Lisabon je uložio 250 milijuna eura u projekt odvodnje koji kombinira infrastrukturnu izgradnju s prirodnim, zelenim rješenjima kako bi se smanjili rizici od poplava i grad pozicionirao kao europski predvodnik u otpornosti na klimatske promjene.
Pet kilometara dug tunel koji povezuje sjeverne gradske četvrti Lisabona s rijekom Tejo osmišljen je kako bi zaštitio glavni grad od obilnih kiša koje se očekuju u nadolazećim desetljećima, piše portal Euronews.
„Ovo je jedinstveno. Ne postoji ništa slično u Europi“, rekao je gradonačelnik Lisabona Carlos Moedas, inženjer za hidrauliku i nekadašnji europski povjerenik za inovacije, koji je pokrenuo projekt o kojem se raspravljalo desetljećima.
„Političari obično preferiraju vidljive projekte. Morao sam uvjeriti građane da gradimo nešto nevidljivo, ali za njih vrlo, vrlo važno“, izjavio je Moedas za Euronews.
Dana 22. srpnja, nakon tri godine gradnje, Moedas i povjerenica EU-a za okoliš Jessika Roswall proslavili su dolazak tunelske bušilice u Santa Apolóniu, mjesto na rijeci Tejo koje svakog ljeta posjećuju tisuće putnika s kruzera.
Prilagodba klimatskim promjenama
Prema istraživanjima Lisabonskog sveučilišta, epizode ekstremnih oborina (do 120 mm u 24 sata) mogle bi postati pet puta češće u nadolazećim desetljećima.
U slučaju oluje, nekoliko ulaznih točaka duž pet kilometara dugog tunela moći će prihvatiti do 175 kubičnih metara vode u sekundi, preusmjeravajući je izravno u rijeku. Drugi, kilometar dug tunel, uskoro će povezati četvrti Chelas i Beato.
Prema istraživanjima Lisabonskog sveučilišta, epizode ekstremnih oborina (do 120 mm u 24 sata) mogle bi postati pet puta češće u nadolazećim desetljećima. U slučaju oluje, nekoliko ulaznih točaka duž pet kilometara dugog tunela moći će prihvatiti do 175 kubičnih metara vode u sekundi, preusmjeravajući je izravno u rijeku
Gradonačelnik tvrdi da su ovi projekti isplativi. „Prije dvije godine, unutar samo jednog tjedna, Lisabon su pogodile dvije takozvane ‘stogodišnje’ kiše. Ljudi su izgubili domove i poslove. To je imalo ogroman utjecaj na grad“, prisjetio se Moedas.
Sustav uključuje i retencijske bazene te mjere kontrole onečišćenja za pročišćavanje oborinskih voda. Dio te vode kasnije se može ponovno koristiti za navodnjavanje parkova ili čišćenje ulica.
„Kada građanima objasnim da će ponovna upotreba kišnice uštedjeti milijune eura koje smo dosad trošili na račune za vodu, kažu mi: ‘Gradonačelnik radi pravu stvar,’“ dodao je Moedas.
Rješenja temeljena na prirodi
Osim tunela, plan se oslanja i na rješenja temeljena na prirodi, uključujući infiltracijske bazene i propusna tla u brojnim parkovima i vrtovima diljem glavnog grada.
Ova strategija „spužvastog grada“ – hvatanje, pohrana i ponovna upotreba kišnice – upravo je model koji je Europska komisija predstavila ovog ljeta u svojoj novoj strategiji otpornosti.
Ipak, financiranje takve infrastrukture i dalje predstavlja velik izazov za mnoge gradove, a osobito za male i srednje općine.
