Ljevičarski kandidat Gabriel Borić Font, političar hrvatskih korijena, pobijedio je na predsjedničkim izborima u Čileu nakon što je njegov protukandidat, predstavnik ekstremne desnice José Antonio Kasta priznao poraz samo sat i pol nakon zatvaranja birališta i nakon što je prebrojano oko pola glasačkih listića.
Prvi rezultati pokazuju da Borić, kandidat koalicije “Podržimo dostojanstvo”, u drugom krugu vodi s 56 posto glasova, dok je Kast dobio 45 posto glasova.
Izbori su održani u izrazito polariziranom okruženju, a prethodili su im masovni protuvladini prosvjedi.
Tridesetpetogodišnji Gabriel Borić postat će jedan od najmlađih svjetskih političkih lidera. Bivši vođa studentskih prosvjeda obećao je radikalne reforme kako bi se umanjile velike nejednakosti u Čileu, nekoć najstabilnijoj ekonomiji u Latinskoj Americi. Najavio je veće poreze i socijalna davanja. Pozvao je Čileance da se “ne plaše mladosti koja donosi promjene u zemlji koja je bila kolijevka neoliberalizma, a postat će njegov grob”.
Njegov suparnik predstavlja ekstremnu desnicu, zalaže se za smanjenje poreza i socijalnih davanja te brani naslijeđe bivšeg vojnog diktatora, fašističkog generala Augusta Pinocheta.
Kast je na Twitteru objavio da je nazvao Borića i da mu je čestitao na “velikom trijumfu”.
“Od danas je on izabrani predsjednik Čilea i zaslužuje svo naše poštovanje i konstruktivnu suradnju”, dodao je.
Koalicija progresivnih lijevih stranaka
I Borić i Kast su autsajderi koji predstavljaju političke stranke koje nikada nisu bile u vladi. Na ovim predsjedničkim izborima birači su pokazali veliko nezadovoljstvo etabliranim strankama i odlučili su dati povjerenje novim opcijama s lijeva i desna. Gabriel Borić predvodi novu koaliciju progresivnih lijevih stranaka u odnosu na etablirani lijevi centar u Čileu.
Čile prolazi kroz velike promjene nakon što je prošle godine velikom većinom izglasana promjena ustava iz doba Pinochetove diktature.
Sebastián Piñera, predsjednik na odlasku, rekao je u nedjelju da zemlja živi u “okruženju pretjerane polarizacije, konfrontacije [i] sporova” i pozvao je svog nasljednika da “bude predsjednik svih Čileanaca”.
Čile je predsjednička demokracija, tako da je predsjednik središnja izvršna figura u čileanskom političkom sustavu, vodi i državu i vladu. Bira se na četiri godine, a zakone, anravno, donosi dvodomni parlament koji se sastoji od Zastupničkog doma i Senata.
No posljednji parlamentarni izbori rezultirali su vrlo podijeljenim parlamentom tako d aće većina biti jako tijesna.
Borić, koji je u dva mandata bio zastupnik u Zastupničkom domu, postaje drugi predsjednik jedne južnoameričke zemlje hrvatskih korijena. Prvi je bio argentinski predsjednik Nestor Kirchner. Njegova majka bila je Marija Juana Ostojić, Čileanka udana za Argentinca njemačkog podrijetla.
Borić je pak četrti potomak hrvatskih iseljenika koji se kandidirao za predsjednika Čilea, što ukazuje na značaj hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u čileanskoj politici. Najbolji rezultat prije Borića ostavrio je ekonomist Hernán Alberto Büchi Buc, liberalni konzervativac i ministar financija u Pinochetovoj vladi koji je postigao drugi rezultat na izborima 1989. godine.
Od studentskog vođe do predsjednika države
Gabriela Borića čileanska javnost poznaje kao pripadnika novog naraštaja koji traži besplatno i kvalitetno obrazovanje. Član Zastupničkog doma za južnu regiju Magallanes i čileanski Anktartik prošao je put od studentskog vođe do predsjednika države.
Ive Borić i Stoša Barišić imali su šestero djece. Svi su rođeni na otoku Ugljanu koji je tada pripadao Austro-Ugarskoj. To su bili Šime (rođen 1860.), Ive (1863.), Mate, Tomo , Jakov i jedina kći Marija. Zbog ekonomske i političke situacije najstariji sinovi Šime i Ive iselili su u Čile. U Magallanes sus tigli oko 1885. godine. Bili su među prvih deset hrvatskih doseljenika na čileanskom području. Šime se 1890. u Punta Arenasu oženio s Casimirom Brunel, koja je preminula godinu dana nakon venčanja, nedugo nakon što je njihov sin jedinac Francisco postao prvi potomak hrvatskog doseljenika u Magallanesu, upisan u matičnom uredu u Punta Arenasu. Šime se ponovo oženio Rosaurom Bulquén, s kojom je imao osmero djece.
Šime i Ive radili su u rudarstvu, tražili su zlato u raznim područjima. Ive se vratio na rodni Ugljan gdje se 1893. oženio Božicom Crnošija Vučinom, rođenom 1874. godine. Otišao je u Punta Arenas, ali se ubrzo vratio po suprugu i prvog sina Ivu Antu, rođenog u Hrvatskoj 1895. godine. Nastavio je raditi na poslovima izgradnje i poravka morskih plovila. U braku Ive i Božice rođeno je jedanaestero djece. Ive Ante rođen je na Ugljanu, a ostala djeca rođena su u Punta Arenasu.
Jedan od njih bio je djed Gabriela Borića Luis, rođen 1908. godine. Luis je imao četvero djece: Luis Javier Borić Scarpa, Gabrielov otac, te María Angélica, Patricio i Beatriz. Imao je 17 unučadi i desetero praunučadi.
Luis Borić Crnošija bio je jedan od pionira u potrazi za naftom u tom području. Oženio se Magdalenom Scarpa Martinić, podrijetlom Hrvaticom. Otac joj je bio Toma Škarpa Kovačević, rođen u Starigradu na Hvaru, a majka Marijana Martinić Jakasović iz Pučišća na Braču. Najstariji sin Luis Javier Borić Scarpa oženio se s Maríjom Soledad Font Aguilera, Čileankom katalonskog podrijetla, i dobili su troje djece: Gabriela, Simóna i Tomása Borića Fonta.
Hrvatsko-katalonski korijeni
Gabriel Borić Font, rođen 1986., praunuk je Ive Borića. U biografiji navodi da ima hrvatske i katalonske korijene. Kao student Pravnog fakulteta Sveučilišta u Čileu bio je predsjednik Studentskog zbora i jedan od glavnih vođa studentskih prosvjeda 2011. godine. U dva uzastopna mandata, kao nezavisan kandidat, biran je u Zastupnički dom kao predstavnik regije Magallanes, prebivališta obitelji Borić: kao kandidat za distrikt 60 za razdoblje 2014 – 2018., a zatim za preimenovani distrikt 28 za razdoblje 2018. – 2022.
Sudjelovao je u stvaranju Široke fronte, Frente Amplio, koalicije lijevih stranaka i pokreta. Godine 2021. nominiran je kao predsjednički kandidat Društvene konvergencije (Convergencia Social), stranke koju je osnovao 2018. iz Širokog fronta.
Jedan je od zastupnika koji su 2019. potpisali međustranački sporazum o donošenju novog Ustava – potez koji je, kažu analitičari, bio ključan da pridobije simpatije lijevog biračkog tijela.
U srpnju ove godine postao je predsjednički kandidat koalicije Podržimo dostojanstvo, Apruebo Dignidad. U nedjelju 19. prosinca 2021. izabran je za novog predsjednika Čilea.
