Tekstualne poruke lako je pogrešno protumačiti. Često pogrešno tumačenje primatelja ne proizlazi iz riječi napisanih u poruci, nego iz interpunkcija koje se u njoj korištene.
Interpunkcije mogu promijeniti ton teksta, tumači Daniel Post Senning, koautor knjige “Etiquette Emily Post: The Centennial Edition”. Kao primjer navodi dramatičnu razliku u tumačenju kade netko kaže “Smiješno!” i “Smiješno”.
No, dodaje da se s uskličnicima ne može pretjerati. “Ljudi često i slobodno koriste uskličnike i emojije u tekstualnim porukama. To je način da se pokaže entuzijazam i ne ukazuje nužno na veliko uzbuđenje. Uskličnici i emoji mogu se koristiti kako bi se naglasio pozitivan ton poruke”, tumači Senning za CNBC Make It.
Točka kao potencijalni problem u tekstualnim porukama
No, sasvim je druga priča s točkama, posebno u kratkim porukama. Točka na kraju kratke poruke može stvoriti osoran ili neprijateljski ton. Osobito mlađi ljudi točku na kraju ležerne, kratke poruke mogu shvatiti kao da žudite za svađom.
Mlađim generacijama korištenje odgovarajuće interpunkcije u ležernom kontekstu poput tekstualnih poruka može dati dojam formalnosti koja graniči s nepristojnošću, kao da se pošiljatelj poruke ne osjeća dovoljno ugodno u odnosu na osobu kojoj šalje poruku da bi bio opušten.
Točka na kraju poruke uspostavlja određenu distancu između pošiljatelja i primatelja. Interpunkcija je pristojna kada razgovarate s nekim starijim od vas ili osobom koja vam je nadređena na poslu, ali odbojna je u prijateljskoj komunikaciji, piše New York Times.
Pretjerano formalna komunikacija djeluje hladno
Jednostavno rečeno, uključivanje formalnosti u ležernu komunikaciju je uznemirujuće. Mogli bismo to usporediti sa situacijom kada majka zaziva dijete punim imenom želeći ga ukoriti. Pretjerano formalna komunikacija djeluje hladno, distancirano ili pasivno-agresivno.
No, dobra je vijest da je točka na kraju rečenica unutar poruke prihvatljiva. Problem je kada se poruka završi točkom.
Konsenzus je da mnogi pošiljatelji tekstualnih poruka, osobito mladi ljudi, točke na kraju poruke vide kao tonski značajne jer su nepotrebne. Jasno je da je poruka završila bez obzira na interpunkciju, jer je svaka poruka u svom “oblačiću”. Stoga je sam prekid poruke oznaka koja zamjenjuje točku.
Ako želite poručiti da je problem doista ozbiljan, upotrijebite točku, ali budite oprezni i svjesni da biste mogli biti pogrešno protumačeni.
Izazovi prenošenja tona u tekstualnim porukama
Osim toga, slanje poruka simulira govor naglas, a oni koji ih prakticiraju žele poslati misli kakve imaju.
Gretchen McCulloch, kanadska lingvistica i autorica knjige “Because internet”, posvetila je cijelo jedno poglavlje svoje knjige “tipografskom tonu glasa”.
U tom poglavlju istražuje ne samo točke i druge interpunkcijske znakove kao sredstva koja određuju ton poruka, već i PISANJE PORUKE VELIKIM SLOVIMA, što je smatra vikanjem; korištenje *zvjezdica* i ~tilde~ za naglašavanje; “minimalistička tipografija” koja se sastoji samo od malih slova, što može ukazivati na neku vrstu mrtvačke, sarkastične monotonosti; i, naravno, tYp1nG l1k3 th!z. To se naziva “l33t speach”, odnosno “govorom elite” (u hakerskom slengu “l33t” označava elitu).
Nekada je to bio iskren i popularan način začinjavanja tekstova, no sada se koristi gotovo isključivo u ironiji.
Oprez s humorom
A još jedan alat s kojim biste trebali biti oprezni u tekstualnim porukama je humor. Kao što smo već spomenuli, tekstualna poruka simulira govor naglas, no teško je u njoj prenijeti ton glasa koji je ključan za ispravno tumačenje izgovorenog.
Senning savjetuje da se prije slanja šaljive ili ironične poruke zapitate koliko dobro poznajete osobu kojoj šaljete poruku.
