetske strategije dodatno potiču ulaganja u sektor. Istodobno, sve veći naglasak na zaštiti okoliša ubrzava uvođenje niskougljičnih tehnologija, uključujući elektrifikaciju procesa i sustave za smanjenje emisija, što potiče tehnološku modernizaciju i povećanje učinkovitosti infrastrukture.
Među vodećim tvrtkama u industriji nalaze se Technip Energies N.V. (Francuska), Bechtel Corporation (SAD), SAIPEM S.p.A. (Italija), Samsung C&T Corporation (Južna Koreja), HYUNDAI E&C (Južna Koreja) i JGC Holdings Corporation (Japan).
Kopneni LNG terminali prednjače u rastu
Kopneni LNG terminali i dalje dominiraju zbog velikih kapaciteta skladištenja, razvijene infrastrukture i pristupa radnoj snazi. U regijama koje snažno ovise o uvozu LNG-a, poput Europe i Azijsko-pacifičke regije, prioritet je njihovo širenje i modernizacija.
Novi projekti sve više uključuju modularna rješenja, elektrificirane sustave i digitalne tehnologije za veću učinkovitost i smanjenje emisija. Također se ulaže u prilagodbu terminala za prihvat većih LNG brodova te integraciju budućih tehnologija poput vodika i sustava za hvatanje ugljika.
Plutajući LNG terminali kao fleksibilna alternativa
Plutajući LNG terminali bilježe snažan rast zahvaljujući nižim troškovima, bržoj izgradnji i mogućnosti premještanja. Do 2024. godine u svijetu je u uporabi više od 45 plutajućih jedinica za skladištenje i regasifikaciju (FSRU), dok je više od 10 u izgradnji ili planiranju.
Ove jedinice mogu se implementirati 40–50 posto brže od kopnenih terminala, često u roku od 24 do 36 mjeseci. Njihova fleksibilnost čini ih posebno pogodnima za tržišta u razvoju i kratkoročne do srednjoročne ugovore o opskrbi LNG-om.
Azijsko-pacifička regija dominantno tržište
Azijsko-pacifička regija ostaje najveće tržište LNG terminala zbog snažnog rasta potražnje za energijom i prelaska na čišća goriva. Kina, Japan, Južna Koreja i Indija zajedno čine više od 60 posto globalnog uvoza LNG-a.
Dok Japan ostaje vodeći uvoznik, Kina je postala najveći potrošač LNG-a zahvaljujući ubrzanoj tranziciji s ugljena na plin. Zemlje jugoistočne Azije, uključujući Vijetnam, Filipine i Bangladeš, ubrzano razvijaju LNG infrastrukturu kako bi zadovoljile rastuću potražnju za električnom energijom i smanjile ovisnost o ugljenu.
Rast tržišta dodatno potiču državne politike, privatna ulaganja i dugoročni ugovori s izvoznicima LNG-a, čime se jača uloga regije kao ključnog pokretača globalnog razvoja LNG infrastrukture.
