Ako ste ikada putovali Mediteranom, ili samo hrvatskom obalom, sigurno ste vidjeli suhozide. Kilometri ovih “mozaika” od kamena prekrivaju brojna brda i polja, ograđuju maslinike, vrtove i vinograde.
Suhozid je tradicionalna tehnika gradnje, bez upotrebe vezivnog materijala, isključivo slaganjem kamenja jedno na drugo. Ta materijalna baština dugo je smatrana manje vrijednom iako je važan dokaz ljudske prilagodbe surovom krškom terenu.
Tako je bilo i na otoku Mljetu, na kojem se stoljećima živjelo u skladu s prirodom. Kamen im je oduvijek bio saveznik, a predstavljao je i granicu i zaštitu i orijentir. Upravo taj kamen je, zahvaljujući udruzi Mljetske koze, postao i spona između prošlosti i budućnosti. Na čelu udruge je Velinka Buljan koja je uz sebe okupila skupinu entuzijastica u misiji očuvanja identiteta otoka.
Prije četiri godine Velinka se s mužem preselila iz Zagreba na otok Mljet. Iako je imala uspješnu karijeru u komunikacijama i novinarstvu, nakon pandemije i zagrebačkog potresa, odlučila je adresu u glavnom gradu zamijeniti s onom na otoku. “Vrlo brzo nakon preseljenja na rodni otok osjetila sam potrebu društvenog djelovanja. Naime, zbog rijetke naseljenosti prilično velikog otoka, nije dovoljno razvijena društvena angažiranost za opću dobrobit tako da sam osjetila da tu nešto treba napraviti”, prisjeća se Velinka.
Suhozid kao identitet i umjetnost
U razgovorima s druge dvije otočanke, arhitekticom Jelenom Merćep-Hajdić i aktivnom skupljačicom sadnica autohtonih voćaka i bilja Anicom Belin rodila se ideja o udruzi koja će biti usmjerena na aktivnosti očuvanja baštine. Ubrzo im se pridružila i Anamarija Amlica Levak, poznata po radu s djecom u Maloj otočkoj biblioteci. Obnova suhozida, značajnog za tradiciju, ruralni mediteranski identitet, povijesnu baštinu i održivost u prirodi nametnula se sama. Tako su krajem 2022. godine nastale Mljetske koze.
“Na Mljetu je jako puno podivljalih koza koje za žednih ljetnih mjeseci dolaze i u sela. Ne boje se ljudi, a svojim su skakanjem urušile brojne međe, kako na Mljetu nazivaju suhozide. U šali smo po njima i nazvale udrugu, ipak su nam one bile inspiracija”, kaže uz smijeh Velinka. Ciljevi udruge su očuvati i obnoviti okoliš, tradiciju, ruralni identitet otoka te promicati održivost.
Na Mljetu su suhozidi nastajali dok su ljudi čistili zemlju za vrtove i ispašu. Sprječavali su eroziju, čuvali tlo, stvarali mikro-staništa i oblikovali autentični pejzaž otoka. “Suhozid je nastao iz suživota čovjeka i kamena. Za njihovu je izradu, osim tehničkog znanja kojeg nije problem savladati, potrebno strpljenje i vrijeme. Mene to podsjeća na slaganje Lego kocaka ili puzzli. Na neki način to je i umjetnost”, priča zaneseno Velinka.
Dodaje kako je lokalno stanovništvo svjesno važnosti okoliša te pri obnovi i gradnji prihvaćaju kamen kao saveznika. “Na otoku se u pravilu poštuju tradicionalne vrijednosti, no pri investiranju postoje i drugi parametri. Gradnja kamenom je skuplja, ali suhozid u okolišu može dati bolji dojam. Suvremene potrebe i tradicija se na svim razinama mogu prekrasno sljubiti. Potrebne su samo ideje. Kako život na Mljetu uglavnom počiva na tradiciji dopunjenoj turizmom zbog toga treba biti oprezan, da se ne ode u pogrešnom smjeru”, ističe Velinka. Dodaje kako Mljet još uvijek, u odnosu na druge otoke, nije nagrđen masovnom betoniranom apartmanizacijom, ali da o tome treba voditi računa.
Mljetske koze i radionice koje vraćaju život suhozidima
Iako nemaju stalno zaposlene i oslanjaju se na volontiranje, Mljetskim kozama to nije ograničavajući faktor.
“U zadnjih godinu i pol organizirali smo tri radionice kroz koje je obnovljen jedan veliki suhozid koji je srušen prilikom probijanja ceste. Suhozidom je uređen i ulaz u Babino Polje, središnje mjesto na otoku, te je ograđen vrt ispred novouređenog planinarskog doma na brdu Planjak”, nabraja Velinka.
Inače, sve se radionice provode uz podršku edukatora iz partnerske udruge Dragodid koja ima misiju zaštite i popularizacije tehnika suhe gradnje. “Volonteri se raspoređuju sukladno željama i mogućnostima. Netko slaže fronte, netko osigurava logistiku, a fizička spremnost graditelja diktira veličinu kamena. Sreća je što svaki kamen može graditi i to je moto iskusnih suhozidara”, navodi Velinka.
Suradnja s institucijama
Posebno ih veseli što su radionice posjetili učenici nižih i viših razreda Osnovne škole Mljet. Djeca to doživljavaju kao igru, ali upravo se tako gradi svijest o važnosti baštine.
Osim sa školom, Udruga surađuje i s Nacionalnim parkom Mljet i Općinom Mljet. Tako je Nacionalni park najavio širenje vlastitog volonterskog programa upravo na radionice suhozida.
Udruga djeluje kroz projektne aktivnosti jer se sve temelji na volontiranju, što zahtijeva veliki angažman. Naravno, poput većine udruga, suočavaju se s problemima financiranja. “Organizacija financija udruge izuzetno je zahtjevan posao. Bilo bi idealno imati osobu koja se može baviti isključivo time. Vjerujemo da bismo tako multiplicirali rezultate”, konstatira Velinka.
Dodatni je problem što davatelji sredstava često odobravaju znatno manje od planiranih troškova, iako je na otocima sve skuplje i logistički zahtjevnije organizirati nego na kopnu.
“Evaluatori projektnih prijava bi pri odobravanju sredstava morali imati u vidu da su troškovi na otoku veći nego na kopnu. Smiješno je, da ne kažem neku drugu riječ, da je Dubrovačko-neretvanska županija odobrila sufinanciranje projekta s nešto više od 5 % traženih sredstava. Odobreni projekt tako je statistički broj, a ne i stvarna podrška. A upravo bi Županija morala podržati aktivnosti u svojim najosjetljivijim dijelovima kao što su otoci”, kritična je Velinka koja dodaje kako bi bio dobrodošao i poseban fond za razvoj civilnog društva na otocima.
Volonteri iz cijelog svijeta i podrška zajednice
Zbog toga im puno znači podrška lokalne zajednice i pojedinaca, bilo financijska bilo logistička. “Što se tiče volonterskog angažmana, lokalni pojedinci pridonose u skladu s mogućnostima, a podršku volontera izvan otoka nije problem dobiti. Nažalost, zbog logističkih problema, mi čak ni ne možemo prihvatiti sve prijave na radionice”, ističe Velinka. Inače, volonteri dolaze iz cijele Hrvatske, ali i iz inozemstva.
“Naša je želja da ljudi prihvate suhozid kao dio zaštite lokalnog identiteta jer je on Mljetu temelj za sve druge gospodarske aktivnosti, od poljoprivrede do turizma”, poručuje Velinka koja Mljet opisuje kao idealno mjesto za “odmor uz rad”.
Kako je suhozid kao tehnika gradnje 2018. godine upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, aktivnost Udruge ima i međunarodni potencijal.
“Naš partner u zadnjem projektu je Udruga Brač koja godinama sudjeluje u međunarodnim projektima s primjerice Francuskom, Grčkom i drugim državama gdje je živa svijest o suhozidima”, kaže Velinka i dodaje kako za Mljetske koze to znači otvorena vrata za nove suradnje i razmjenu znanja.
Mljetske koze nisu samo udruga nego i primjer kako mala skupina entuzijasta može oživjeti zajednicu i sačuvati dio identiteta koji bi inače mogao nestati.
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Udruge u službi boljitka zajednice sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
