“Kada bih mogla promijeniti jednu stvar u društvu, promijenila bih stav prema palijativnim bolesnicima i palijativnoj skrbi. Ti se ljudi često osjećaju otpisanima, a palijativna skrb je na repu kada se raspoređuju financijska sredstva. Želim da se ti ljudi osjećaju važnima i da njihova dobrobit u posljednjim danima života bude prioritet svima”, istaknula je Blaženka Eror Matić, predsjednica udruge “Volonteri u palijativnoj skrbi La Verna”.
Udruga “La Verna” pruža psihosocijalnu pomoć i podršku palijativnim bolesnicima koji svoje posljednje dane života žele provesti u svojim domovima uz svoju obitelj i onima koji su smješteni u ustanovama.
Cilj je doprinijeti boljoj socijalnoj uključenosti palijativnih bolesnika, te ojačati i sačuvati mentalno zdravlje članova obitelji i osoba u procesu žalovanja.
Duhovna poveznica sa sv. Franjom Asiškim
“Udruga je osnovana 2017. godine s ciljem nastavka i razvoja projekta volontera u palijativnoj skrbi koji je pokrenut 2009. godine u sklopu Franjevačkog svjetovnog reda u Zagrebu. Nakon osam prvih godina, zaključeno je da je dotadašnji oblik organiziranja presložen za organizaciju poput Reda i odlučeno je da će se te aktivnosti prebaciti na udrugu. Tako je 2017. nastala La Verna. Nju su osnovali tadašnji aktivni volonteri”, pojašnjava Eror Matić.
Ime udruge poveznica je sa svetim Franjom Asiškim. Zemljopisno gledano, La Verna je planina u Italiji, u pokrajini Toskani, gdje se sv. Franjo povlačio na molitvu i kontemplaciju. Tamo je i dvije godine prije kraja života na svom tijelu dobio stigme. Njih je imao sve do smrti i zbog toga trpio bolove.
“Naši korisnici se mogu poistovjetiti sa sv. Franjom. Bolest – pogotovo neizlječiva i smrtna – rana je za svakog čovjeka, ali i za cijelu obitelj, bližnje, prijatelje”, kaže predsjednica udruge čija je vizija da nijedan čovjek ne umre osamljen, već u ozračju ljubavi, mira i pažnje.
Ciljevi djelovanja ove plemenite udruge su unaprjeđenje kvalitete života neizlječivo bolesnim osobama, poticanje razvoja palijativne skrbi, unaprjeđenje usluga socijalne i zdravstvene skrbi, zaštita života od začeća do prirodne smrti, promicanje izgradnje socijalne kohezije i socijalne inkluzije te promicanje i razvoj volonterstva, ali i mnoge druge aktivnosti.
Četiri stupa djelovanja
Svoj program provode kroz četiri ključne aktivnosti.
Volonterski tim pruža psihosocijalnu i duhovnu podršku umirućima i članovima njihovih obitelji posjećujući ih u njihovim domovima, na palijativnom odjelu Specijalne bolnice za plućne bolesti te u Domu za starije osobe Trešnjevka u Zagrebu. Volonteri borave uz bolesnike nudeći tako sebe, svoju prisutnost, ljudskost, razgovor, šutnju, poneku praktičnu pomoć i pomoć u administraciji želeći im tako, koliko je moguće, olakšati.
Kroz Savjetovalište stručna osoba pruža savjetodavnu, emocionalnu i psihosocijalnu podršku oboljelima i članovima njihovih obitelji u nošenju s teškoćama bolesti i skrbi o oboljelom.
Služba za podršku u žalovanju osigurava stručnu osobu koja pomaže onima kojima je preminula bliska osoba pružajući stručnu podršku i pomoć tijekom procesa žalovanja.
Eror Matić ističe i Posudionicu ortopedskih pomagala. “Bolesničke krevete, wc stolice, hodalice, invalidska kolica, nastavke za kadu i druga slična pomagala posuđujemo kako bismo našim korisnicima, oboljelima i članovima obitelji koji o njima brinu, olakšali težinu života s bolesti i njenim posljedicama”, pojašnjava.
Edukacija i supervizija – podrška onima koji pomažu
Izvoditelji aktivnosti su volonteri i tri zaposlene osobe. Voditeljica Savjetovališta i Službe za podršku u žalovanju diplomirana je socijalna radnica i psihoterapeut s petnaestogodišnjim radnim iskustvom, od toga 13 godina kao socijalni radnik u palijativnoj skrbi i koordinator volontera.
Koordinatorica volontera profesorica je filozofije i religijske kulture, s osmogodišnjim iskustvom volontiranja u palijativnoj skrbi, a tu je i administrativna tajnica i voditeljica posudionice pomagala. Istodobno, aktivna su 54 volontera.
Za volontere se svake godine organizira edukacija. Također, redovito se, dva puta mjesečno, održavaju grupni supervizijski sastanci s volonterima na kojima oni iznose vlastite priče o tome gdje su bili, kako su korisnici o kojima brinu, s čime su se suočili, kako su se pri tome osjećali, kako se sada osjećaju, trebaju li nešto.
“Redoviti sastanci su važni jer smo tako u mogućnosti da jedan drugome budemo podrška, da učimo jedan od drugog, a dobivamo i stručnu pomoć i podršku koordinatorice. Sve naše usluge su potpuno besplatne i tako dostupne svima bez obzira na materijalno stanje”, ističe Blaženka Eror Matić.
Konkretni rezultati
Na upit o konkretnim rezultatima, spremno iznosi podatke. Naglašava kako iza svake brojke stoji priča, osmijeh i osjećaj olakšanja kod obitelji koje nisu ostale same. U 16 godina aktivnosti podrška je pružena za 2.630 osoba u potrebi za palijativnom skrbi. Aktivno je bilo više od 150 volontera koji su darovali 43.512 volonterskih sati.
A tko su ljudi kojima najviše pomažu ili koje osnažuju?
“Kada čovjek oboli od neizlječive bolesti za koju se predviđa da će napredovati, kriza je to koja ne pogađa samo njega osobno, nego i svakog člana njegove obitelji, te cijelu obitelj kao sustav. Takva situacija može dramatično mijenjati živote svih njih. Posebno je to slučaj u situacijama duboke starosti kada o ovakvom bolesniku brine stariji bračni partner koji je također bolestan i koji poslije ostaje sam.
Zatim u slučajevima bolesti i umiranja roditelja koji prehranjuje obitelj ili brine o svemu u kući, a iza kojega ostaju maloljetna djeca kao i u slučajevima kada su djeca ta koja su oboljela (bez obzira na to jesu li maloljetna ili punoljetna), a o njima brinu njihovi roditelji”, razlaže Eror Matić.
Popunjavanje praznina u sustavu
“I oni koji su oboljeli, i oni koji o njima brinu te poslije ostaju u žalosti, proživljavaju veliku krizu u kojoj trebaju podršku cijele zajednice. Njima pružamo podršku na dva načina: preko volontera koji borave uz bolesnika i preko Savjetovališta. Posjetama i razgovorom pružamo umirućem i obitelji ozračje ljubavi i pažnje te tako doprinosimo ublažavanju boli, očuvanju samopoštovanja, pružamo osjećaj pripadanja i osjećaj da u ovoj životnoj teškoći nisu sami”, pojašnjava.
Udruga “La Verna” svojim radom dopunjava “rupe” koje postoje u sustavu. “Nadopunjujemo nedostatak psihosocijalnog aspekta u pružanju palijativne skrbi pružanjem konkretne pomoći bolesnima i obiteljima prvenstveno kućnim posjetama socijalne radnice i volontera. Naime, sustav bolesnicima koji svoje posljednje dane žele provesti u svojim kućama i njihovim obiteljima nudi pomoć oko zdravstvenih problema.
Pri domovima zdravlja postoje mobilni palijativni timovi koji se sastoje od liječnika i medicinske sestre. Međutim, bolesnici često trebaju i pomoć socijalnog radnika, psihologa, duhovnika i volontera koje sustav ne osigurava. U taj prostor ulazi naša udruga i s mobilnim palijativnim timovima naši korisnici dobivaju potpuniju i cjelovitiju skrb kakva bi ona i trebala biti prema međunarodnim standardima”, poručuje.
Razvoj sustava palijativne skrb
Blaženka Eror Matić ističe kako je njihovo iskustvo dragocjeno i temelj na kojemu grade svoje zagovaračke aktivnosti kako bi potaknuli razvoj sustava palijativne skrbi. Kroz međuinstitucionalno posredovanje, povezivanje korisnika s ustanovama, motiviranje korisnika na korištenje postojećih usluga u sklopu socijalnog i zdravstvenog sustava pokreću suradnju raznih aktera u zajednici i pozitivnu promjenu za korisnika, poboljšavaju suradnju postojećih pružatelja usluga palijativne skrbi i međusobno se povezuju radi kvalitetnijih usluga i obuhvaćanja većeg broja korisnika.
“Važno nam je i što smo uspjeli pokazati da je moguće organizirati volontere koji su ravnopravni članovi palijativnog tima i pokazati dobrobiti te suradnje kako za korisnike tako i za profesionalce”, ističe.
U svom radu suočavaju se s brojnim izazovima: nedostatna financijska sredstva, pronalaženje adekvatnog prostora za rad, etabliranje volontera kao ravnopravnog člana tima, suradnja s ustanovama, privlačenje volontera…
“Zajednica nas može podržati uključivanjem u rad udruge kao volonteri, kao donatori ili kao zagovaratelji. Neki nas prate svojom podrškom i budu nam blizu”, poručuje Eror Matić.
Bolje povezati sustave zdravstva i socijalne skrbi
“Institucije nas također mogu podržati na više načina, na primjer osiguravanjem prostora za rad, objavom natječaja za donacije koje su prilagođenije aktivnostima palijativne skrbi, te prihvaćanje volontera kao ravnopravnog člana palijativnog tima”, dodaje.
“Bilo je i puno izazova u pronalaženju adekvatnog prostora za organiziranje ureda. Zbog toga smo se više puta selili. Trenutačno nam je ured na Kvaternikovom trgu, u prostorima koje smo u najam dobili od Grada Zagreba. Sljedeće godine ističe najam i bit će novi natječaj na koji se moramo javiti, ali nije potpuno sigurno hoćemo li ga i dobiti”, upozorava.
Veliki je problem i to što sustavi zdravstva i socijalne skrbi nisu povezani. Ta suradnja je neophodna da bi palijativna skrb bila pravovremena i cjelovita, ističe naša sugovornica.
“Komunikacija među dionicima palijativne skrbi (profesionalaca i udruga) nije dovoljno kvalitetna. Također, komunikacija profesionalaca s osobama u potrebi za palijativnom skrbi obilježena je neznanjem o filozofiji palijativne skrbi. Još uvijek se susrećemo s nerazumijevanjem profesionalaca u palijativnoj skrbi o važnosti i ulozi volontera. Volontere treba prihvatiti kao treći resurs skrbi za palijativne bolesnike uz profesionalce i članove obitelji i to bi bio veliki doprinos institucija”, navodi.
Uloga medija
Mediji također mogu imati značajnu ulogu jer nitko u udruzi nije stručan u komuniciranju s javnosti. Bitna je uloga medija u informiranju i senzibiliziranju javnosti o potrebama palijativnih bolesnika i njihovih obitelji. Važno je biti njihov glas kako bi javnost bila upoznata koliko je tim osobama teško i koliko se muče sami zbog nedostatne podrške sustava, koliko im je važno da u tim trenucima nisu sami i da imaju podršku svih.
“Bitno je da osjete kako nisu nevidljivi i da su bitni za zajednicu i u razdoblju kada su slabi i ne mogu svojim radom doprinositi zajednici. Mediji nas mogu podržati tako što će naš rad učiniti vidljivijim: predstavljanjem stvarnih priča, iskustava i primjera dobre prakse, uključivanjem u emisije, članke i javne rasprave. Tako zajednički doprinosimo stvaranju društva koje bolje razumije i podržava osobe u teškim životnim trenucima. Institucije i lokalna zajednica mogu dodatno pomoći kroz sustavniju suradnju i stabilno financiranje. Mediji imaju moć promijeniti percepciju javnosti te učiniti temu smrti i gubitka dijelom šireg razgovora o ljudskosti, podršci i međusobnom razumijevanju. Vjerujemo da bi kroz takvo partnerstvo, podršku i veću vidljivost naš rad mogao doseći još više ljudi kojima je pomoć potrebna”, objašnjava Eror Matić.
Donacije – temelj opstanka Udruge La Verna
La Verna se financira isključivo donacijama koje su vrlo neizvjestan izvor. Sve usluge za korisnike su besplatne kako bi bile svima dostupne. “Želimo da pomoć bude svima jednako dostupna i da naši korisnici tu pomoć dobiju potpuno besplatno. Donatori su, stoga, izuzetno važni i na njih gledamo kao na partnere i prijatelje koji zajedno s nama ostvaruju viziju društva u kojem nitko ne umire osamljen već u ozračju mira, ljubavi i pažnje”, tumači Eror Matić.
Privatni sektor također prati La Vernu svojim donacijama. “Posebno smo zahvalni našim redovitim donatorima koji su nam velika potpora, ali i priznanje da je ono što radimo potrebno zajednici. To je izraz povjerenja u naš rad. Za donatore, pravne osobe, važno je znati da se iznosi donacija do 2 posto prihoda ostvarenog u prethodnoj godini smatra porezno priznatim troškom. Osim toga, donacija za La Vernu može doprinijeti i boljim pokazateljima društveno odgovornog poslovanja poduzeća. Kako u udruzi imamo ustrojene potrebne evidencije, možemo donatorima dostaviti svu potrebnu dokumentaciju i podatke kako bi ostvarili porezne olakšice”, ističe.
Kako se uključiti u rad Udruge La Verna
Svi koji žele pomoći ili sudjelovati u radu Udruge La Verna mogu nazvati ili osobno doći do njihova ureda. “Volontiranje uz palijativne bolesnike nije jednostavno, ali naši volonteri dobiju edukaciju i redovitu stručnu supervizijsku podršku. U udruzi postoje i drugi oblici volontiranja, kao što je pisanje projekata za donacije, prijevoz ortopedskih pomagala i slično”, dodaje Eror Matić.
Građani mogu doprinijeti i uplatom donacija od kojih su posebno značajne redovite mjesečne donacije (putem trajnih naloga). Tako udruga može lakše planirati prihode i podmirivati troškove.
Na kraju razgovora pitali smo gospođu Blaženku što nju osobno motivira za radom u udruzi i koji bi izdvojila trenutak u dosadašnjem radu.
Spremno odgovara kako je početnu motivaciju dobila u svojoj kući, prije puno godina, kada su njezini roditelji gotovo dvije godine brinuli za nepokretnog djeda. “Tada sam shvatila koliko je to teško i koliko je važno da obitelj ne bude sama te da ima pomoć i podršku. Danas ja brinem za svoje roditelje koji ne žive u Zagrebu, a tata je i onkološki bolesnik. I ta moja situacija mi vrlo jasno pokazuje kroz što prolaze sve obitelji koje se nađu u takvim okolnostima. Jasno mogu vidjeti kako je komplicirano voziti pravi slalom kroz zamršeni zdravstveni sustav, čak i u mom slučaju kada puno bolje poznajem njegovo funkcioniranje od prosječnog sugrađana. Uvijek se pitam kako to rješavaju oni koji nemaju ta znanja, i oni koji nemaju nekoga tko će preuzeti brigu”, zaključila je na kraju razgovora predsjednica Udruge La Verna.
Projekt izrade i objavljivanja serijala tekstova pod naslovom Udruge u službi boljitka zajednice sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
