Tehnologija će automatizirati poslove, ali istodobno otvoriti i nova zanimanja koja nismo ni znali da postoje, zanimanja 21. stoljeća. Doći će do promjene potrebnih kvalifikacija, naglasak će biti na razvoju komunikacije i mekanih vještina. Komunikacijske vještine, timski rad, kreativno razmišljanje i druge meke vještine, strojevi ne mogu zamijeniti. Ljudi će morati biti fleksibilni i spremni učiti nove stvari kroz cijeli život, prilagođavati se promjenama i koristiti tehnologiju kao alat, a ne kao zamjenu za svoje sposobnosti, smatra Ema Turniški, studentica pete godine Učiteljskog studija na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku.
U razgovoru za projekt TeenBiz, Ema uvodno odmah odgovara kako je rad s djecom stvarno poziv, kojeg je osjetila i prije same odluke i izboru fakulteta. “Oduvijek sam se vidjela u tome, tako da nije tu bilo puno dvojbe. Volim rad s djecom i sve što potiče kreativnost i igru. Pored fakulteta i posla s djecom, uživam u sportu, glazbi i u svim kreativnim aktivnostima”, iskreno će Ema.
Kako vidiš svoje profesionalne ciljeve u budućnosti i svoj idealan posao? Je li to struka?
To je definitivno struka, samo ne mora biti nužno škola, ali jest rad s djecom. Dodala bih tu još i poduzetništvo te moju novootkrivenu ljubav, marketing! Dakle, spoj svega: poduzetništva, marketinga i rada s djecom, za mene je idealan.
A upitana o promjenama koje bi trebalo napraviti kako bi mladima bilo lakše započeti karijeru ili poslovanje, Ema odgovora kako je na prvom mjestu više praktičnih programa i pojednostavljivanje administrativnih poslova.
“Svi se gubimo u toj administraciji”, kaže Ema. “Sve treba biti puno jednostavnije i potrebno nas je uputiti u sve to. Bilo bi korisno kad bi nam fakulteti otvorili projekte koji potiču poduzetništvo i uključili nas u prve korake pokretanja vlastitog biznisa”, predlaže.
Uspješan balans studija i posla
Koji su poslovi ili industrije koje smatraš najperspektivnijima u budućnosti? Nekad se govorilo da je to IT i da svi trebamo učiti programirati, što misliš koje je to zanimanje danas?
Danas je to nekako preuzela umjetna inteligencija, zdravstvena industrija, ali i kreativna industrija koja je u razvoju, smatra Ema.
Na pitanje kako onda balansirati studij i posao, odnosno kako je uspjela organizirati svoje vrijeme, Ema naglašava važnost prioriteta, zbog čega uspješno, od prve godine, balansira rad i fakultet. Ili obrnuto, uz smijeh će.
“Nekad moraš znati što ti je važnije, nikako ne možeš sve strpati u raspored, pregorjet ćeš. A s druge strane, stvarno se sve stigne, pri čemu je prvenstveno bitna volja i želja. Svakako, uz pomoć obitelji, i podrške, naprosto moram, guram, uspijevam. Ponekad se borim i rukama i nogama, ali uspijevam. Za vrijeme rokova i kolokvija ipak je teže prilagoditi se”, iskrena je Ema.
Vjerujem u onu ‘koliko se dam, toliko ću dobiti i nazad’
Ideja za pokretanje biznisa
Bila si na Erasmus studentskoj razmjeni? Kakvo ti je to iskustvo?
Jako lijepo iskustvo. Vratila sam se s toliko energije, samopouzdanja i ideja. Nakon mog Erasmusa, nastao je Kiddos Events, odnosno ideja za pokretanje vlastitog biznisa. Svakom bih preporučila maknuti se iz vlastitog doma, iz vlastite države, govoriti drugi jezik, studirati na drugom fakultetu, vidjeti totalno drugu perspektivu, u mojem slučaju, u obrazovanju je to stvarno drugačije. Vidjela sam toliko lijepih primjera, naučila sam toliko novih vještina.
Što je Kiddos Events? Kako je nastao?
Kiddos Events je počeo kao mobilna igraonica, ali sada nudimo i animaciju. Bavim se organizacijom dječjih događaja, mobilne igraonice i animacije djece. A sve je nastalo slučajno! Baš kao što sam rekla, nakon mog Erasmusa, bila sam na godišnjem odmoru, otkrila sam pojam mobilne igraonice, odnosno softplay igraonice. Imala sam i prije želju za nečim svojim, ali mi ništa nije sjedalo 100% i ništa mi se nije poklapalo, uvijek je to bilo nešto polovično, ali u trenutku kad sam otkrila softplay i mobilnu igraonicu, kockice su mi se posložile. U struci sam koja se bavi djecom, vjerovala sam u tu ideju, vidjela sam vrijednost toga. Tako da sam doslovce u tjedan dana otvorila obrt, proučila sam sve, stupila u kontakt s ljudima koji se time bave, vidjela sam da u Osijeku nema nikoga u tome, što je idealno jer ne postoji konkurencija, navodi nam Ema detaljno obrise svoje poduzetničke ideje.
Kakva je podrška potrebna mladim poduzetnicima?
Svakako emocionalna u ovim teškim danima. Potreban je taj vjetar u leđa, da imaš nekoga tko će te podržati u svemu tome. Naravno, tu je i financijska podrška, neki poticaji za mlade, ali i edukacijska, imati nekoga tko će te uputiti i kome se možeš obratiti jer osobno nisam uopće znala od kuda početi s otvaranjem posla. Nitko u mojoj obitelji nije privatni poduzetnik, nisam znala puno o tome, svima nam je to bilo novo. Tako da sam otišla na savjetovanje i tamo su mi otvorili oči, uputili su me u sve ono što do tada nisam čula niti znala.
Nisam znala kako izraditi račun, ništa mi nije apsolutno bilo jasno. Otvorile su mi se oči i dalje mi je sve bilo puno, puno jednostavnije, jer sam imala ljude kojima se mogu obratiti. Financijska, savjetodavna, edukacijska i emocionalna podrška čine jedan dobar spoj. Mentorsku podršku nisam imala, no imala sam emocionalnu, moja obitelj je stvarno podrška od početka, dan danas su uz mene, a znam da nemaju svi tu privilegiju, pojašnjava Ema.
Tu je i taj strah od neuspjeha, zato je potrebno puno više lijepih i inspirativnih priča o poduzetništvu
Više se potiče odlazak mladih iz države nego ostanak
Osvrćući se na obrazovne programe i poticanje domaćeg poduzetništva, Ema odgovara kako se izgleda više potiče odlazak iz države, jer te rijetko tko potiče da ostaneš tu i da napraviš nešto svoje, kao i da te uputi da ima i lijepih i pozitivnih primjera – da se i u Hrvatskoj može uspjeti.
“Nedostaje tih inspirativnih priča, fali puno praktičnosti i edukacija, to se sve može poboljšati. Nedavno su na Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti došle učiteljice koje su u poduzetništvu, koje su pokrenule svoju ideju i pričale o tome. Nisam trepnula, prepoznala sam se doslovno u svakoj njihovoj rečenici. Zato je potrebno gledati šire i otvoriti oči, prostora stvarno ima i može se nešto napraviti.”
A kakve si strahove imala pri pokretanju posla?
Brzo sam ušla u posao, bilo me strah da neću uspjeti, da me ljudi neće prepoznati, da neće prepoznati moju ideju odnosno vidjeti vrijednost projekta. Korak po korak, ja sam jako zadovoljna s time svime – vjerujem u onu ‘koliko se dam, toliko ću dobiti i nazad’.
Važno mi je da je sve kvalitetno i stručno. Sve kolegice koje rade sa mnom su s fakulteta, one su odgajateljice i učiteljice. Ne može bilo tko imati neophodnu empatiju i strpljenje za rad s djecom. Bilo me strah da će me netko osuđivati zbog godina, zato što sam relativno mlada, bilo me strah da neću ništa stizati zbog obaveza i fakulteta. Ne samo zbog toga što okolina to možda osuđuje, nego nisam bila sigurna hoću li ja moći podnijeti sav taj pritisak. To je puno više od toga da odradim jedan rođendan, puno više pripreme i posla. Nije to sve tako bajno kad se upustiš u svoj posao, 24/7 ti je nad glavom. Ali sve je dobro, ničeg se više ne bojim, iskrena je Ema.
Budući da si mlada poduzetnica, kako gledaš na kolege, procjenjuješ li da su i oni spremni odvažiti se u poduzetništvo?
Sve više mladih odlučuje se na taj korak. Ipak, dosta je nesigurnosti, straha, baš zbog toga što im je to nepoznato područje, otvara se mnoštvo pitanja – kako pokrenuti posao, što sve treba napraviti. Tu je i taj strah od neuspjeha, zato je potrebno puno više lijepih i inspirativnih priča o poduzetništvu.
Treba izaći iz zone komfora
Sad kad si već uzela maha, što vidiš kao glavni problem?
Danas je problem biti stalno inovativan, uz istodobno održavanje kvalitete i dosljednosti.
Uvijek moraš biti korak ispred. I dalje je tu strah od neuspjeha jer je sve relativno novo. Svi se bojimo loših komentara i osuđivanja. Moja nesigurnost leži u tome da sam vrlo mlada i brinem o djeci, ali ipak sam na petoj godini fakulteta. Sutra ću izaći na tržište i radit ću razrednu nastavu s nečijim djecom. Tada me ne bi osuđivali, ali kad kreneš ovako, u nešto sam, uvijek ima komentara, navodi Ema.
Pojašnjava kako se sve radi prema željama klijenata, planiraju se posebne aktivnosti za svaki događaj, prilagođava se broj animatorica i priprema posebna oprema. Veseli ju da do sada nisu dobili niti jedan loš komentar. Samo riječi pohvale i podrške.
Ema se osvrnula i na rad učitelja razredne nastave, koji su po 40 godina u istoj školi. “Naravno da entuzijazam s godinama splasne, problem je što se ne nazire nikakav trud ili želja za boljim. Najlakše je pomiriti se sa svojom sudbinom, ne boriti se, ne raditi, ne željeti nešto više i bolje. Meni koja sam tek krenula, demotivirajuće je kad vidim nekoga da nema želje, posebno kod mladih kad nemaju niti jedan posto entuzijazma i ambicije. Nema uopće izlaska iz zone komfora, nego tu sam gdje sam, dobro mi je. To mi je nešto najgore”, zabrinuto će Ema.
Koji su tvoji najveći motivatori u životu i karijeri?
Moja obitelj mi je velik motivator budući da su prigrlili moju ideju i bili uz mene u svakom koraku. Iznimno sam im zahvalna jer me podržavaju od prve sekunde i vjerujem da će tako biti i dalje. Dječja iskrenost i zahvalnost su čari mog zanimanja. Njihova povratna informacija te toliko oraspoloži da zaboraviš sve ono što te muči. Nema ljepšeg osjećaja!
I za kraj Ema je ispričala kako je prošao prvi Kiddos Event.
Prvo vjenčanje imali smo već u travnju. Mladenka i mladoženja imali su četvero djece, s time da je najmlađe dijete imalo osam mjeseci, a najstarije četiri godine. Mladenka mi je rekla na sastanku prije vjenčanja da će radije platiti našu uslugu, nego imati cvijeće na stolovima jer joj je važno da djeca budu sigurna i zbrinuta. Uopće nisam znala što nas čeka, ni kako ćemo to izvesti, no prošlo je fenomenalno, dale smo sto posto od sebe, a mladenci su nam bili zahvalni i zadovoljni našom uslugom. Gosti su nam se nakon svatova javljali, dobili smo toliko pozitivnih komentara nakon tog vjenčanja. Sva ta podrška bila nam je dodatna motivacija i snažan vjetar u leđa!, zaključila je veselo razgovor mlada poduzetnica i studentica Ema Turniški.
Autor: Lara Lešić Priredila: Ema Buković
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom TeenBiz sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
