Inkluzivnost je jedan od ključnih pojmova suvremenog društva, ali i jedan od najčešće pogrešno shvaćenih. U svojoj suštini, inkluzivnost znači stvaranje uvjeta u kojima svi ljudi, bez obzira na dob, spol, zdravstveno stanje, socijalni status, podrijetlo, obrazovanje ili životne okolnosti, imaju jednake mogućnosti sudjelovati u društvenom, ekonomskom, kulturnom i političkom životu zajednice.
Inkluzivnost, naglasimo još jednom, ne podrazumijeva posebne privilegije, već uklanjanje prepreka koje nekima onemogućuju ravnopravan pristup resursima koje drugi uzimaju zdravo za gotovo. U kontekstu urbanog razvoja, pojam inkluzivnog grada odnosi se na grad koji je projektiran i vođen tako da služi svim svojim građanima.
Što grad čini inkluzivnim?
Inkluzivni grad nije samo onaj koji ima rampe za osobe s invaliditetom ili niskopodne autobuse, iako su to važni simboli.
Riječ je o mnogo širem konceptu koji uključuje pristupačnost javnih prostora, digitalnu dostupnost usluga, pravedan pristup obrazovanju i zapošljavanju, dostupno stanovanje, sigurnost u javnom prostoru, kao i aktivno uključivanje građana u procese odlučivanja.
Inkluzivni grad prepoznaje raznolikost kao svoju snagu, a ne kao problem koji treba “upravljati”. Takav grad osmišljava politike koje uzimaju u obzir potrebe različitih skupina: djece i mladih, starijih osoba, osoba s invaliditetom, migranata, manjina, samohranih roditelja, nezaposlenih, ali i onih koji se suočavaju s digitalnom isključenošću. Inkluzivnost se očituje i u dostupnosti kulturnih sadržaja, sportskih aktivnosti, obrazovnih programa i javnih informacija – na jeziku i u formatu koji su razumljivi i dostupni svima.
Jedan od ključnih pokazatelja inkluzivnog grada jest razina sudjelovanja građana u donošenju odluka.
Grad koji želi biti inkluzivan ne donosi politike “odozgo prema dolje”, već razvija mehanizme dijaloga, participativnog budžetiranja, javnih savjetovanja i uključivanja lokalnih zajednica.
Inkluzivnost se gradi kroz povjerenje, transparentnost i osjećaj da glas pojedinca ima stvarnu težinu.
Različitost kao temelj zajedništva
Inkluzivni grad je, u konačnici, grad koji ne mjeri svoj uspjeh isključivo ekonomskim rastom, brojem investicija ili turističkim statistikama, već kvalitetom života svojih građana. To je grad u kojem se ne pita tko “vrijedi više”, nego kako da nitko ne ostane isključen.
Takvi gradovi nisu savršeni, ali su svjesni svojih slabosti i kontinuirano rade na njihovom smanjivanju. Inkluzivnost nije projekt s rokom trajanja, već trajni proces izgradnje društva u kojem različitost postaje temelj zajedništva, a ne razlog za podjele.
U Hrvatskoj se pojam inkluzivnosti sve češće pojavljuje u strateškim dokumentima, urbanim planovima i javnim politikama, no njegova stvarna provedba još uvijek je fragmentirana i često ovisi o pojedinačnim inicijativama. Iako su napravljeni pomaci u području pristupačnosti javnih institucija, obrazovanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom, inkluzivnost se i dalje najčešće percipira kroz socijalnu politiku, a rjeđe kao temeljni razvojni princip.
Zagreb, kao najveći i najutjecajniji grad u zemlji, ima potencijal postati nacionalni primjer inkluzivnog grada, no suočava se s istim izazovima kao i druge europske metropole: starenjem stanovništva, rastom cijena stanovanja, digitalnim jazom te prostornim nejednakostima između različitih dijelova grada.
Inkluzivni Zagreb ne podrazumijeva samo fizičku dostupnost, već i ravnomjeran razvoj kvartova, dostupnost javnih usluga, kulturnih sadržaja i stvarnih prilika za sudjelovanje građana u odlučivanju.
Izrada i objava serijala tekstova u sklopu programskog sadržaja Zagreb prijatelj inkluzivnosti sufinanciran je potporom male vrijednosti za 2025. godinu Grada Zagreba #tekst br. 1
