Na ovogodišnjem Adventu na zagrebačkom Kvaternikovom trgu mjesto koje odskače ponudom definitivno je Crofna. Poznati po slatkim krafnama nadjevenim kremama ili čokoladom, adventski hit postali su zahvaljujući “zimskoj” krafni s buncekom i kiselim kupusom s čvarcima. Iza tog spoja tradicije i hrabrosti stoji mladi poduzetnik, vlasnik Crofne, 25-godišnji Dominik Kiš.
Dominik je ljubav prema hrani otkrio vrlo rano. Još je kao desetogodišnjak, inspiriran kulinarskom emisijom, samostalno pronašao recept, nabavio sastojke i ispekao kolač od badema. Nakon toga je, za svako obiteljsko druženje on bio taj koji je radio desert.
“Prve novce za svoj kolač dobio sam baš od vaše kolumnistice Ane Josipović Belan, koja mi je sestrična. Imao sam tada 13 godina i zamolila me da za njezino poslovno druženje napravim kolač. Sjećam se da sam za to dobio tadašnjih 150 kuna što je meni bilo pravo bogatstvo. Po prvi puta sam pomislio da bih se možda nekada time mogao baviti”, prisjeća se Dominik razgovoru za projekt TeenBiz.
Nogometni snovi i život u Danskoj
Međutim, njegova prva strast bio je nogomet koji igra od četvrte godine. “Oduvijek sam želio postati profesionalni nogometaš i 2018. sam se, s roditeljima i bratom, upravo zbog nogometa preselio u Dansku. Tada sam išao u treći razred Hotelijersko-turističke škole, pa sam četvrti razred završio tako što sam polagao obavezne predmete. Nakon toga sam upisao preddiplomski studij Business managementa“, kaže Dominik.
No, već se 2021. godine vratio u Hrvatsku, ponovno zbog nogometa. Ubrzo je shvatio da ta priča ne ide u smjeru koji je želio te da mora potražiti alternativu. Tada se sjetio jedne situacije iz Kopenhagena. “Brat i ja bili smo u dućanu s krafnama, ali nismo ništa kupili jer su bile pune šećera i umjetnih sastojaka. Komentirao sam kako bih ja to radio s prirodnim sastojcima, no sve je ostalo na tome. Kad sam tražio ideju za plan B shvatio sam da u Zagrebu ništa slično ne postoji”, priča.
Često je s prijateljem Domagojem Bevandom razgovarao o poslovnim idejama, koje su zajedno propitkivali i razrađivali, pa je tako i tada. Kako su na svaki mogući izazov koji im je pao na pamet imali spremne odgovore – upalila im se lampica. Domagoj je smislio naziv brenda, s idejom da to Cro u nazivu Crofna predstavlja Hrvatsku. Osim toga, u nekim dijelovima Hrvatske to i jest naziv za krafnu.
Od ideje do brenda
Dominik je razvio recepturu, u ljeto 2021. otvorili su Instagram i Facebook profil te počeli prodavati krafne. Radili su ih u stanu i dostavljali ljudima na vrata. “Bilo je to jedno neformalno istraživanje tržišta”, pojašnjava uz smijeh jer se nisu htjeli zaletjeti u nešto prije nego se uvjere je li to održivo.
Vrlo brzo su shvatili da poslovni i prijateljski odnos teško idu zajedno. Domagoj je nakon dva mjeseca izašao iz cijele priče, a Dominik je nastavio s radom još jedno vrijeme. Reakcije kupaca, kao i količine koje je prodavao, dali mu je dovoljno samopouzdanja da odluči krenuti s fizičkom lokacijom. Inače, nekoliko godina kasnije njih dvojica su se ponovno povezali i danas surađuju upravo na Adventu na Kvatriću. Ponosni su što su uspjeli održati odnos koji se zasniva na međusobnom razumijevanju.
Prostor je pronašao u Ozaljskoj ulici, lokacija je bila odgovarajuća, s dobrim pristupom za dostavu. Da bi složio financijsku konstrukciju odlučio je aplicirati za poticaj za samozapošljavanje preko HZZ-a no zahtjev mu je bio odbijen.
Nakon što mu je ipak usvojena druga žalba, uz novac koji je naslijedio od bake i dio koji su mu dali roditelji, uspio je skupiti početni kapital. “Od toga sam uredio prostor, otvorio firmu, kupio opremu… Bilo je tu i dosta nevidljivih troškova tako da sam, kad sam konačno otvorio 10. listopada 2022., na računu imao 200 kuna. S novcem koje bih zaradio danas, ujutro bi išao u nabavu”, prisjeća se.
Prepreka koja je postala ključ poslovnog modela
Jedan izazov koji se na početku činio kao nepremostiva prepreka – nemogućnost dobivanja uporabne dozvole za vlastitu proizvodnju – pokazao se ključnim. Spasonosnu ideju Dominiku je dao najbolji prijatelj njegovog oca koji mu je predložio da pronađe dobavljače koji će proizvoditi krafne po njegovoj recepturi. Tako je i učinio.
“Kad danas pogledam unatrag, uvjeren sam da je to bila ispravna odluka jer je proizvodnja krafni zahtjevna, traži pouzdanu radnu snagu i stalnu dostupnost proizvoda”, konstatira te dodaje da oni i danas na tom principu uspješno posluju.
Najveći strah mu je bio hoće li ljudi prihvatiti da krafna košta 25 kuna. Tu mu je, ističe, uz hrabrost, dosta pomogao i faktor sreće. Naime, kako je otvorenje bilo neposredno prije uvođenja eura, on je računao na to da će cijena od 3,5 eura kupcima biti psihološki prihvatljivija od 25 kuna. Strahovi su se pokazali neopravdanima jer je već u prvom mjesecu poslovanja doživio veliki uspjeh i redove kupaca.
Rast tima
Prva dva tjedna je radio sam, no nakon toga je angažirao dvije studentice, a jedna od njih i dalje radi s njima. Krajem 2023. timu se pridružio i Filip Dujić (27), koji je zadužen za logistiku i nabavu, dok je Dominik fokusiran na strategiju i razvoj brenda.
“Filipa sam poznavao preko nogometa i znao sam da ima iskustva u ugostiteljstvu i radu s premium klijentelom. Krajem 2023. prezentirao sam mu planove za otvaranje nove lokacije u City Centru West na proljeće 2024., te mu ponudio da preuzme nabavu i postane voditelj lokacija. On je prihvatio te postao dio tima već tog Adventa. Inače, “zimska” krafna je njegova ideja”, napominje.
Uz njih dvojicu, stalno su zaposlene tri osobe te devet studentica koje se izmjenjuju ovisno rasporedu na faksu. “Jednostavan je razlog za to – cure su pedantnije, teže savršenstvu i ukrašavanju više nego muškarci. Danas one to rade i bolje od mene, a ja sam se prebacio na neke druge stvari”, kaže Dominik uz smijeh.
Osobni razvoj kao nužan dio poduzetništva
Ističe da je njegov najveći osobni izazov bio savladati vlastitu introvertiranost i sramežljivost. Shvatio je da kao vlasnik ima odgovornost jasno komunicirati, postavljati granice i donositi odluke, iako mu to nije bilo prirodno. Nakon nekih osobnih i profesionalnih pogrešaka odlučio je svjesno raditi na sebi, prvenstveno zbog posla i razvoja poslovanja. Za izgradnju tog “novog ja” dao si je godinu dana.
“Želio sam naučiti kako reći “Ne”, drugi cilj mi je bio da dođem do toga da kažem “Ne” bez opravdavanja, a treći da ne prešućujem sitnice koje me smetaju. Te sitnice je i Ana spomenula u zadnjoj kolumni (smijeh). Shvatio sam da svaku stvar koja me smeta, pogotovo kao nadređeni, moram reći i ispraviti u startu”, mudro govori.
S vremenom je stekao veću sigurnost i samopouzdanje u odlučivanju. U tome mu je najviše pomogao sport. “Moje ključne osobine su upornost i disciplina, a to je došlo iz sporta: budi svaki dan točan na treningu, poštuj starijeg, poštuj trenera, dođi pola sata ranije, svaki dan treniraj, svaki dan se hrani zdravo… I sve to će rezultirati uspjehom koji će se pokazati kasnije”, kazao je. “U sportu također postoji tim, hijerarhija, trener kojem si odgovoran. Svjestan sam da ne postoji univerzalan pristup pa tako ni ja nisam prema svima isti. Netko najbolje reagira kad mu se nešto direktno kaže, dok će se netko povući ili emocionalno zatvoriti. U tim situacijama važno mi je stati, dati podršku, ali i jasno istaknuti što treba promijeniti i što je dobro napravljeno”, pojašnjava.
“Možemo biti opušteni, ali se točno zna tko donosi konačne odluke i tko je za što odgovoran. Svi smo upoznati s cjelokupnim procesom i ako dođe do pogreške, ne tražimo krivca nego rješenje. No, zna se gdje je došlo do propusta i kako ga ispraviti. Na kraju, iz perspektive kupca to mora izgledati kao skladna priča”, upozorio je.
Poruka mladima: Pravi trenutak je – sad
Dominik smatra da je za mlade koji žele pokrenuti posao u Hrvatskoj najvažnije – krenuti. “Pravi trenutak je uvijek – sad. Treba imati ideju u koju vjeruješ, a kad kreneš u hodu se otvaraju prilike. Meni se to i danas događa. Krenuo sam s jednim festivalom tijekom ljeta, pa se otvori drugi, pa treći, pa prilika za Advent… Važno je da se ne stoji na jednom mjestu”, poručuje.
Ističe i da se poduzetnička klima u Hrvatskoj značajno promijenila u odnosu na 2018. te da danas postoji više prilika za zaradu nego prije. “Pokretanje vlastitog posla zahtijeva hrabrost, energiju i otpornost na negativne stavove okoline. Iako sustav često nije fleksibilan, mogućnosti ipak postoje za one koji su spremni uložiti trud, preuzeti rizik i biti vrijedni”, tvrdi.
Napominje da bi u Hrvatskoj trebalo snažnije poticati mlade da se ranije osamostale i što prije napuste roditeljski dom, već u dobi od 18 do 20 godina. “Takav korak, iako u početku zahtjevan, razvija radne navike, odgovornost i motivaciju, a dugoročno donosi veće rezultate”, zaključuje. Umjesto izmišljanja novih rješenja, predlaže preuzimanje provjerenih praksi iz drugih zemalja.
Primjerice, u Danskoj mladi koji se odluče odseliti od roditelja, uz uvjet da rade minimalno 48 sati mjesečno, mogu dobiti stipendiju koja je dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih troškova i samostalan život.
Velike ambicije i povratak obitelji u Hrvatsku
Iza svega što radi stoje jasni, dugoročni ciljevi. Njegova je ambicija da kad ljudi u Zagrebu pomisle “jede mi se slatko”, prvo pomisle na Crofnu. Svjestan je da je put do toga dug te da to podrazumijeva širenje na više lokacija i upravo je to smjer kojim želi ići. Na to se nadovezuju i njegovi privatni ciljevi. Najveća želja mu je vratiti obitelj iz Danske u Hrvatsku. Kaže kako uvjeravanje nije bilo jednostavno, no uspio je u tome i oni bi se trebali vratiti sljedeće ljeto. Planira ih uključiti u rad Crofne, ali naravno za to je potrebno proširiti poslovanje. “Jedino što sada mogu reći jest da planiramo jednu malo veću priču, naravno pod istim brandom”, tajanstveno će Dominik.
Kako sam ističe za velik dio njegova karaktera zaslužni su roditelji. “Mama je povučeni tip koji sve rješava razgovorom, dok je tata kratkog fitilja i njegova je uvijek bila zadnja kod donošenja odluka. No, nekako sam zahvaljujući tome što sam stvorio od Crofne i dobrim odlukama stekao kredibilitet i došao do toga da se danas moj glas čuje za obiteljskim stolom. I na to sam ponosan. Žao mi je kad vidim da se danas roditelji boje svoje djece i da ona upravljaju s njima. Zbog nedostatka odgoja ta djeca neće otići u dobrom smjeru”, ocjenjuje.
U poslu ne razmišlja kratkoročno niti uspjeh mjeri isključivo kroz trenutačnu zaradu. Ulaganja vidi kao način stvaranja iskustva i emocionalne povezanosti s kupcima – od vizualnih detalja i prepoznatljivosti do osjećaja zbog kojeg se ljudi vraćaju. Takve se investicije ne vraćaju odmah, ali dugoročno grade povjerenje i lojalnost. Na kraju, sve se svodi na jednu ideju: izgraditi brend koji nije samo mjesto kupnje, nego iskustvo. Brend koji će, kada netko pomisli na slatko, biti prvi izbor Zagrepčana.
Autor: Zinka Kocijan; pripremila: Ines Loje
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom TeenBiz sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
