Nakon što je turska grupacija Yildirim prije dvije godine preuzela vlasnički udio u Petrokemiji, nad kutinskom tvrtkom nadvila se neizvjesnost, osobito nakon najave Uprave o zatvaranju dvaju postrojenja i otkazu za 160 radnika. Proizvodnja mineralnih gnojiva u Europi više nije konkurentna, a za daljnje poslovanje Petrokemije potrebna su velika ulaganja u okolišne dozvole, koje su većinom istekle, piše Poslovni dnevnik.
Premda Petrokemija prolazi kroz jednu od najzahtjevnijih faza u svojoj povijesti, aktualni planovi ukazuju na mogući zaokret prema održivijem i strateški važnijem poslovanju. Ulaganja u obnovu i modernizaciju, posebno u segmentu proizvodnje eksploziva, mogla bi tvrtki osigurati novu tržišnu nišu, a Hrvatskoj očuvanje domaće industrijske proizvodnje s dodanom vrijednošću.
Hrvatski član Uprave Miroslav Skalicki potvrdio je Poslovnom dnevniku da se razmatraju ulaganja u proizvodnju granulirane uree te obnovu proizvodnje amonijeva nitrata, koji se koristi za proizvodnju industrijskih eksploziva. Petrokemija već ima iskustva u toj proizvodnji, uglavnom za potrebe tunelogradnje i rudarstva, a geopolitička situacija dodatno povećava potražnju.
Skalicki ističe da su energetski izazovi, posebno visoke cijene plina, veliki problem za poslovanje. Kao najveći industrijski potrošač plina u Hrvatskoj, Petrokemija se suočava s poteškoćama u održavanju stabilne i isplative proizvodnje. Cijene plina ostale su visoke i nakon sezone grijanja, zbog ratnih sukoba i slabijih zaliha.
Neka postrojenja su izvan pogona jer nisu isplativa ili nema sirovina. Primjerice, postrojenje za proizvodnju sumporne kiseline, važne sirovine za gnojiva, trenutačno nije u funkciji. No, planirana su ulaganja u postojeća postrojenja tijekom 2025., kao i moguća kapitalna ulaganja u nova postrojenja.
Fokus je na obnovi postrojenja za amonijev nitrat, oštećenog u potresu 2020. godine. Procijenjeno je da bi obnova mogla koštati do 40 milijuna eura, a za to Petrokemija tada nije imala financijsku snagu. Osim toga, amonijev nitrat je predstavljao manji segment u ukupnoj proizvodnji. No, okolnosti su se promijenile – potražnja za eksplozivima raste, a proizvodnja amonijeva nitrata postaje strateški važna. Za sada se razmatra obnova postojeće infrastrukture, a nije isključena ni izgradnja novog postrojenja.
Analiziraju se tržište, logistika (zbog strogih pravila skladištenja i transporta kopnom i morem) i izvozne mogućnosti, a konačna odluka o investiciji očekuje se nakon završetka analiza. Realizacija bi mogla potrajati više od godinu dana, a način financiranja još nije definiran.
Istovremeno, proces smanjenja broja zaposlenih prošao je mirnije od očekivanog. Iako je više od 220 radnika (otprilike petina zaposlenih) pokazalo interes za odlazak, otpremnine su isplaćene za oko 100 zaposlenih, piše Marija Brnić.
Uspjeh navedenih planova ovisit će tako o jasnoj viziji, stabilnim izvorima financiranja i spremnosti Uprave da se prilagodi globalnim izazovima, ali i odgovori na potrebe lokalne zajednice koja desetljećima živi uz ovu kemijsku industriju.
